Prvo, mislim da oni koji posmatraju jarceve kao hladnokrvna bica, koja samo gledaju kako ce nekog prodati ili izdati i sta ti ja znam vec sta, nisu dali sebi prostora da upoznaju jednog jarca. Ja ih znam dosta. Jednostavno, oni deluju tako na prvi pogled, ali ukoliko shvate da nemaju cega da se plase (dugotrajan proces), puste te malo blize i onda mozes da vidis koliko su zapravo osetljivi i meki. Ali ni tad nisi u stanju da menjas bilo sta kod njih. Veliki su perfekcionisti, sebi naturaju masu stvari za koje smatraju da su im bitni i u stanju su sve da podrede samo tome. Zbog toga cesto ostaju nesvaceni od strane okoline, ista ih smatra kao hladnokrve, nezainteresovane i namcoraste, a zapravo oni sami u dubini sebe pate sto su odbaceni (sto su izabrali da budu odbaceni). Njihova nesposobnost uklapanja u drustvo potice od toga sto se oni jednostavno boje da naprave bilo sta, sto bi moglo da narusi nesto sto je vec do u tancine isplanirano. I kada izadju u grad, retko kad ce se naci u velikom drustvu, bas zato sto se mogu usmeriti samo na jednu - dve osobe. Jednostavno veliki skupovi za njih predstavljaju opasnost. Zbog toga ce oni pre izabrati da stoje po strani i da ih se posmatra kao neke samotnjake. Ostavljeni tako, godinama sve vise postaju kruci, a zid koji su jos kao klinci postavili postaje sve deblji. Ne retko zbog te svoje osame, koju sami izabiraju, stvore sebi neki prividni svet u kojem se tako lepo osecaju, da cak i ako lupate na vrata tog sveta nece osetiti. Imala sam jednog momka koji je jarac. Nije bilo nacina da mu objasnim da samo treba da uziva u zivotu kao jedna vodolija i uzme sve sto mu se daje, sa svom svojom zivosti, kako uzima jedan ovan. Sve to je shvatio veoma kasno. Ali je shvatio! Isto tako, secam se, u srednjoj skoli, u razredu smo imali jednog jarca. Posto je uvek bio sam za sebe, svoj svet, voleli smo ga zadirkivati, vodjeni jednim blizancem, kraljem zafrkancija! I u naletu ludosti, otisli smo jarcu na vrata, da ga zovemo da ide sa nama u grad. Otvorio je vrata i zalio nas lavorom vode.
Godine su prosle, a mi nismo odustajali od namere da ga smeksamo. Danas je on glavni inicijator za okupljanja i rostiljanja. Mada i dalje verujem da smo mi retki koji su mu prisli blizu, iako jos uvek ima situacija kad nemam pojma sta on misli u svojoj glavi.