Sta mislite o Uzicu ...

Stvarno ias interesantnovidjenje.ERO je iz Hercegovine,Srbi naseljeni bili u Hercegovini,iseljavanje istih put SRB vodi preko UZICA tu se zadrzali naziv skracen ERA.U SRB pripovedanju EROje osoba VRLO LUKAVA cak se kaze i Djavola prevede zednog preko vode,cak je prica kaze i uzjaho djavola da se ne pokvasi kolikoje bio LUKAV! Ercovima se nazivaju ljudi sa Zlatibora !
Inace da znas samo Uzice su prvi oformili ILIRI kao br.1 a kao br 2 Kulu nije napravo Kotromanic vec je napravljena pre njega....uci malo...i mani se Uzica ostani tamo u Vijetnamu bolje je...jer vidim da si zapalio za Maltu pa Vijetnam sigurno radis TimeSharing ili tako nesto...
 
Ne sumnjam da je vas grad lep, ali ono sto sam pre neki dan doziveo od vaseg sugradjanina je strasno!!!
Izvesni Davor Halilovic iz Uzica, rodjen 1986. do pre samo par dana jeo je samnom 20 dana za istim stolom, glumio dobrog i postenog cimera, a zatim mi ukrao sve pare i pobegao.
Takve osobe, bez imalo ljudskosti u sebi, bacaju ljagu i na mesto iz kog dolaze!
Svakakvih nas ima!
Pozdrav za Uzice iz Novog Sada


Taj Davor je čuven po tome. Imao sam slično iskustvo sa njim i to evo posle pet godina. Otprilike da mu je to "way of life"...
Naravno, to nema veze sa Užicem i Užičanima, kojekakvih rđa ima svuda, to je nevezano za gradove, nacionalnu ili versku pripadnost
 
Kako je jedan klinac iz Užica stigao do Holivuda i Oskara

V. Lojanica, M. Kovačević | 06. 10. 2016 - 08:00h

|



Pamtim nemački kamion, oštećen bombom i ostavljen, koji za nas nije bio kamion nego avion. Ulazili smo u njega i poletali. Ja sam redovno vozio za Ameriku, govorio je Stojan - Stiv Tešić.

kPPktkqTURBXy9lNGY2NDU5NzhlNjc3MGUyNjVmMzMwZjU5ZWUxMThmMi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: Privatna arhiva
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


Kad je Stojan Tešić (1942 – 1996) u svojim memoarima ovako pisao o detinjstvu na užičkoj kaldrimi posleratnih godina, njegov avion, ali onaj pravi, već odavno je bio dotako američkio tlo. Na njemu je stekao slavu kao scenarista, dramski pisac, romanopisac i najvrednije zvanje u sferi sedme umetnosti.

EvDktkqTURBXy84ODdiNTU0ZTdhMDZhOGEzYzZhODFkZGE5OWRkYmZkNi5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: M. Cvetković / RAS SrbijaOtvaranje izložbe u Narodnoj biblioteci u Užicu
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


Dvadeset godina od smrti Stojana Stiva Tešića, koga je Američka filmska akademija 1980. nagradila Oskarom za scenario filma „Četiri mangupa“ (Breaking Away), Narodna biblioteka iz Užica priredila je izložbu u čast slavnom zemljaku. Postavka je nazvana „Užičanin iz Amerike“.
„Svi smo išli da gledamo filmove Džona Vejna. Najduži red u kome sam ikada stajao bio je za film 'Rio Grande'. Naravno čim biste odgledali film, igrali biste se toga filma. Dobri i loši momci u lokalnim ruševinama. Mašta je bila značajan deo života za većinu ljudi. Stvarnost nije bila tako sjajna“ – jedan je od Tešićevih citata na panoima izložbe koju su priredile Gordana Bacotić, Biljana Ristović i Dušica Murić.
qbtktkqTURBXy81YjUyNjI2OGZiZmZlNDVkM2I3MzA0ZmVmMmM3NTdkMy5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: Privatna arhivaStiv Tešić sa majkom i sestrom
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


- Ceo projekat obuhvata izložbu povodom 20 godina njegove smrti i objavljivanje njegovog romana „Karu“, za koji je užička biblioteka ekskluzivni vlasnik prava za publikovanje na srpskom jeziku. Pri izradi izložbe korišćen je hronološki metod, a poseban akcenat je stavljen na autobiografske elemente i to je jedna od najznačajnijih odlika njegove poetike. Većina njegovih dela nije prevedena na srpski, a postoji izvestan broj rukopisa, eseja i romana koji nisu dostupni ni na engleskom - kaže za „Blic“ koautorka izložbe Dušica Murić.
Stojan se sa majkom i sestrom Nađom odselio u SAD 1956, kada mu je bilo 14 godina. Tamo se već od 1944. nalazio njegov otac, intendant u kraljevoj vojsci. Živeli su u Čikagu. Stojan je diplomirao na Univerzitetu Indijana, a prve pozorišne komada napisao je na „Kolumbiji“.
lLDktkqTURBXy9iZTc0M2Y0NmFjNjNmMzcyMjJmMDE3NWNmOWJmNmY0ZC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: Privatna arhivaTešić sa Piterom Jejtsom
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


Osim za onaj nagrađen Oskarom, autor je i scenarija za filme „Očevidac“ (Eyewitness) sa Sigorni Viver i Vilijamom Hertom, „Svet po Garpu" (The World According to Garp) sa Robinom Vilijamsom i Glen Klouz, „Američki letači“ (American Flyers) sa Kevinom Kostnerom, „Iljeni“ (Eleni) sa Džonom Malkovičem i „Četiri prijatelja“ (Four Friends).
Sa godinama ga je sve više vukla nostalgija.
„Znate, čovek nema deset detinjstava, nego samo jedno. I ono je uvek u vama. Ali, prilikom mojih poseta kući, ništa od onoga što sam zapamtio nije više postojalo. Užice kojeg se ja sećam ne postoji, ali je za mene stvarnije od ovog današnjeg. Tada su ljudi imali vremena da lepo sednu, da žive život. Sve je bilo lakše - pričao je Tešić 1996. kada je poslednji put video rodni grad.
kgGktkqTURBXy9hNTliODQwOGNmYmI5NTkwODU3MzJkNWJkNWRhZDAzNy5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: PromoStiv na demostracijama
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


Nedugo zatim od srčanog udara umro je u Kanadi u 53. godini života.
Dobio Oskara i pobedio Vudija Alena
Te 1980. godine na 52. dodeli Oskara "Četiri mangupa" bila su nominovana za pet Oskara (film, režija, sporedna glumica, scenario), a najveći konkurenti bili su im "Kramer protiv Kramera", "Apokalipsa sada" i "Sav taj džez".
Stiv je u konkurenciji za originalni scenario pobedio Vudija Alena (Menhetn), Valeri Kertin i Barija Levinsona (Deveruše/...And Justice For All), Roberta Alana Artura i Boba Fosija (Sav taj džez) kao i autore scenarija za "Kineski sindrom" Majka Greja, T.S. Kuka i Džejmsa Bridžiza. Za isti film Stiv je dobio i nagrade američkih Udruženja scenarista i Udruženja filmskih kritičara i Udruženja filmskih kritičara Londona.
WJsktkqTURBXy8zZTk0NmI3OThmZjBkNjA0MjRkNzg5NGViNWY0Mjk5ZC5qcGVnk5UCzQMUAMLDlQLNAdYAwsOVB9kyL3B1bHNjbXMvTURBXy8xZDc0Y2I0MTcwNTk1MDQzNjYyOWNhYmQ2MDZmNTBmNi5wbmcHwgA
Foto: Privatna arhivaSa Irvingom Penom
share_v1_pintrest_gray_ico.png
share_v1_facebook_gray_ico.png


Prvih šest komada koje je napisao odmah je bilo postavljeno u pozorištu American Place Theatre na of-Brodveju: The Carpenters (1970), Lake of the Woods (1971), Nourish the Beast (1973), Gorky (1975), Passing Game (1977) i Touching Bottom (1978) a Division Street (1980) je igran na Brodveju.
 
Ja sam iz "SevojnE" :) U Uzicu valja samo krajolik. Ostalo je urbanisticki haos. Medjutim, meni najvise smeta poslovicna drskost i poluagresivnost obicnog sveta. Valjda je to zbog planinskog kraja i mentaliteta. Narod je nekako .....dosta prost.....u najvecoj meri. Uzice je postalo grad, kada su sagradili valjaonicu i ostale fabrike i naselili gomile ljudi sa sela koji su nasli posao u tim fabrikama. To je masa lumpenproletera. Radnicka naselja sa sociopatologijom koja nose sa sobom. Ne kazem da smo svi takvi, ali dobar deo jeste. Inace, ja volim namerno da pricam ijekavicu i da oponasam arhaicni govor seljaka naseg kraja......volim kad me na ulici posmatraju kao seljacinu :) Znas ono......"jebbeliti dvisku jalovicu.....podajdemi da iZjedem neSHta"!
 
Ja se kao dete secam svadbe od tri dana sa 800 gostiju i tri satre, gore na Zabuciju. To je bilo 1985. god. Koja je to gungula bila.

pa to mi je nekako i razumljivo što se finansija tiče,jer to su bile sretne godine ,dok sad ne shvatam da po ovoj krizi se skuplja taj veliki broj ljudi,jer su realno ( po mom mišljenju) to skupi dogadjaji.

Drugo je pitanje :odakle im taj broj ljudi :eek:
 

Back
Top