Igram od sedme godine, tata me naucio, bila na nekoliko prvenstava, vezu me zaista lepe uspomene za sah..volim ga, i ko god kaze da nema dinamike u njemu nije ga upoznao.. i te kako je dinamicno..
Za opstinski klub igrala sam osam godina, sedam godina prva u zenskom sahu..to su bili dani..pregrst je uspomena, zezanja, druzenja..
Zbog posla, raznih drugih desavanja.. veoma retko igram, skoro pa nikako..u klubu nisam bila godinama, sve se izmenilo..A nekad smo znali napraviti i porodicni turnir, pretezno zimi..na zalost i to je sve redje..
Evo jedne, pa hajd' reci cu, anegdote:
U nekadasnjoj firmi u kojoj sam radila (zaposljavala preko dve hiljade radnika) pojavio se problem, prijavili se na optinski turnir u kom ucestvuju sve firme, a nisu imali kompletnu ekipu, pa su me molili da igram za njih uz obecanje da ulazim u ekipu i idem sa njima na Radnicke Sportske Igre i.. od mogucih 8 tabli, trebala sam igrati na 8-oj, zeznu me i ubace na drugu, bila sam jedina zenska osoba i ujedno najmladji igrac.. dobijem partiju. Tapsanja po ramenu i pohvala na pretek.. Medjutim doslo vreme da se upisuju ekipe za Radnicke Sporstke Igre (nedelju dana uzivanja na moru, tada se islo u Tivat).. i.. saopste mi da ja ne mogu s njima, jer je to MUSKI sport...
Uhhh... kako sam bila besna..sad je muski sport, a kad je trebalo izvlaciti firmu onda su me preklinjali i obecavali kule i gradove..
Iz inata sam se upisala u streljastvo, mada o pusci nisam imala pojma, isla na treninge, izborila se da udjem u ekipu i .. isla u Tivat! Sa R.S.I. se vratila sa dve medalje: srebro i bronza.. oni nisu osvojili nista, toliko o MUSKOM sportu i mojoj upornosti..za firmu vise nisam igrala sah, premda je ponuda bilo..