OSECATE LI SE LOSE U ZENSKOM TELU?

DUH

Iskusan
Banovan
Poruka
5.887
Drage moje dame,evo sta se meni desava:
Od kad sam bila mala,zelela sam da sam musko,i dok nisam postala svesna svog pola,nekako sam uvek mislila da cu se jednostavno pretvoriti nekim cudom u decaka.Sa nekih 8 godina sam shvatila da necu.Sa 13 sam dobila prvu menstruaciju,i kad mi je majka objasnila da cu te bolove,grceve trpeti skoro ceo zivot,osecala sam se kao da sanjam ruzan san a ne mogu da se probudim. Sa 14 sam pocela da nosim brushalter,koji mi i dan danas ponekad smeta,a kad ga skinem,opet mi je nezgodno,"trese" i nervira me...Sa menstruacijom se "borim" tako sto pijem tablete protiv bolova,cak i sedative za smirenje,pa mi je onda OK . Da ne pominjem seksualne diskriminacije kojima sam izlozena ceo zivot (na primer,pocevsi od porodice gde se od mene ocekuje da radim kucne poslove samo zato sto sam zensko,makar ja to morala da radim posle radnog vremena, a brat koji ne radi nista to jednostavno "nije njegov posao",zatim cak u skoli ,razredni je opravdao bezanje sa casova decacima pravdajuci to `hormonima` a nama zenskom delu je delio neopravdane ` da se naucimo odgovornosti,mi smo buduce majke`,onda na poslu....ma,znate vec!) Onda,zbog stresa,uglavnom,stalno dobijam vaginalne infekcije (auto infekcije,sekret izazvan kandidom),onda jos vise poludim...Mnogo je tesko biti zensko,tesko je fizicki,a mozda jos gore psihicki,ta ponizenost zene,te diskriminacije,ta NEPRAVDA...pa dovoljna je nepravda biti u slabijem,zenskom telu,imati grudi (smeta brushaletr,svi ti blenu u dekolte i onda kad to ne zelis),imati tu ulogu buduce majke (trudnoca,pa porodjaj,pa dojenje i maltene komplatna odgovornost oko dece)...
Ali da budem konkretnija:
1.kako vam je u telu? Sta vas najvise nervira,a sta vam se dopada? Da li vam je ponekad neizdrzivo toliko da pozelite da "izadjete iz sopstvene koze"?
2.kako izdrzavate psihicki pritisak? (u porodici,u drustvu,kako reagujete na "argumente" tipa "nemoj da pijes toliko,ti si zensko","skuvaj kafu,ti si zensko",isl.)
 
pa. ok mi je u telu, da budem iskrena, baš je fino, možda malo tesna soba, ali meni je topla i komforna - mislim moje telo :lol:
a sad ozbiljno - što se tiče fizičkih aspekata: protiv tegoba menstruacije se borim tako što pijem kontraceptivne tablete, a i odkad su se pojavili moderni ulošci, mislim da to uopšte više nije neki problem, da li mi smeta brus? pa ni ne razmišljam o tome, u kući ga uglavnom i ne nosim. to što imam manju fizičku snagu nego muškarci - pa, šta, mislim, posao kojim se bavim se fizički svodi na sedenje za stolom i kuckanje na kompu, a drva nikad nisam ni probala da cepam, kad idem u radnju ili na pijacu, teške kese nosi moj momak,...
 
a, psihički aspekat... - to je ono što mogu da razumem da ume da bude problem upravo zbog diskriminacije u celom društvu. ja, na sreću, nisam imala takvu diskriminaciju u porodici, a sad ionako živim sama sa momkom i nema ko da me tu nešto 'deskriminiše' (ne izdržah :lol: ), momak naravno da nije u tom fazonu, da jeste ni ne bi mi bio to što jeste, na poslu - pa, imam takvo radno mesto da me ljudi shvataju za ozbiljno, a i nije tipično žensko, možda i naprotiv, moj nadređeni je ok lik koji nas poštuje i skroz je normalna osoba, a ostali iz firme ni ne mogu da se postavljaju tako da me ugroze jer mi nisu nadređeni... ono što ipak mislim da je u celoj priči najvažnije jeste da se od samog početka, još u detinjstvu, prihvatiš takva kakva si i da voliš i poštuješ sebe, misliš lepo o sebi, diviš se svojim posebno dobrim stranama, one posebno loše koriguješ kako umeš, stalno neguješ sebe kao ličnost,... ja sam oduvek gurala u školi, imam takav stepen obrazovanja da mogu da očekujem dobra radna mesta, okružujem se ljudima za koje mislim da su ok, koje poštujem kao ličnosti, oduvek sam radila na svojoj samostalnosti (čitaj i ekonomskoj), radim, ne živim s roditeljima,... hoću da kažem da žene ne moraju a priori da budu okružene diskriminacijom, mogu ipak da pomognu sebi i udese život onako kako najbolje mogu i u skladu sa svojim prioritetima. meni je jedan od prioriteta moj integritet, mislim da svima treba da bude...
 
Postoje samo dve stvari zbog kojih bi se rado menjala sa muskim rodom.
Ne volim da se farbam,a moracu,uskoro.
Volela bih da sam fizicki spremnija, da mogu da pariram nekom agresivcu,koji me maltretira u saobracaju,pa kad stane i izadje iz kola da mi spominje sve najmilije(zbog neke sitne gluposti)zazali sto se nije istresao na nekom drugom.
Ali to sam i sama mogla da resim....mogla sam da treniram karate...ili boks...ili da nosim neko vatreno oruzje(uf,to i nije neko resenje,bilo bi previse riskantno).
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Moram priznati da mi je ova tema zanimljiva...
Prvo zelim da ti kazem da ipak nije normalno da se bas tako lose osecas u sopstvenom telu, bez obzira na to sto se sve po nekada osecamo diskriminisano (sigurna sam u to)...
Po tome koliko ti smetaju grudi, rekla bih da su ti malo vece, kao mojoj kumi koja oduvek pati sto su joj bas tolike grudi, i sva se iskrivila (pogrbila) zbog toga, uvek kaze da devojke izgledaju mrsavije samo kad nemaju tolike grudi...ja imam srece da sam malo visa od nje i da mi nisu velike (taman su kako meni odgovara, a za druge me bas briga), medjutim cesto sam opterecena zadnjicom i butinama...juce sam, na primer isla ulicom u belim pantalonama,izgledalo mi je da imam vece dupe od svih koji prodju...a tako je kad moda kaze :"meso na kostima- NIPOSTO"...zene kojima se na licima vidi po 40-50 godina u sitnim telima devojcica, slicnih svojim cerkama, meni zaista cudno izgledaju...
Ali, i za to su krive zene...sve se trude da budu takve zgoljavice, da izgledaju kao oni kosturi na fashion tv, i pljuju po onima koji to nisu, one su te koje ogovaraju i od kojih muskarci cuju da bi tako trebalo da izgleda lepa zena...
Ako izuzmemo fizicki izgled (a to je skoro nemoguce kad su zene u pitanju)...postoje problemi koji nas jos u detinjstvu plase i ne dozvoljavaju da budemo srecne zene...ako su majke bile "jadne" i ako su patile, velika je verovatnoca da ce i cerka tako da se oseca u svome zivotu...
Zato bi trebalo da budemo pametne i da voleci sebe nateramo druge da nas vole, a kada smo voljene, mi smo i zadovoljne...Da bi zena sebe volela ona mora da se sebi posveti nista manje nego drugima...sport bi mnogo pomogao kod nesigurnosti u sebe, smanjio bi nezadovoljstvo, popravio figuru...ali, avaj zene danas toliko "pljuju" misicavo telo na zeni, da se mnogima ni to ne cini kao resenje...
Eto, bas mi doslo da se ovako raspisem....izvini ako te udavih
 
Hm... ja sam imala srece - nemam nijednu od tegoba (fizickih) koje si opisala, pa se to valjda prenelo i na psi'icku situaciju :)
I ja sam negde u pubertetu shvatila - bila sam zapanjena! - da nisam samo osoba, individua, lichnost (kako sam sebe do tada kapirala) nego sam i zena, a to je navodno (u nasoj kulturi) inferiorno... Diskriminacije sam svesna od kad znam za sebe, i uvek mi je to smetalo jer se, kao zena, osecam superiorno (bioloski, psiholoski i kako god hoces) u odnosu na muskarce...
Ponekad mi dodje tuzno sto nisam lezbejka ili sto bar ne postoji treci rod, pa da imam slobodu izbora :) Ali kad pomislim da sam mogla da se rodim kao muskarac - zahvalna sam Bogu svaki dan za ovu cast i privilegiju :)
 
E, ja bih isto voleo da sam asexualan, tako bih ja odoleo lako nekim telesnim izazovima.

Ma mislimmmmmmm opet: kojoj ovci svoje runo smeta, onđe nema ni ovce ni runa :lol:
Uostalom, ova mara, kako se več zove nema čkade.. kad nađe čkade ima da procveta, a možda je i odron, mada ja pree mislim da je muško..nekako su mi opisi menstruacije, pa onda sise rastu pa se "tresu" haha..šta još..neke bakterije..nevešti..a fora je u kuvanju kafe - ko kuva kahvu, taj je sex. dkriminisan. Pljuc..
 
Jao,koliko odgovora! Hvala vam svima sto ste se odazvali na ovu temu! Iskreno,sad mi je malo i jasnije,i lakse.
@blpd_girl- slazem se sa tobom da kad zena ima samostalnost (finansijsku prvenstveno)da je mnogo manje izlozena problemu diskriminacije,ja sam nazalost ceo zivot zavisna od muskaraca...a tesko da mogu uspeti da se osamostalim u ovoj drzavi kad do sada nisam,ne znam,tesko je.
@div@jna-i ja sam se pitala treba li mi psihijatar,psiholog,sta god...cak sam jedno vreme razmisljala kako bi to izgledalo da promenim pol,da imam tolike pare,ali opet tesko...sta bih onda...da imam sex sa zenama,ne bih mogla...a sa muskarcima,kao muskarac,da budem gej,jos gore...tako da sam ipak previse navikla da sam zensko.
@w.witch-haha,i to mi je palo na pamet,trenirala sam kik boks :)
@Maki_bgd-nemam velike grudi,srednje,mada mi i to smeta.Bas sam se pitala zasto jedino zenke ljudi imaju grudi pre porodjaja,koliko mi je poznato,kod ostalih sisara postoje bradavice i mlecne zlezde,ali grudi porastu tek kad dodje vreme za dojenje.Sta cu kad mi smeta...jos od kad sam bila 6.razred i kad sam ukapirala da ne mogu vise da trckaram po dvoristu samo u sorcu bez majice kad dodjem kod bakice na selo,nego moram i majicu da nosim,eh,eh. A matora sam kao biblija,imam 31 godinu i bas u to vreme kad su meni porasle grudi nosile su se neke velike i siroke majice,vrucina bilo u njima da te bog sacuva :lol: Pa,jeste...A moja majka je uvek bila "jadna",vidis ti to...verovatno sam ja jos od detinjstva dobila takav utisak da sam i ja automatski "jadna",hmm...No,no,sad kad sam polako pocela da shvatam ,pokusacu da promenim neke svoje stavove,ocigledno iskrivljene....Hvala ti puno na ovim "smernicama" ;)
@muvalo-interesantno razmisljanje...vidis,i ja se zapravo,nekad osecam tako besno zbog toga sto OSECAM da NISAM inferiorna stvarno,naprotiv,nego zbog nametnutog misljenja,"programiranja" zenske inferiornosti...Jesmo li gluplje? Nismo,samo nas jos od detinjstva zaustavljaju u razvoju (bar su mene,na primer :"Tata,nauci i mene da menjam gumu na autu" a tata kaze "Sta ce to tebi,ti si zensko",pa posle kad ne znam da promenim gumu neko kaze "Eto,zensko,glupo,ne zna"...Dala sam banalan primer,ali kapirate sta hocu da kazem)
@NeBePoBaTaH-hehe,nisam musko,a nisam ni "odron",mada sam cesto pomisljala da je bolje biti "odron" pa bi me videli kao ljudsko bice,a ne samo kao "ribu","komad",kao da kazes "parce mesa"...
@gudajoka-imam 31 godinu (mozda sam emotivno nezrela :) )
@storm_cloud- zasto?
@pozdrav,samantha,meni se njen lik najvise svidja u seriji ;)
 
Ја заиста не знам о чему причаш, наиме моје доживљавање свог тела, своје сексуалности и своје позиције у друштву је сасвим другачије.
ПМС ме жестоко дрма сваког месеца, али то је нешто што сам прихватила као нормално...
Никад се нисам осећала инфериорно у односу на мушкарце, ни физички нити у било ком другом смислу.
Никада нисам осетила дискриминацију према себи зато што сам женско, ни у породици, ни у школи, ни на на послу...
Трудноћа, порођај и брига око деце су ми најлепше ствари у животу.....и ништа од тога ми није падало тешко....
Задовољна сам својим изгледом, добро се осећам у свом телу (наравно, у периоду одрастања желела сам да имам веће груди, рецимо, или да будем мало пунија, али то је нормално да тада себе сувише оштро оцењујемо)...

Ја мислим да је дивно бити жена и никада ми није пало на памет да бих волела да будем мушко!

Мислим да ни бити мушкарац није ништа лакше него бити жена. Кажу да су жене много издржљивије и отпорније (дуже живе), мушкарац носи одговорност ''оца породице'', мушкарца обично од малена уче да не сме да плаче, да не сме да покаже слабост, да мора да се такмичи, да се доказује....замсили како ли је тек њима.....

(Теби смета кад трчиш без грудњака јер ти одскачу груди...а замисли тек како њима нешто ландара кад трче а не стегну га уским вешом или панталонама! :wink: )
 
Dobro, izvini, ali meni nije jasno zašto bi žensko htelo da bude muško..prvo, i mi najebavamo, ladno mogu ženske da nas kresnu, i nama mrdaju kite dok trčimo, onda..svašta možemo da zapatimo i na svašta da se navučemo, šta još? Obavezno moramo da umemo da vozimo, da umemo da se bijemo, dobro, to sa godinama je mannje važno, u nepoznatom gradu mi moramo da se snalazimo, moramo da nosimo kofere ženama..sve što mi radimo uglavnom radimo zbog žena..
Drugo, lakše je vama jer MI MUŠKARCI MORAMO DA UČESTVUJEMO
a žene mogu da budu i kibic fensteri (dobro, ja ne volim takve, ali mogu da budu)
Osim toga.. telesno nije ishodište.
Ne kapram..
 
Hellen:
Мислим да ни бити мушкарац није ништа лакше него бити жена. Кажу да су жене много издржљивије и отпорније (дуже живе), мушкарац носи одговорност ''оца породице'', мушкарца обично од малена уче да не сме да плаче, да не сме да покаже слабост, да мора да се такмичи, да се доказује....замсили како ли је тек њима.....

(Теби смета кад трчиш без грудњака јер ти одскачу груди...а замисли тек како њима нешто ландара кад трче а не стегну га уским вешом или панталонама! :wink: )

Pa jeste,ima i toga...samo meni licno nikad nije smetalo da se "dokazujem",uvek sam bila dobra u basketu,dobro vozim,dobro igram bilijar,itd,a lose kuvam kafu :lol: Salim se malo,no zaista mi smeta sto se tako i hobiji i aktivnosti i poslovi dele na tzv. "muske" i "zenske"-razumem da je to opravdano u slucaju teskog fizickog rada,mada ni mnogi muskarci nemaju snage,ako cemo tako..ja sam uvek bila za neku akciju,za neku aktivnost,nisam za sedenje u kuci i to me ubija...

A ovo za trcanje ti je dobro :lol: Iskreno,nisam imala pojma o tome,nije mi ni na pamet palo,nikad nisam cula muskarce da se na to zale hehehehe,e,ako je tako,sad mi je lakse :)
 

Back
Top