- Poruka
- 5.887
Drage moje dame,evo sta se meni desava:
Od kad sam bila mala,zelela sam da sam musko,i dok nisam postala svesna svog pola,nekako sam uvek mislila da cu se jednostavno pretvoriti nekim cudom u decaka.Sa nekih 8 godina sam shvatila da necu.Sa 13 sam dobila prvu menstruaciju,i kad mi je majka objasnila da cu te bolove,grceve trpeti skoro ceo zivot,osecala sam se kao da sanjam ruzan san a ne mogu da se probudim. Sa 14 sam pocela da nosim brushalter,koji mi i dan danas ponekad smeta,a kad ga skinem,opet mi je nezgodno,"trese" i nervira me...Sa menstruacijom se "borim" tako sto pijem tablete protiv bolova,cak i sedative za smirenje,pa mi je onda OK . Da ne pominjem seksualne diskriminacije kojima sam izlozena ceo zivot (na primer,pocevsi od porodice gde se od mene ocekuje da radim kucne poslove samo zato sto sam zensko,makar ja to morala da radim posle radnog vremena, a brat koji ne radi nista to jednostavno "nije njegov posao",zatim cak u skoli ,razredni je opravdao bezanje sa casova decacima pravdajuci to `hormonima` a nama zenskom delu je delio neopravdane ` da se naucimo odgovornosti,mi smo buduce majke`,onda na poslu....ma,znate vec!) Onda,zbog stresa,uglavnom,stalno dobijam vaginalne infekcije (auto infekcije,sekret izazvan kandidom),onda jos vise poludim...Mnogo je tesko biti zensko,tesko je fizicki,a mozda jos gore psihicki,ta ponizenost zene,te diskriminacije,ta NEPRAVDA...pa dovoljna je nepravda biti u slabijem,zenskom telu,imati grudi (smeta brushaletr,svi ti blenu u dekolte i onda kad to ne zelis),imati tu ulogu buduce majke (trudnoca,pa porodjaj,pa dojenje i maltene komplatna odgovornost oko dece)...
Ali da budem konkretnija:
1.kako vam je u telu? Sta vas najvise nervira,a sta vam se dopada? Da li vam je ponekad neizdrzivo toliko da pozelite da "izadjete iz sopstvene koze"?
2.kako izdrzavate psihicki pritisak? (u porodici,u drustvu,kako reagujete na "argumente" tipa "nemoj da pijes toliko,ti si zensko","skuvaj kafu,ti si zensko",isl.)
Od kad sam bila mala,zelela sam da sam musko,i dok nisam postala svesna svog pola,nekako sam uvek mislila da cu se jednostavno pretvoriti nekim cudom u decaka.Sa nekih 8 godina sam shvatila da necu.Sa 13 sam dobila prvu menstruaciju,i kad mi je majka objasnila da cu te bolove,grceve trpeti skoro ceo zivot,osecala sam se kao da sanjam ruzan san a ne mogu da se probudim. Sa 14 sam pocela da nosim brushalter,koji mi i dan danas ponekad smeta,a kad ga skinem,opet mi je nezgodno,"trese" i nervira me...Sa menstruacijom se "borim" tako sto pijem tablete protiv bolova,cak i sedative za smirenje,pa mi je onda OK . Da ne pominjem seksualne diskriminacije kojima sam izlozena ceo zivot (na primer,pocevsi od porodice gde se od mene ocekuje da radim kucne poslove samo zato sto sam zensko,makar ja to morala da radim posle radnog vremena, a brat koji ne radi nista to jednostavno "nije njegov posao",zatim cak u skoli ,razredni je opravdao bezanje sa casova decacima pravdajuci to `hormonima` a nama zenskom delu je delio neopravdane ` da se naucimo odgovornosti,mi smo buduce majke`,onda na poslu....ma,znate vec!) Onda,zbog stresa,uglavnom,stalno dobijam vaginalne infekcije (auto infekcije,sekret izazvan kandidom),onda jos vise poludim...Mnogo je tesko biti zensko,tesko je fizicki,a mozda jos gore psihicki,ta ponizenost zene,te diskriminacije,ta NEPRAVDA...pa dovoljna je nepravda biti u slabijem,zenskom telu,imati grudi (smeta brushaletr,svi ti blenu u dekolte i onda kad to ne zelis),imati tu ulogu buduce majke (trudnoca,pa porodjaj,pa dojenje i maltene komplatna odgovornost oko dece)...
Ali da budem konkretnija:
1.kako vam je u telu? Sta vas najvise nervira,a sta vam se dopada? Da li vam je ponekad neizdrzivo toliko da pozelite da "izadjete iz sopstvene koze"?
2.kako izdrzavate psihicki pritisak? (u porodici,u drustvu,kako reagujete na "argumente" tipa "nemoj da pijes toliko,ti si zensko","skuvaj kafu,ti si zensko",isl.)