Ahhh,ta ljubav...

Zveky

Početnik
Poruka
4
Hajde malo da se zamislimo....
Prica kaze sledece....dugo su se trazili,da bi se konacno nasli,on je tada imao 27 godina,a ona 23.Zavoleli u jednoj nano secundi,jako i strasno,cinilo se da se znaju godinama,i da za njihovu ljubav nema prepreke.Mazili su se i pazili,uzivali jedno u drugom.Ali(uvek je tu ono ALI),on je dobio ponudu da ode za kinu na postdiplomske studije,i,naravno,prihvatio je.Ona je bila uz njega,sve vreme ga je podrzavala,iako joj je bilo tesko.Bila je uz njega,jer ga je ne sebicno volela,i zelela da on bude srecan.Nije bila svesna koliko ce da je boli,sve dok mu nije poslala poslednji poljubac na aerodromu i sela u kola,kako bi se vratila u svoj stan,i nastavila dalje.Dalje,ali sa njim u srcu i mislima.Naravno da joj se on odmah javio cim je sleteo,i naravno da je zvao i naredni dan,tipkao mailove i poruke,govorio kako je voli najvise na svetu i kako ce sve dati da tako ostane sve vreme njegovog boravka u Kini.Ona je prava luda,u najpozitivnijem smislu,spremna apsolutno na sve,vec je ona osmislila kako mu nece dozvoliti da je voli manje,iako je od nje 12 ooo km,lujkica maja:)Zna ona da on nju voli,da je obozava,da po ceo dan misli na nju,i da jedva ceka da je vidi,ali na to vidjenje moraju da cekaju 10 meseci:(
Pitanje:da li je,zaista,moguce da ljubav koju sada njih dvoje osecaju bude jaca iz dana u dan,da jeste tacna ona "daleko od ociju",ali svakim pozivom sve blize srcu?I,eventualno,neki predlog,sta da ona uradi ako joj se pojavi neki crvic sumnje,i sta da ucini kada joj dodje tesko,kada srce pobedi razum,kada suze krenu i kada joj dodje da stopom krene za Kinu?
Hvala svima ;-)
 
mislim da je povremena razdvojenost odličan pokazatelj ozbiljnosti veze. ako se zaista tako jako vole i ako je ona zaista iskrena u svojim osećanjima, nema razloga za brigu. a kada je uhvati kriza, ja bih joj posavetovala da se seti kako je ponekad možda lepše i biti odvojen od nekog koga zaista voliš, nego gubiti vreme sa nekim ko je nebitan.
Baš kao što Đole jednom reče:sve su prave ljubavi tužne...
 
Nista, nema crvica, nek samo kaze sebi da nema crva i gotovo.Kulira, place, i kad on dodje, ona ponovu nek mu padne u zagrljaj i u krevet.Mora da ima cvrstu volju, i da se ne koleba, mora da odluci "nema crvica sumnje bez obzira sto me on vara tamo i ne voli me, na primer.Neka radi sta hoce, nek misli sta hoce, nema crvica sumnje, ja ga volim, i placem, i cekam, i tacka" To je moj predlog. A kad dodje onda ce da vidi da li treba da se kaje ili da mu padne u zagrlljaj, to je vec njen problem, sto ga je cekala, niko joj nije kriv ako izvisi nego ona sama.
 
Devojcica prica o drugarici, a to mozemo da racunamo da je trac.Kako ona sad moze u drugaricino ime da kaze da li bi sve to palo u vodu ako naidje privlacan tip? Zbog toga su tracevi glupi, nikad ne mozes posteno da ih razradis.
 
Liblet:
mislim da je povremena razdvojenost odličan pokazatelj ozbiljnosti veze. ako se zaista tako jako vole i ako je ona zaista iskrena u svojim osećanjima, nema razloga za brigu. a kada je uhvati kriza, ja bih joj posavetovala da se seti kako je ponekad možda lepše i biti odvojen od nekog koga zaista voliš, nego gubiti vreme sa nekim ko je nebitan.
Baš kao što Đole jednom reče:sve su prave ljubavi tužne...


otqd ti avatar?...jel to neka velika slika pa je smanjila?...il si ti uradila u shopu?...anyways ako je velka slika ajd ostavi link...
 
Zveky:
Hajde malo da se zamislimo....
Prica kaze sledece....dugo su se trazili,da bi se konacno nasli,on je tada imao 27 godina,a ona 23.Zavoleli u jednoj nano secundi,jako i strasno,cinilo se da se znaju godinama,i da za njihovu ljubav nema prepreke.Mazili su se i pazili,uzivali jedno u drugom.Ali(uvek je tu ono ALI),on je dobio ponudu da ode za kinu na postdiplomske studije,i,naravno,prihvatio je.Ona je bila uz njega,sve vreme ga je podrzavala,iako joj je bilo tesko.Bila je uz njega,jer ga je ne sebicno volela,i zelela da on bude srecan.Nije bila svesna koliko ce da je boli,sve dok mu nije poslala poslednji poljubac na aerodromu i sela u kola,kako bi se vratila u svoj stan,i nastavila dalje.Dalje,ali sa njim u srcu i mislima.Naravno da joj se on odmah javio cim je sleteo,i naravno da je zvao i naredni dan,tipkao mailove i poruke,govorio kako je voli najvise na svetu i kako ce sve dati da tako ostane sve vreme njegovog boravka u Kini.Ona je prava luda,u najpozitivnijem smislu,spremna apsolutno na sve,vec je ona osmislila kako mu nece dozvoliti da je voli manje,iako je od nje 12 ooo km,lujkica maja:)Zna ona da on nju voli,da je obozava,da po ceo dan misli na nju,i da jedva ceka da je vidi,ali na to vidjenje moraju da cekaju 10 meseci:(
Pitanje:da li je,zaista,moguce da ljubav koju sada njih dvoje osecaju bude jaca iz dana u dan,da jeste tacna ona "daleko od ociju",ali svakim pozivom sve blize srcu?I,eventualno,neki predlog,sta da ona uradi ako joj se pojavi neki crvic sumnje,i sta da ucini kada joj dodje tesko,kada srce pobedi razum,kada suze krenu i kada joj dodje da stopom krene za Kinu?
Hvala svima ;-)

Ako je to zaista to, sta je 10 meseci za pravu ljubav. Zelim joj od srca da bude jaka i da sve to uspe ;)
 
ja sam otisla takodje daleko, da ucim, radim, i pokusam napraviti nesto u svom zivotu jer to nisam nazalost mogla u svojoj zemlji. i ostavila sam sve porodicu, prijatelje, decka.
jos uvek mislim da veza moze da opstane, ali samo ako je ljubav zaista velika i jaka.
moja nije bila, ne mogu ni da kazem da li mi je zao ili ne. decko je bio ok prema meni, ali
mislim da ima istine u recenici daleko od ociju daleko od srca. razlog je jednostavan, menjaju se obe strane i ona i on. zivoti idu u drugim smerovima. nisam pesimista ali.......... to je jako veliko iskusenje za bilo koju vezu
 

Back
Top