Mislim da se nekada jednostavnije živelo, a to je i zasigurno doprinosilo boljem i učestalijem seksu.
Evo jedne priče:
Posle dužeg radnog dana, dok sunce zalazi, vi se vrćete onako umorni i znojavi sa njivu, vaš dragi go do pasa sav u "pločicama" vas zagrlio, prebacio motiče preko drugo rame, i priča vam o sastanku u senu kad deca pospiju. Vi se onako ženski stidite pa ga od milošte zagrlite oko struka. Dok prilazite svojoj kući, mašete sa maramu svojim komšijama. Ulazite u svoje dvorište i razdvajate se da vas nevidi njegova nana, Vi se još onako ponešeni od budući događaj smešite, i krećete da zatvarate živinu, a ispod oka posmatrate svog dragana koji na bunar zaiće vodu. Prija vam da vidite kako mu se naprežu mišići, a i on nije da nije, i on gleda u vaša bedra i jedva čeka ispalnirano. Sve vreme se oseća miris sena, trave,i cveća, jara se utišava, ptice još uvek veselo pevaju, kao da se raduju vašim planovima. Podmiriste stoku, deca su već spremna za počinak, nana ih sredila. Večera i nije neka, ali jaja, krompirići i mladi lukac mirišu ki duša. Sve vreme se zadirkujete očima, a nani sve jasno po joj milo. Svi pospali, a vi se iskradate i bežite u seno nadomak kuće. Mesečina hoće u oči da vam uđe, zvezde se razrojile, a srce uzdrhtalo. On vas svojim rukama polako mazi i uzima pod svoje, a vi osećate svaki trnac na koži. Uživate potpuno u svemu, i svaki pokret kao u polusnu osećate, i potpuno ste izluđeni. Posle ONO kao na raspeću ležite na onom senu, a mesečina kao da vas greje, polu pokriveni senom, dok se žabe čuju i noćne ptice,slatko se kikoćete i planirate da se vrnete u kuću. Sve bi to bilo lepo da nana nije zaključala kuću. Šta će te nego pravac štala pa u jasle, i tamo se sa svojim dragim šćućurite i pokrijete slamom. Osećate se šašavo i mladalački, i tonete u san dok oko vas stoka preživa večeru. Ujutru se budite sa slamom u kosi, iskačete u brizi šta će reći nana, a nana poranila u dvorište, pa na astal iznela slatko i ladnu vodu, i lukavo vas čeka da izađete. Vi se iskradate iz štale, tek će nana: Kuku snajka otkude ti da poraniš tako rano da pomuzeš krave, a i ti Miladine, tako rano stoku da raniš. Svima je sve jasno, ali dobro uvijeno. Vama još uvek slama u kosi, sedate za onaj astal, smeje te se blago, a nana će; E moja deco i nana je nekad ranila kada je bila mlada. Ko rano rani sreću lakše ugrabi. Vi se i dalje smeuljite i pokušavate da se dovedete u red, i krišom svog dragana nogom ispod stola podbadate.