SURbel
Buduća legenda
- Poruka
- 36.557
Ajde malo i da se zabavimo
***
Nalog sa neba
Đuro BILBIJA, 19. avgust 2006
Moto novog amerikanizma je: SAD su zemlja izabranog naroda, a same su - produžena ruka Božijeg proviđenja.
Stvari su već stigle dotle da se Džordž Buš Mlađi nimalo ne ustručava da tvrdi: «Verujem da Bog hoće da ja budem predsednik Amerike. Ja sam produžena ruka Proviđenja i uveren sam da je Amerika volja Božija. Mi smo blagoslovena zemlja koja svet treba da učini boljim».
Mnogi ozbiljni amerikanolozi procenjuju da je Buš po drugi put osvojio Belu kuću ponajviše zahvaljujući glasovima 60-70 miliona američkih takozvanih jevanđeljskih hrišćana. Jer, i statistika pokazuje: da je 80 odsto svih belih jevanđelskih protestanata, koji čine trećinu američke nacije, glasalo 2004. za Buša. A da čak 46 odsto njih sebe smatra - kao i sam Buš - «ponovo rođenim». I da, poput njega, veruju da su sreli Hrista i da su na zemlji sa zadatkom da «rade za Božije delo u Božijoj zemlji» (Americi).
Paradoks istorije je što je većina jevanđelskih protestanata - na kojima počiva bušizam - koncentrisana u 22 južnjačke, nekada secesionističke države bivše Konfederacije.
Ali, Pat Robertson, osnivač njihove moćne Hrišćanske koalicije, ne govori slučajno bezmalo Bušovim glasom: «Nikada neće biti svetskog mira dok dom Boga i narod Božiji (Amerika) ne preuzmu ulogu vođe na čelu sveta. Dok širom planete ne budu oborene tlačiteljske diktature i režimi odani Satani».
Predsednik vašingtonskog Instituta za studije o demokratiji, Alfred Roš, ovako objašnjava zašto je aktuelni američki lider napravio dobar izbor: «Buš Stariji je odbio da se poveže sa religioznom desnicom i zbog toga nije bio ponovo izabran za predsednika SAD. Njegov sin nije napravio tu grešku. Rezulat je: vlast u SAD danas umnogome počiva na hrišćanskom integrizmu i osobenom protestantskom fundamentalizmu, pa u Americi poslednjih godina politika propoveda religiju, a religija, koja čini okosnicu američke ideologije, propoveda politiku».
Bez preterivanja se može reći: religija je (u) u SAD odvojena od države, ali je srasla sa vlašću i služi američkom kapitalu kod kuće, a američkom imperijalizmu u svetu. Očigledno je očigledno i ne vredi ga prikrivati.
I u ovome se, dakako, u SAD vidi «Prst Božiji». Američki ambasador u Londonu Rejmond Sajc, bez imalo zazora, zaključuje:
- Nije uspela jedina konkurentska ideja - marksizam. Bog je sišao na zemlju i, na naše ogromno zadovoljstvo, rekao: «Evo Dobrih i evo Rđavih».
Čitaj: Bog se zauvek opredelio za Ameriku, Bog se čovečanstvu obraća preko Amerike. Drugim rečima - Bog je ljudski rod i Zemlju poverio Americi.
Retki su između Njujorka i Los Anđelesa oni koji sumnjaju da upravo ovo nije najpoželjniji i večiti red stvari. Retki, ali ipak postoje.
Dobitnik nobelove nagrade za ekonomiju, Robert Solou,već je upozorio sunarodnike:
- Kako vreme prolazi, sve su manje verodostojne tvrdnje da je sam Bog želeo da Amerikanci za sva vremena budu bogatiji, nego ostalo čovečanstvo».
A pisac Norman Majler je generalno (ali najviše povodom agresije na Irak) opomenuo Buša:
- U trenucima kada verujemo da smo najbliže Boga, možda upravo tada pomažemo - đavolu.
PRETHODNICI
I pre Džordža Buša Mlađeg bilo je američkih predsednika koji su bili uvereni da je Bog njihovoj zemlji poverio posebnu misiju na Zemlji.
Dvajt Ajzenhauer je u svoje vreme uzviknuo: «Nama je sudbina dodelila ulogu da upravljamo drugima».
A Ričard Nikson se uopšte nije libio da izgovori: «Bog hoće da Amerika rukovodi svetom».
JEVANĐELISTI
Jevanđelskih hrišćana bilo je u SAD 1940. godine jedva oko četiri miliona, a računa se da ih danas u svetu ima oko 500.000 (od ukupno dve milijarde svih hrišćana) i da raspolažu desetinama hiljada verskih hramova.
Profesor teologije na Harvardskom univerzitetu Harvej Koks, autor knjige «Povratak Boga», prognozira: «Svaki drugi hrišćanin će 2050. godine biti - jevanđeljski vernik».
***
http://www.novosti.co.yu/code/navig...t=92861&search=nalog sa neba&datum=2006-08-21
***
Sta mislite, jel' ovo za smejanje ili za - plakanje? Ili nesto trece? :shock:
***
Nalog sa neba
Đuro BILBIJA, 19. avgust 2006
Moto novog amerikanizma je: SAD su zemlja izabranog naroda, a same su - produžena ruka Božijeg proviđenja.
Stvari su već stigle dotle da se Džordž Buš Mlađi nimalo ne ustručava da tvrdi: «Verujem da Bog hoće da ja budem predsednik Amerike. Ja sam produžena ruka Proviđenja i uveren sam da je Amerika volja Božija. Mi smo blagoslovena zemlja koja svet treba da učini boljim».
Mnogi ozbiljni amerikanolozi procenjuju da je Buš po drugi put osvojio Belu kuću ponajviše zahvaljujući glasovima 60-70 miliona američkih takozvanih jevanđeljskih hrišćana. Jer, i statistika pokazuje: da je 80 odsto svih belih jevanđelskih protestanata, koji čine trećinu američke nacije, glasalo 2004. za Buša. A da čak 46 odsto njih sebe smatra - kao i sam Buš - «ponovo rođenim». I da, poput njega, veruju da su sreli Hrista i da su na zemlji sa zadatkom da «rade za Božije delo u Božijoj zemlji» (Americi).
Paradoks istorije je što je većina jevanđelskih protestanata - na kojima počiva bušizam - koncentrisana u 22 južnjačke, nekada secesionističke države bivše Konfederacije.
Ali, Pat Robertson, osnivač njihove moćne Hrišćanske koalicije, ne govori slučajno bezmalo Bušovim glasom: «Nikada neće biti svetskog mira dok dom Boga i narod Božiji (Amerika) ne preuzmu ulogu vođe na čelu sveta. Dok širom planete ne budu oborene tlačiteljske diktature i režimi odani Satani».
Predsednik vašingtonskog Instituta za studije o demokratiji, Alfred Roš, ovako objašnjava zašto je aktuelni američki lider napravio dobar izbor: «Buš Stariji je odbio da se poveže sa religioznom desnicom i zbog toga nije bio ponovo izabran za predsednika SAD. Njegov sin nije napravio tu grešku. Rezulat je: vlast u SAD danas umnogome počiva na hrišćanskom integrizmu i osobenom protestantskom fundamentalizmu, pa u Americi poslednjih godina politika propoveda religiju, a religija, koja čini okosnicu američke ideologije, propoveda politiku».
Bez preterivanja se može reći: religija je (u) u SAD odvojena od države, ali je srasla sa vlašću i služi američkom kapitalu kod kuće, a američkom imperijalizmu u svetu. Očigledno je očigledno i ne vredi ga prikrivati.
I u ovome se, dakako, u SAD vidi «Prst Božiji». Američki ambasador u Londonu Rejmond Sajc, bez imalo zazora, zaključuje:
- Nije uspela jedina konkurentska ideja - marksizam. Bog je sišao na zemlju i, na naše ogromno zadovoljstvo, rekao: «Evo Dobrih i evo Rđavih».
Čitaj: Bog se zauvek opredelio za Ameriku, Bog se čovečanstvu obraća preko Amerike. Drugim rečima - Bog je ljudski rod i Zemlju poverio Americi.
Retki su između Njujorka i Los Anđelesa oni koji sumnjaju da upravo ovo nije najpoželjniji i večiti red stvari. Retki, ali ipak postoje.
Dobitnik nobelove nagrade za ekonomiju, Robert Solou,već je upozorio sunarodnike:
- Kako vreme prolazi, sve su manje verodostojne tvrdnje da je sam Bog želeo da Amerikanci za sva vremena budu bogatiji, nego ostalo čovečanstvo».
A pisac Norman Majler je generalno (ali najviše povodom agresije na Irak) opomenuo Buša:
- U trenucima kada verujemo da smo najbliže Boga, možda upravo tada pomažemo - đavolu.
PRETHODNICI
I pre Džordža Buša Mlađeg bilo je američkih predsednika koji su bili uvereni da je Bog njihovoj zemlji poverio posebnu misiju na Zemlji.
Dvajt Ajzenhauer je u svoje vreme uzviknuo: «Nama je sudbina dodelila ulogu da upravljamo drugima».
A Ričard Nikson se uopšte nije libio da izgovori: «Bog hoće da Amerika rukovodi svetom».
JEVANĐELISTI
Jevanđelskih hrišćana bilo je u SAD 1940. godine jedva oko četiri miliona, a računa se da ih danas u svetu ima oko 500.000 (od ukupno dve milijarde svih hrišćana) i da raspolažu desetinama hiljada verskih hramova.
Profesor teologije na Harvardskom univerzitetu Harvej Koks, autor knjige «Povratak Boga», prognozira: «Svaki drugi hrišćanin će 2050. godine biti - jevanđeljski vernik».
***
http://www.novosti.co.yu/code/navig...t=92861&search=nalog sa neba&datum=2006-08-21
***
Sta mislite, jel' ovo za smejanje ili za - plakanje? Ili nesto trece? :shock: