Dželaludin Rumi

knindza88

Zainteresovan član
Poruka
386
Dzelaludin Rumi je bio misticar, pesnik, teolog i ucitelj Sufizma.

I died from minerality and became vegetable;

And From vegetativeness I died and became animal.

"I died from animality and became man.

Then why fear disappearance through death?

Next time I shall die

Bringing forth wings and feathers like angels;

After that, soaring higher than angels -

What you cannot imagine,

I shall be that."

"Ja umreh k'o ruda i postah bilina,
I k'o biljka umreh i postah živina;

I k'o zverka umreh, do čoveka stignuh...
Pa šta da se bojim? Svaka smrt me dignu!

Posle ovoga ću k'o čovek umreti
I ko krilat anđ'o nebu se popeti.

I anđelske mi je ostavit' stanice,
Jer sve je prolazno, sem Njegovo lice.

I kao anđeo ću se žrtvovati,
Što um ne shvata, to ću tad postati.

Tad će me nestati...Nestanak mi veli
Gromko k'o orgulje : "Svak se Njemu seli!"

ZASPAO LJUBAVNIK

Davno nekad jedan ljubavnik bijaše,

Koga zbog vjernosti njegov vijek stavljaše.

Godinama bese u čežnji i strahu,

Kraljica ga željnog držaše u šahu.

Najzad, šta ko traži tom se i dovine,

Svakom ko se strpi znak radosti sine.

„Dođi noćas!" reče draga jednog dana,

„Tvoja žarka želja već je uslišana!"

U toj i toj sobi sjedi do ponoći,

A u ponoć ja ću bez poziva doći!"

Covjek zakla žrtve, razda milostinju,

Jer mu mjesec sreće iz oblaka sinu.

A kad noć se spusti u tu sobu pođe,

Čekajuć' da draga na sastanak dođe,

Sedeo je, ček'o . . . al se san prikrada . . .

Klone čudni dragan, kud' ćeš većeg jada?!

Jedan sat je bdio, pa ga san prevari;

Da ljubavnik zaspi, o da čudne stvari!

U to stiže draga čim je ponoć bila,

Što je obećala to je ispunila.

Kada vide dragog kako tvrdo spava,

Otkinu mu lako parče od rukava,

Šačicu oraha u njedra mu stavi Rekav':

„Ti si dijete, de se igrom bavi!".

Kad u ranu zoru dragan iz sna skoči,

Orahe i rukav spaziše mu oči:

„Naša gospa, reče, prevarila ne bi,

A to što nas snađe pripišimo sebi."

Ovo je nesto malo njegovih pjesama na Srpskom sto sam nasao na internetu.

Poz.
 
The Desert

They say the wheat cannot grow
In the desert or amidst snow
Will the clouds bring their rain?
Will the snow melt once again?
In the meantime will wheat survive?
Will this grain become alive?

I seem to be that lone grain
In my desert silent remain
Endure the draught and sandy pain
Till the clouds wash me again.
They say clouds will only rain
When they decide. We wish in vain.

No matter how brilliant a mind
A soul that’s wise, a heart that’s kind
When lost in this endless space
Walking the desert pace after pace
When of grace there’s no trace
It is futile for us to chase
The spirit we try to embrace;
God in God’s time reveals God’s face.
 
Zeleo bih da obratim paznju na Rumija i da napisem malo o njegovom zivotu.

Dzelaludin Rumi je rodjen Septembra 29og , 1207 A.D ( ili 6og Rai'u-'l-avval 604 A.H.) u Balkhu, gradu u danasnjem Avganistanu. Njegova familija je sluzila u legalnim i vjerskim duznostima. Upkos ovoj pozadini njegova se familija 1218 A.D odselila iz Balkha bjezajuci od Mongolskih horda koje su u to vreme osvajale teritorije u ime Khana.

Familija je otisla u Bagdad, zatim u Meku, i onda u Damaskus i eventualno su se zaustavili i ostali u Karamanu kod Konye u sadasnjoj zapadnoj Turskoj. Ime "Rumi" dobio je zbog toga sto je zivot proveo u Rumu, danasnja srednja Anadolija.

Prateci njegovu seobu u Konyu, onda glavni grad zapadnih Seljuk Turaka Dzelaludinov otac je bio ugledan i zauzet Islamski teolog, ucitelj i propovednik. Dzelaludin prateci ovu tradiciju i, posle oceve smrti 1231 A.D nasledjuje ovu poziciju kao ugledni ucitelj.

Posle 1232 A.D i dolaska jednog od ocevih ucenika iz Balkha Rumi je postao poznat sa doktrinama Sufizma koje su se pojavile u Perziji i 1240 A.D on je postao Shaykh.

Glavni dogadjaj u njegovom zivotu se desava 1244 A.D kada Rumi upoznava dervisa po imeni Shams ad-Din, iz Tabriza, koji postaje njegov mentor. Preko dve godine su on i Shams ziveli u istoj kuci i gajili platonsko prijateljstvo. Sufiji imaju tradiciju od tako bliskog prijateljstva osnovanog na jednakosti duhovnog staranja.

Njegovi djaci su bili ogorceni zbog njegovog prijateljstva sa Shamzom i pretili nasiljem.

Shams ad-Din je iznenada nestao 1247 A.D i Rumi je potom napisao oko 30,000 stihova u kojima izrazava njegova osecanja.

Rumi je proveo ostatak njegovog zivota u radosti i plesu. Prema svima je bio dobar i velikodusan. Njegovi prvi pratioci su sa njim plesali vrteci se u krug da dodju do potpune ekstaze.

Rumi je umro pred zalazak sunca Decembra 16og, 1273 godine A.D. Na njegovu sahranu su dosli ljudi sa svih strana, od pet razlicitih religija. Rumijeva poezija je puna inspiracije i podseca nas na to sta znaci biti ljudsko bice.
 
Love came,
and became like blood in my body.
It rushed through my veins and
encircled my heart.
Everywhere I looked,
I saw one thing.
The Beloved's name written
on my limbs,
on my left palm,
on my forehead,
on the back of my neck,
on my right big toe…
Oh, my friend,
all that you see of me
is just a shell,
and the rest belongs to the Beloved.
 
174
GDE SVE JE MUZIKA
~ ~ ~
Rekao si šta si.
Ja sam ono što jesam.
Tvoja dela u mojoj glavi,
moja glava ovde u mojim šakama
sa nečim što kruži u njoj.
Ne znam kako da nazovem
to što kruži tako savršeno.
~ ~ ~
Tajno okretanje u nama
navodi vasionu da se okreće.
Glava nesvesna nogu,
a noge glave. Nijedno ne haje.
Nastavljaju da se okreću.
~ ~ ~
Ovog trenutka ova ljubav dolazi da počine u meni,
mnoštvo bića u jednom biću.
U jednom zrnu žita hiljadu naslaganih snopova.
U ušici igle obrće se zvezdana noć.
~ ~ ~
Nastavi da hodaš, mada nema mesta na koje bi stigao.
Ne pokušavaj pogledom da prodreš u krajnje daljine.
To nije za ljudska bića. Kreći se u granicama,
ali ne onim na koje te prisiljava strah.
~ ~ ~
Hodaj ka izvoru.
Obrći se kao što se zemlja i mesec
obrću oko onog što vole.
Svemu što kruži poreklo je u središtu.
~ ~ ~
175
Kružio sam oko tvog gnezda noćas,
okolo i okolo sve do zore
kad povetarac šapnu Sad,
i Prijatelj podiže neku bezimenu
lobanju kao pehar.
~ ~ ~
Nema potpunije ljubavi od one bez objekta,
nema rada koji više ispunjava od onog bez svrhe.
Kad bi se mogao manuti podvala i dovitljivosti,
bila bi to najdovitljivija podvala!
~ ~ ~
Nekih noći ostani budan do zore,
kao što Mesec to čini radi Sunca.
Budi puna kofa koja se podiže kroz tminu bunara,
napolje - u svetlost.
~ ~ ~
Tako sam sitan da me se jedva može videti.
Kako ova ogromna ljubav može da stane u mene?
Pogledaj svoje oči. Male su,
ali vide izvanredno velike stvari.
~ ~ ~
Nešto nam širi krila. Nešto
čini da nestanu čamotinja i bol.
Neko puni pehar ispred nas.
Osećamo ukus same svetosti.
~ ~ ~
Ustajem, i ovo moje ja
pretvara se u stotinu mene.
Kažu da kružim oko tebe.
Koješta. Kružim oko sebe.
~ ~ ~
176
Živeo sam na ivici ludila
želeći da saznam razloge,
stalno kucao na vrata. A kad se otvoriše,
ispostavi se da sam kucao iznutra!
~ ~ ~
Istinska veličina dolazi s mahnitošću,
dole svetac u zanosu, odozgo naučnik.
Svako ko otkrije ljubav
ispod bola i nesreće
iščezava u praznini
sa hiljadu novih maski.
~ ~ ~
Igraj, kad si načisto razbijen.
Igraj, ako si poderao zavoj.
Igraj usred bitke.
Igraj u svojoj krvi.
Igraj, kad si savršeno slobodan.
 
Ljubav prema čistim ljudima usadi u svoje srce.

Ne daj srce nikome, osim onima, čije je srce čisto i privlačno (koji siju ljubav i milost).

U selo beznađa ne idi, ima nade na drugim mjestima. Ne idi u crnu tminu, ima još mjesta, gdje sunce sija.

Srce te vuče pravim srcima, a tijelo te vuče blatu i nizinama.

Pa onda pazi i otvori oči! Pazi! Podaj hranu srcu od onoga koji ima srce! Idi! Traži sreću od onoga koji je sretan!

Rumi
 
Vetar sam, a ti si list
Što moju želju pije
Zar možeš da ne treperiš
Zar možeš da se ne sviješ
Pod mojim dlanom
Bacio sam kamen
Krhak krčag on razbi lako
I kad na lomljivost tvoju pane
Opet si vredniji neg' zlato
Neg' stotinu dragih kamenova
Vredniji od stotinu mora

Dželaludin Rumi
 
UVRSTI OVU MUSTRU U SVOJ ĆILIM
Duhovno iskustvo je čedna žena
koja zaljubljeno gleda u samo jednog čoveka.
Ono je golema reka u kojoj patke
srećno žive, a vrane se dave.
Ova činija vidljivog sveta sadrži jelo
koje ujedno i hrani i izaziva žgaravicu.
Postoji nevidljivo prisustvo koje proslavljamo
jer nam pruža darove.
Ti si voda. Mi smo mlinski kamen.
Ti si vetar. Mi smo prašina uskovitlana u figure.
Ti si duh. Mi samo otvorimo i zatvorimo
šake. Ti si jasnoća.
Mi smo ovaj jezik koji pokušava da je izrazi.
Ti si radost. Mi smo svi različite vrste smeha.
Svaki pokret ili zvuk je ispovedanje vere,
kao što mlinski kamen meljući objašnjava kako veruje
u reku! Nema metafore koja to može da izrazi,
ali ipak ne mogu da prestanem da ukazujem
na lepotu.
Svaki trenutak i mesto govore:
»Uvrsti ovu mustru u svoj ćilim!«
Poput pastira u Knjizi II,
koji je hteo da otrebi vašku sa Božje odore,
i da pokrpi Božje cipele, ja želim da budem
obuzet tako strasnim obožavanjem
da mi šator bude razapet na nebu!
Neka voljeni dođe
i sedne kao pas čuvar
ispred šatora.
Kad se okean uzburka
ne ostavljaj me da ga samo slušam.
Neka zapljuskuje u mojim grudima!
7.jpg
 
ŠAH-MAT
Pozajmi oči voljenog.
Pogledaj kroz njih i videćeš njegovo lice
svugde. Nema oguglalih pogleda, nigde zamorne dosade.
»Biću tvoje oko i tvoja ruka i tvoj osećaj ljubavi.«
Pusti da se to dogodi, i stvari
koje si mrzeo postaće ti pomagači.
130
Izvesni propovednik uvek se dugo i usrdno molio
za lopove i pljačkaše koji napadaju ljude
na ulici. »Neka tvoja milost, Gospode,
obuhvati njihovu obest.«
Nije se molio za dobre i verne,
već samo za one najsurovije.
Zbog čega to radiš?, zapitaše vernici.
»Zbog toga što su mi oni učinili jako velike usluge.
Neprestano me privlače stvari koje i oni žele.
Uletim među njih, oni me prebiju i ostave polumrtvog
na drumu, i ja ponovo shvatam da to što oni žele
nije ono što ja želim. Time me održavaju na putu duhovnosti.
Eto zašto ih poštujem i zašto se molim za njih.«
Budi zahvalan onima koji te, iz ma kojeg razloga,
primoraju da se vratiš bogomdanoj samoći.
Zabrini se zbog svih onih koji ti pružaju
previše ugodnosti i tako te sprečavaju da se moliš.
Prijatelji su ponekad neprijatelji,
a neprijatelji prijatelji.
Postoji jedna životinja zvana ušgur, dikobraz.
Ako je udariš štapom, bodlje joj se produžavaju
i ona se povećava. Duša je dikobraz,
i biva ojačana udarcima štapa.
Tako je i duša proroka naročito ojađena
zato što mora da postane tako moćna.
Koža životinje se potapa u tečnost za štavljenje i postaje
odevni materijal. Da je kožar nije stavio u kiselinu,
dobila bi odvratan miris i istrulila.
Duša je nedavno odrana koža, krvava i gruba.
Savesno je obrađuj,
upotrebi jetku kiselinu za štavljenje od jada,
pa ćeš postati i divan i vrlo snažan.
Ako ne možeš sam da obaviš taj posao, ne brini.
Ne moraš čak ni da doneseš bilo kakvu odluku.
Prijatelj, koji zna mnogo više od tebe,
doneće ti teškoće, i bol, i bolest,
kao lek, kao sreću,
kao srž trenutka u kom si potučen.
Začućeš Šah-mat i konačno moći da kažeš
Haladžovim glasom:
Poveravam ti da me usmrtis.
 
POSEBNE ZDELE


Vidi kako se svaka čestica pokreće.
Vidi kako je svako ovde upravo prispeo
sa putovanja.
Vidi kako svako želi drugačiju hranu.
Vidi kako zvezde iščezavaju dok sunce izlazi,
i kako svi tokovi teku ka okeanu.
Posmatraj glavne kuvare kako spremaju posebne zdele
za svakoga, u skladu sa onim što traži.
Posmatraj ovaj pehar u koji okean može da stane.
Posmatraj one koji vide lik.
Posmatraj Šemsovim očima
vodu koja je
sami dragulji.
 
NAPUŠTENA ODEĆA RONIOCA

Sediš ovde sa nama, ali si takođe i napolju
i šetaš livadom u zoru. Ti sam si
zver koju lovimo kada pođeš sa nama u lov.
U svom si telu kao što je biljka čvrsto u tlu,
pa ipak si vetar. Ti si odeća ronioca
ostavljena na morskoj obali. Ti si riba.
U okeanu je mnoštvo svetlih predela
i mnoštvo tamnih predela, poput vena koje se vide
kad se podigne krilo.
Tvoje tajno biće je krv u njima, tim venama
koje su strune lutnje što proizvode okeansku muziku,
ne umiranje razbijajućih talasa, već zvuk bez obala.

243124079855381639_blfgueZf_c.jpg
 
.
BISMILAH
U krvi ti je da hodaš tromo.
Već godinama si neraspoložen.
Pa kako, tako snužden, da budeš krotak?
Zar stvarno očekuješ da dospeš bilo gde iz takvog pritvora?
Budi poput vazduha prostran da bi doznao tajnu.
Trenutno si sačinjen od jednakih delova gline
i vode – gusto, mutno, lepljivo, masno blato.
Avram je saznao kako su sunce i mesec i zvezde raspoređeni.
I rekao je: Više neću pokušavati da Bogu pripišem saučesnike.
Tako si bespomoćan. Prepusti se milosti.
Okean vodi brigu o svakom talasu
dok ne dopre do obale.
Potrebno ti je više pomoći no što si svestan.
Trudiš se da živiš svoj život na nesigurnim skelama.
Reci Bismilah, U ime Boga,
kao što sveštenik čini sa nožem u ruci kad žrtvuje životinju.
Bismilah svoju iznošenu ličnost
da bi otkrio svoje istinsko ime.
Pogledajte prilog 261280
 
Poslednja izmena:
ŠEIK KOJI SE IGRAO SA DECOM
Neki se mladić raspitivao naokolo:
»Imam jedan problem. Uputite me na neku mudru osobu.«
Jedan posmatrač mu reče: »U našem gradu nema nikog
sa pameću izuzev onog tamo čoveka
koji se igra sa decom,
onog što jaše konja-motku.
On raspolaže silnom pronicljivošću
i blagorodnošću velikom kao noćno nebo,
ali to prikriva ludošću dečje igre.«
Mladi tragač prišao je deci: »Dragi oče,
ti koji si postao poput deteta, odaj mi tajnu.«
»Odlazi. Ovo nije dan za tajne.«
»Ali molim te! Poteraj svog konja ovuda,
samo na minut.«
Šeik je prestao da glumi galop.
»Brzo govori. Ne mogu zadugo da ga obuzdam.
Opa. Pazi da te ne ritne.
Mnogo je divalj!«
Mladić je smatrao da ne može da postavi ozbiljno
pitanje u tako sumanutim okolnostima, pa se šegačio:
»Moram da se oženim. Postoji li neka odgovarajuća
u ovoj ulici?«
»Na svetu ima tri vrste žena.
Dve su propast, a jedna je blago za dušu.
Prva je, kada je oženiš, potpuno tvoja.
Druga je polu-tvoja, a treća
nije tvoja uopšte.
A sada briši odavde,
dok te ovaj konj ne šutne u glavu! Ej, ti, smiri se više!«
Šeik je odjahao među dečurliju.
Mladić uzviknu: »Pričaj mi još o vrstama žena!«
Šeik se, na svom konju-motki, opet približio:
»Devica tvoje prve zaljubljenosti je čitava tvoja.
Učiniće da se osećaš srećnim i slobodnim.
Udovica bez deteta je druga. Ta će biti dopola tvoja.
Treća, koja ti nije ništa, je udata žena sa detetom.
Sa prvim mužem dobila je dete, i sva se njena ljubav
uliva u to dete. Ta s tobom neće imati nikakav odnos.
A sad se čuvaj.
Odstupi.
Okrenuću ovog mangupa u drugom pravcu!«
17
Glasno je uzviknuo i pojahao natrag,
sazivajući decu oko sebe.
»Još jedno pitanje, Učitelju!«
Šeik je jahao u krug:
»Šta je sad? Brzo! Potreban sam onom tamo jahaču.
Čini mi se da sam zaljubljen.«
»Šta izigravaš?
Zašto na taj način kriješ svoju pamet?«
»Vidiš, ovdašnji svet
hoće da mi da zaduženje. Oni hoće da budem
sudija, zvaničnik, i tumač svih tekstova.
Znanje koje posedujem to ne želi. Ono hoće da uživa
u samom sebi. Ja sam plantaža šećerne trske,
a u isti mah se i hranim slatkoćom.«
Znanje koje je stečeno
nije poput ovog. Oni koji ga imaju brinu da li će se ono
dopasti publici.
To je iskušenje slave.
Polemičko znanje ima potrebu za mušterijama.
Ono nema dušu.
Stameno i energično
pred svojom publikom, srozava se kada nikog nema.
Jedina prava mušterija je Bog.
Spokojno žvaći
tu ukusnu šećernu trsku Pobožne Ljubavi, i ostani
nestašno detinji.
Lice će ti se
zarumeneti od prosvetljenja
poput crvenih cvetnih pupoljaka.
Pogledajte prilog 261282
 
Poslednja izmena:

Back
Top