Moje,a i vase pesme

Ovde pisite svoje stihove,mozda ce jednog dana neko da objavi zbirku pesama sa 'Krstarice'.

'Oci govore
vise od reci'


osmehivali smo se ,kao
deca
dok su nam pogledi goreli,
plamenom...
plamenom ljubavi.
Priblizavali smo se,
sve blize,i blize...
i...
dodje taj dan...
dan naseg rastanka.
Plakali smo,
ali suze nisu tekle,
jer
oci su govorile,
umesto nas...
oci...te oci...
oci su nas...
izdale...

autor:ja

Just A Day

Sometimes I find my self
Stuck in the middle of nowhere
Sometimes I can reach the top
Of the world like I use to

Just a day
That dancing with eternity

And in the morning
When i open my eyes
See the world turns
Walk Out the window
And look at the sky
And it burns

Just a day
That dancing with eternity

When she first came
To the mountains
Her life was far away
She took her dream
And she try to run
But she must stay
Try to breathe
Good luck you're gonna need it
All angels are covered
Life is playing a game

Sometimes I feel misunderstod
All this circles,
They confusing me
And when I come
They obusing me
Hold me and you will know
If you look yourself outhere...

The land is dark
The moon is only light I see
I’m not afraid, I’m just lonely
Flying like a goust
To reach out you’re mind

Our beds are burning
While we’re appart
You know it baby,
So keep walking,
And don’t turn around...this dream is not real

Stand and look at me
Remember me the way that I am
Couse the world is closing in
Turning into a small flame
Melting like a candle in you’re eyes
And disapiring...

So many dreams swinging
Out of the blue
So many advantages given up today
This year is like a diamonts in the sun
And diamonts are forever...

Wind will blow us with time
Turn us into a ghousts and memories
So let’s reach the magic moment, before it’s gone...

Promrzlo granje u nemome kriku
Oblaci svoju ledeno belu odoru
Pahulje krupne boje ovu tuznu sliku
Opet prezivljavam svoju najvecu moru.
Sad mi se sve sto drago mi je bilo
Pretvara u avet praznih ociju nemu
Sve ono crno u dusi sto se skrilo
Izlazi da nahrani strahotu njenu.
Opet sam stojim u ovoj sumornoj noci
Ponovo odbrojavam dane do smrti
I samo zelim vecni mir koji ce doci
Kada ce planeta prestati da mi se vrti.

Behind blue eyes
***************************
No one knows what it's like

To be the bad man

To be the sad man

Behind blue eyes



No one knows what it's like

To be hated

To be fated

To telling only lies



But my dreams

They aren't as empty

As my conscience seems to be



I have hours, only lonely

My love is vengeance

That's never free



No one knows what it's like

To feel these feelings

Like I do

And I blame you



No one bites back as hard

On their anger

None of my pain and woe

Can show through



But my dreams

They aren't as empty

As my conscience seems to be



I have hours, only lonely

My love is vengeance

That's never free



When my fist clenches, crack it open

Before I use it and lose my cool

When I smile, tell me some bad news

Before I laugh and act like a fool



If I swallow anything evil

Put your finger down my throat

If I shiver, please give me a blanket

Keep me warm, let me wear your coat



No one knows what it's like

To be the bad man

To be the sad man

Behind blue eyes

Zakljucan sedim u rupi svojoj
Progone me misli sumorne,tamne
Mnogo je bola u dusi mojoj
Krvarim u sebi dok mi pogled gasne.
Jer sam sam na ovome svetu,
Sam sam se rodio,sam cu i umreti
Oko mene sve je zeleno-u cvetu
A mene ubija mraz kleti.
Inje mi se uvuklo u dusu duboko
Prolece mi nikada nece doci
Vristim u sebi:ZIVOTE STOKO!
Da zaspim veceras necu moci
Nego cu budan sacekati zoru
Pijanu noc sazvakati moram
I pkusacu jos jednom odagnati moru
Ako ne uspem napustiti ovaj svet moram.
Jer zivot je tezak prijatelju,brate
Stalno nam donosi patnje nove
Pozoves li pesme muke da skrate
Pretvorice se veruj u najjace otrove

crni djordje:

Behind blue eyes
***************************
No one knows what it's like

To be the bad man

To be the sad man

Behind blue eyes



No one knows what it's like

To be hated

To be fated

To telling only lies



But my dreams

They aren't as empty

As my conscience seems to be



I have hours, only lonely

My love is vengeance

That's never free



No one knows what it's like

To feel these feelings

Like I do

And I blame you



No one bites back as hard

On their anger

None of my pain and woe

Can show through



But my dreams

They aren't as empty

As my conscience seems to be



I have hours, only lonely

My love is vengeance

That's never free



When my fist clenches, crack it open

Before I use it and lose my cool

When I smile, tell me some bad news

Before I laugh and act like a fool



If I swallow anything evil

Put your finger down my throat

If I shiver, please give me a blanket

Keep me warm, let me wear your coat



No one knows what it's like

To be the bad man

To be the sad man

Behind blue eyes

Kliknite za proširenje...

Alo alo...ovo je Linkin Park ako se ne varam...
...tema je posvecena iskljucivo pesmama koje smo sami napisali...
...mislim ima milion tema na kojima mozes da postujes tudje...

Kakvo pasje vreme,
nigde nikog nema,
samo jedna senka,
stopljena sa tamom ,
za akciju se sprema.
Ponoc otkucava...
Igraju se senke,
od okolnih zgrada,
kao bosonoga deca
na letnjoj kisi.
U njegovoj dusi,
sada tama vlada,
zar je moguce?!
ja cu prestupnik biti?!
A blesak munje,
osvetli njegovo
avetinjsko lice,
zvuk stakla se stopi
sa udarom groma,
ruke se dokopase
zeljenog novca,
a suze ga okvasise...
Da li su to suze...
ili kapi kise?
svejedno,one ga
okvasise...


p.s.upravo tako,pisimo iskljucivo nase stihove,nadjite druge postove za tudju poeziju.

Bliss:

Alo alo...ovo je Linkin Park ako se ne varam...
...tema je posvecena iskljucivo pesmama koje smo sami napisali...
...mislim ima milion tema na kojima mozes da postujes tudje...

Kliknite za proširenje...

Nije Linkin Park nego je Limp Bizkit.A pesma je savrsena i izletela mi je.Nema ljutis?

Kako da kazem vremenu da stane
Pa da prkosim borama na licu?
Da kazem zori da polako svane,
Da kazem noci da umiri pticu...
Kako da zivim od pesme i zelja,
Nemati kuda al ipak poci
Da vreme stane makar za tren
U da te pronadjem u onoj istoj noci...

Kada mi je najteze,
setim se tvorca svoga,
setim se da on sve moze,
i kazem tadaomozi boze.

I kada greske pravim,
a trazim oprostaj,
setim se da on sve moze,
i kazemprosti boze.

I kada sam srecan,
ja srecu podelim sa njim,
znam da on sve moze,
i kazem:hvala ti boze.

Evo ti pesma...ludice...

Ostala je samo praznina
koja preti da izjede
i poslednje molekule mog bica...
U ocima nemih vidim
tihi plamen koji preti da nestane...
Tisina koja pece...
I par recenica razmenjenih preko zice...
par izgovora koji kovitlaju misli...
Ja sam samo sanjar,
koji je ostao upleten u mrezu
tvojih misli..
Lutka na koncu koja igra
jednu od tvojih predstava...
Spusti zavese...skini maske
zelim ti videti lice...
Ne slusaj sapat
koji ti govori da bezis
od ogrebotina zivota...
Barem ja sam te videla uvek
kao ratnika sa kopljem u ruci...
Lutala sam dugo kao macka,
po kvartovima tudjih zivota,
oprezno..lukavo...divlje...strasno...nezno ...iskreno...
i sve sto sam dobijala
uvek je bila samoca...
I onda sam naisla ne tebe...
Nestasnog decaka
koji sa uzdignutim celom krcio put kroz dzunglu...
Muskarca koji je sa mesecom u ocima
znao plesati po kisi...
Cuvala sam svaki tvoj dodir
u samo meni znanom kofercicu tajni....
Tvoje lice trazila i nalazila medju oblacicima na nebu
na kojima valjda i sama ponekad sedim...
Posle svih bura kroz koje me zivot vodio
svih talasa koji su pretili da me potope
nasla sam obalu i tebe na njoj..
I znam kako bi izgledala svaka tvoja misao ,
kada bi procitao moje reci
i znam da drveni podovi ponekad tako obicno skripe
kada neko odlazi po kisi...
Samo obicnost nije rec koju zelim da osetim...
Realnost nije pisala nasu pricu po sablonu...
Jer proslo je mnogo vremena
a ja se i dalje osecam kao da
Moja bajka i dalje traje...
Iako su senke na zidu nekad toliko visoke
Da prekrivaju cak i nasa srca
Ja stojim...Kao i prvi dan...
Sa svim svojim igrackama...i gledam te...
krupnim radoznalim...pomalo vlaznim ocima
I cekam da se vratis..
onako rascupane kose, u duksu , sa rukama u dzepovima...
Da mi pruzis ruku i povedes me
Korakom od vecnosti...

...Da ću da te obljubim.
Pred svima.
Opisujem krug.
Vrtim te.
Oslepljen prizorom.
Tvoj osmeh.
Ozračio je nebo.
Blisstaš.
U meni.
Ostaješ.

Ти и ја,
два сјајна бисера,
у модрим ноћима,
у златним јутрима,
у сивилу живота.


Ти и ја,
радост и љубав,
понос и песма,
пркос и живот,
визија будућности.

Љубавница,и
проститутка,
жена...
Лепота,и
немир,
жена...
Задовољство,и
срећа,
жена...
Друг,и
пријатељ...и
мајка,
жена.

Long Lost Friend

Dreaming all the time about you
My long lost friend
About youre naiked eyes
About you’re inocent smiles...long lost friend

Trying much to make difference
From youre never ending hunger
I’ve stumbled in your words
I’ve destroyed in your silence

Do you want to ask me something?
Or you want to turn your head away?
But I wont to ask you one thing
Does everything existing only for you?

It doesn’t meen anything to me
The days that’re behind are a cold room
I’ve stepped a last line
Where I can return

Trying much to say something
Searh my self in everyway
Words lost in the wind
Feelings gone with youre smiles

Dreaming all the time about you
My long lost friend
There are so many days you have lost,in my life
And there’s no coming back
But, dreaming about you...

Stranger

You’re a stranger in this town
Walking trough thousens lonely faces
On the same streets every day
Life is going on beside your window

I live....I see you in the wildness dreams
In the dark side of my memory

I forgot...you’re face if I ever see it

I live without you...I live with tou...
I live just for this moment...

You’re existence is not real
You ‘re ghoust flying in our minds
Wee feel you with our perception
See you one moment before you go...



ps. ove pesme su napisane pre 5,6 godina...ova tema mora biti odrzana na gornjem delu strane...
...jedina nova pesma koja je napisana na dan kad je postovana je ova pesma na nasem jeziku...

Volim te

Kisa pada napolju a ja visim na prozoru,
ocima svojim oblake pratim
pokusavam da ih pogledom vratim.

Ova kisa me ubija u pojam
napolju je smorno i tuzno
sticem neki dojam
da je sve oko mene ruzno.

Ali odjednom u mojim mislima ti se stvoris,
i dajes mi neku snagu
da kazem da najvise volim svoju dragu.

Draga moja ti mi najlepsa misao
za tebe sam sve ove pesme pisao,
za tebe bih dao sve sto mi traze
da te volim moje srce ti kaze.

Volim te puno andjele moj
zauvek ja bit' cu tvoj,
volim te iako nisi tu
tebi dajem ljubav svu.

Ako te nekad neko bude voleo vise
ako ti neko pocne bolje pesme da pise,
to mi onda nezno kazi
nemoj me pustiti da zivim u lazi.

Puno mi znacis,puno te volim
da se sretnemo nekad ja Boga molim,
valjda ce i taj dan nekad doci
kada cu ja laganim korakom prema tebi poci.

Kubici su padali,
pucali su žuljevi,
drugarstvo se širilo,
ljubav je vladala.

Znoj se slivao,
pesma se orila,
kolo se igralo,
ljubav je vladala.

I poslednji kubik je pao,
žuljevi su zarasli,
uspomene su ostale,
ljubav je vladala.

Voleću te...
dok sneg veje,
mraz steže,
a vatra u peći gori...
voleću te...
dok trava raste,
cveće cveta,
a potoci žubore...
voleću te...
dok me život muči,
čovečanstvo jeca,
i dok srce boli...
voleću te...
i kada umrem...
voleću te i tada,
jer materija živi,
ljubav postoji,
ne umire,
sjedinjuje se...
voleću te tada
najviše...
voleću te...

Da li su bogovi
pogrešili davno,
stvorivši čoveka
u svoje ime slavno?!

Da li je Darvinova
teza bila pogrešna,
od majmuna stvorivši
čoveka grešna?!

Oni su tada
sigurno pogrešili,
što pitanje ljudskog
opstanka nisu rešili.

Grešaka je,sigurno,
u evoluciji bilo dosta,
jer od čoveka,danas,
majmun posta.

Pesme su moje sirotice jadne
ruze bez trnja i bez krila ptice
toplih ljubavnih rima su gladne...
prljave bedne male kopilice

Kroz njih me sibaju oluje ,,i gaze
za cipele stare lepi se kalj
kroz njih cu proci staze i bogaze
u vecnu svetlost u nebeski dalj

Pesme su moje stegnuti konopci
oko ruku suznja sto beskrajno pati....
one su njegovi samrtnicki ropci
pesme su moje tamni vilajeti

Pesme su moje bez zrna srece
pesme su moje teske isposnice
kad mene nebude palice svece
za dusu moju bedne kopilice

Balada o svijeci

Koliko snage ima tinjajuca svijeca,
ko se to igra s onim sto se zove sreca,
dali svaki cvijet vjecno utociste svoje sniva,
kao sto to uvijek sa sanjarima biva.
Zasto tako lako tisina postaje teska,
zasto se svaka rijec, pogled, dodir
najednom cine kao greska.
Ruke postanu grube,
usne suhe, bice tiho, pusto i prazno,
ostaje samo...
Svijeca tinja sa sve manje snage,
tek blijedje i dalje postaju sjene
sto jos juce bile su bliske i drage.
Prsti su promrzli, hladni, oci duboke i sive,
zar su nekada zaista umijele da se dive
samo prstima u snijegu, rukama u zraku,
otiscima u magli, poljupcima na dlanu
ili prosto na papiru.
Kako smo se izgubili?
Gdje su nestale tople rijeci,
cvrkuti ptica, uzdasi, osmijesi, vesela lica,
sve te prosle minute, sati,
ili ce sa suncem san sve da nam vrati.
Prskaju svuda sad vostane kapi,
svijeca jos k`o tinja, bori se ivapi,
a onda tiho, dostojanstveno utrnu se
i njen carobni plam, i mrak osta sam.
Sa njom nesta sve sto bi do tada,
pogledi, dodiri, rijeci, ruke, oci, sjene...
Osta` tuga, daljina i suze.
Oh, kako je hladna bila ova zima,
nista za sobom mi ostavila nije...
Proljece, ovdje ne mozes doci,
nismo zasluzili ni sunce
da nas zgrije.....

Smejao sam se
kišnom dau,
jer posle njega
granuće sunce.
Smejao sam se zimi,
vetru,mećavi,
jer doći će proleće.
Smejao sam se zlu,
jer verovao sam
u dobrotu,
smejao sam se
jer sam verovao
u tebe...
u ljubav...
a onda je nastao ad,
ponor,praznina,
i,ostao je mladić,
koji je zaboravio
da se smeje...

Seta u očima,
tuga u glasu,
žalost u srcu,
praznina u duši...
Ona je lepa,
ona je plava,
ona je draga,
ona nije moja,
ona nije tvoja,
ona je...
Seta mojih očiju,
tuga moga glasa,
žalost moga srca,
praznina moje duše...
Ona je rob,
svoje mladosti,
ona je sužanj,
svoje lepote,
ona je...
veštica moga života.