Verovatno je suviše rano da ja nešto pričam, moj mališa ima tek 4 meseca; ali evo kako mi živimo:
Nikada ga nisam pustila da plače, čak ni da kenjka sam u krevecu; dok je bio baš jako mali čim je progledao i rekao 'a' ja sam ga uzimala, i sad je super (čuk-čuk:-) ). Nikakvo ''navikavanje na ruke'' i sl. Elem, negde sam čitala, i to mi je delovalo najlogičnije, da bebe plaču zbog straha da će biti ostavljene; a ako je majka uvek tu kad im je potrebna i najmanja pažnja, jednostavno steknu poverenje i posle se ne boje pa samim tim i ne plaču... Sad leži sam u krevecu, igra se sa svime što mu dođe pod ruku i stvarno je mnogo dobar i srećan:smile: .
Između 8 i pola 9 se kupa, onda sisa pa zaspi do pola deset. Budi se da jede između 2 i 3, pa onda ujutro oko 6 i spava dalje do 9. Ti noćni podoji traju po 5 min najviše i to i on i ja otprilike spavamo; čim on završi oboje zaspimo kao da ništa nije ni bilo... Nagovarali su me da pokušam da mu ukinem obrok, ali meni ne pada na pamet, mislim da bi mi teže bilo to nego ovako kako jeste.
Što se tiče sedenja ja stvarno muku mučim, još je mali bar tako doktori kažu, a on se toliko upinje da uspe nekad i da se skroz podigne sam i prevali napred; a ubedljivo je najsrećniji kad je u tom sedećem položaju. Ja ga držim tako, ne puštam ga samog bez oslonca, ali to mi je naporno...
Što se tiče širokog povijanja na zapšadu ga niko više ni ne koristi... Kažu uglavnom je pampers dovoljan od samog rođenja, osim kod ekstremnih situacija.
Mi smo skinuli posle tri meseca.