Skraćena verzija dokumenta koji su usaglasile parlamentarne stranke
Predlog novog ustava Srbije
Predlog novog ustava Srbije predviđa da je Srbija država srpskog naroda i građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima.
Predlog novog ustava Srbije predviđa da je Srbija država srpskog naroda i građana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, načelima građanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima.
U preambuli se navodi da građani Srbije donose ustav polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica i polazeći od toga da je Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije.
Osim preambule, predlog ustava ima 206. članova i deset delova - načela ustava, ljudska i manjinska prava, ekonomsko uređenju i javne finansije, nadležnosti Republike Srbije, uređenje vlasti, Ustavni sud, teritorijalno uređenje, ustavnost i zakonitost, promena ustava i završna odredba.
U predlogu ustava se precizira da suverenost potiče od građana koji je vrše referendumom, narodnom inicijativom i preko svojih slobodno izabranih predstavnika.
U članu 3. piše da je vladavina prava osnovna pretpostavka ustava i počiva na neotuđivim ljudskim pravima, a ostvaruje se slobodnim i neposrednim izborima, ustavnim jemstvima ljudskih i manjinskih prava, podelom vlasti, nezavisnom sudskom vlašću i povinovanjem vlasti ustavu i zakonu.
Uređenje vlasti počiva na podeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, odnos tri grane vlasti zasniva se na ravnotezi i međusobnoj kontroli, a sudska vlast je nezavisna.
Osnivanje političkih stranaka je slobodno, a nedopušteno je delovanje političkih stranaka koje je usmereno na nasilno rušenje ustavnog poretka, kršenje zajamčenih ljudskih i manjinskih prava ili izazivanje rasne, nacionalne ili verske mržnje.
Teritorija Republike Srbije je jedinstvena i nedeljiva. Granica Republike Srbije je nepovrediva, a menja se po postupku predviđenom za promenu Ustava.
Ustavom su definisani zastava (koja postoji i koristi se kao Narodna zastava i kao Državna zastava), grb (se koristi kao Veliki grb i kao Mali grb) i himna (svečana pesma "Bože pravde"), službena upotreba srpskog jezika i ćiričnog pisma, dok se službena upotreba drugih jezika i pisama uređuje zakonom na osnovu ustava.
Srbija je svetovna država, navodi se u ustavu, i dodaje da su crkve i verske zajednice odvojene od države, a da se nijedna religija ne može uspostaviti kao državna ili obavezna.
U članu 12. koji definiše pokrajinsku autonomiju i lokalnu samoupravu piše da je državna vlast ograničena pravom građana na pokrajinsku autonomiju i lokalnu samoupravu koja podleže "samo nadzoru ustavnosti i zakonitosti".
U članu 14. navodi se da Republika Srbija štiti pravo nacionalnih manjina i da država jemči posebnu zaštitu nacionalnim manjinama, radi ostvarivanja potpune ravnopravnosti i očuvanja njihovog identiteta.
Posebnim članom navodi se da drzava jemči ravnopravnost žena i muškaraca.
U članu 16. navodi se da su opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori sastavni deo pravnog poretka Srbije i da se neposredno primenjuju.
U delu o ljudskim i manjinskim pravima (članu 20) piše da se ta prava, zajamčena ustavom, neposredno primenjuju, da se nivo ljudskih i manjinskih prava ne može smanjivati i da su svi pred ustavom i zakonom jednaki.
Svako ima pravo na jednaku sudsku zaštitu, bez diskriminacije, navodi se u ustavu i dodaje da je zabranjena svaka diskriminacija, posredna i neposredna, po bilo kom osnovu, a naročito po osnovu rase, pola, nacinalne pripadnosti, društvenog porekla, rođenja, veroispovesti, političkog ili drugog uverenja, imovnog stanja, kulture, jezika, starosti i opsihičkog ili fizičkog invaliditeta.
Zabranjeno je i kažnjivo izazivanje i podsticanje rasne, nacionalne, verske ili druge neravnopravnosti, mržnje i netrpeljivosti.
Lišavanje slobode bez odluke suda, odnosno policijsko zadržavanje je ograničeno na 48 sati, a sudski pritvor do podizanja optužnice na tri meseca i još tri meseca odlukom višeg suda. Posle podizanja optužnice pritvor se "svodi na najkraće neophodno vreme", u skladu sa zakonom.
Niko se ne može oglasiti krivim za delo koje je, pre nego što je učinjeno, zakonom ili drugim propisom zasnovanim na zakonu nije bilo predviđeno kao kažnjivo, niti mu se može izreći kazna koja za to delo nije bila predviđena.
U ustavu piše da se krivično gonjenje i izvršenje kazne za ratni zločin, genocid i zločin protiv čovečnosti ne zastareva.
Ustavom se jemči sloboda misli, savesti, uverenja i veroispovesti.
Zabranjena je bilo kakava diskriminacija zbog pripadnosti nacionalnoj manjini, a pripadnici nacionalnih manjina imaju, pod istim uslovima kao ostali građani, pravo da učestvuju u upravljanju javnim poslovima i da stupaju na javne funkcije.
Radi ostvarivanja prava na samoupravu u kulturi, obrazovanju, obaveštavanju i službenoj upotrebi jezika i pisma, pripadnici nacionalnih manjina mogu izabrati svoje nacionalne savete.
Ustavom je zajamčena autonomija univerziteta, visokoškolskih i naučnih ustanova.
U članu o slobodi medija, navodi se da u Srbiji nema cenzure, a da svako ima pravo da bude istinito, potpuno i blagovremeno obavešten o pitanjima od javnog značaja i sredstva javnog obaveštavanja su dužna da to pravo poštuju.
Ekonomsko uređenje Srbije počiva na trzišnoj privredi, otvorenom i slobodnom tržištu, slobodi preduzetništva, samostalnosti privrednih subjekata i ravnopravnosti privatne i drugih oblika svojine.
Ustavom se jemče privatna, zadružna i javna svojima, a postojeća društvena svojina pretvara se u privatnu pod uslovima, na način i u rokovima predviđenim zakonom.
Javna svojina je državna svojina, svojina autonomne pokrajine i svojina jedinice lokalne samouprave.
Ustavom su zabranjeni akti kojima se ograničava sloboda konkurencije, stvaranjem i zloupotrebom monopolskog ili dominantnog položaja.
Svako je dužan da čuva prirodne retkosti i naučno, kulturno i istorijsko nasleđe, kao dobra od opšteg interesa, a posebna odgovornost za očuvanje nasleđa je na Republici Srbiji, autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave.