Koliko je vazna duzina zivota

vazno je...sve dok ne znamo tacno kad cemo umrijeti,svaki dan je dragocjen...inace,kad ne bi bilo vazno...onda bi bio nevazan uopste sam zivot...
i mi mozemo misliti da je nevazno imati 94 ili 96...ali tek kad budes imao 96,mozes o tome govoriti...
i stariji ljudi,koliko god govorili o smrti i mislili da su "svoje odsluzili",ipak da im je jos samo jedan dan...prema tome,moze tebi ili meni izgledati isto 94 ili 96 godina...ali nije onom ko ih ima...ako me razumijes...
 
Nisu svi stari ljudi sebični...
Ja sam lično vidjao primere, da kad vide da više ne mogu sami da se izdržavaju (ne ekonomski , već fizički) prestanu da jedu....Ne jedu 7 dana, dobiju obično upalu pluća i umru....Odatle ono , priprema se za smrt, posvršava sve, ispovedi svoje grehe i miran umre....
 
limunada:
vazno je...sve dok ne znamo tacno kad cemo umrijeti,svaki dan je dragocjen...inace,kad ne bi bilo vazno...onda bi bio nevazan uopste sam zivot...
i mi mozemo misliti da je nevazno imati 94 ili 96...ali tek kad budes imao 96,mozes o tome govoriti...
i stariji ljudi,koliko god govorili o smrti i mislili da su "svoje odsluzili",ipak da im je jos samo jedan dan...prema tome,moze tebi ili meni izgledati isto 94 ili 96 godina...ali nije onom ko ih ima...ako me razumijes...


Zasto te nebih razumio, nista komplikovano nijesi rekao. Ja ne pitam umiruce ljude vec tebe, mene, petog i devetog. A zasto mislis da svi imaju takav odnos prema zivotu i smrti.
Znam i znao sam puno ljudi koji su prizeljkivali smrt. A sta sa samoubicama. sta sa onim koji su ravnodusni prema smrti. Mislis da nema takvih, mozda nemas dovoljno zivotnog iskustva pa ne znas za takve. Kao sto ih ima koji "rado ide Srbin u vojnike" a imas i one koji bjeze iz rata. Moram pomenuti svoj "slucaj" ako mozes vjeruj, ja Zuco, nekoliko puta sam se najiskrenije i najozbiljnije molio Bogu uvece da mi ujutru podari smrt. Bog mi je svjedok i meni veci ne treba. No da ne nabrajam primjere. Poenta je: ne pitam ljude od 95 godina ili djecu (jos besmislenije) od godinu ili tri, vec je poente tvoj moj njegov odnos prema onome sta bi bilo kad bi bilo. Meni je sasvim svejedno da li cu zivjeti jos 5, 10 ili 30 godina. Da li mi vjerujes???????????????????? Kad dodje smrtna ura najvjerovatnije da cu se prestraviti ili semo uplasiti, ali opet ponavljam nas odnos prema ovome OVDJE I SADA.
 
E,ti sad Zuco,pricas o necemu drugom...Naravno da ne mislim da svi imaju isti odnos prema smrti,niti govorimo o samoubicama i slicno...Naravno da ima i ljudi koji prizeljkuju smrt,tesko bolesni npr.
I tvoj primjer...sta te onda sprecava...zasto zivis? I ti ne mozes znati sta ce biti kad ti dodje "smrtni cas",ma koliko mislio da znas...mozda toga neces biti ni svjestan....Znam ja da ti ne pitas djecu ili starije ljude,vec mene...i to ti i govorim...A i moj primjer je iz prakse,nije izmisljen...Mislim da nije svejedno za one koji zele da zive...i da odgovorim usput i patku...zasto mislis da je sebicno zeljeti zivjeti,bez obzira na ekonomsku ili fizicku stranu...ili mislite da bas svi u tim godinama ne zele da zive?I ne mozes porediti nekog ko se pati i ko je bolestan i njegov odnos prema smrti i jednog zdravog covjeka...A kad si zdrav,malo ti je i sto godina....A zasto covjek uopste zivi i sta je smisao zivota,to niko ne zna,ma kako lupali glavu...
 
limunada:
vazno je...sve dok ne znamo tacno kad cemo umrijeti,svaki dan je dragocjen...inace,kad ne bi bilo vazno...onda bi bio nevazan uopste sam zivot...
i mi mozemo misliti da je nevazno imati 94 ili 96...ali tek kad budes imao 96, mozes o tome govoriti...
Tako i ja mislim. Mada, cak i kad znamo tacno kad cemo umreti, svaki dan je dragocen.
Ne bih otpisala ni jedan jedini dan zivota, ako ne moram. Ma, ni sekundu...:D :D :D
 
da... kvalitet pre kvantiteta.... nije bitno koliko vec kako si proziveo svoj zivot. makar imao na rapolaganju manje od 96 godina. bitno je da, kao redov Ryan iz spilbergovog filma, mozes u starosti svesno i sa pravom izrazis nadu da si dostojno proziveo zivot koji ti je dat. neznam, da li je neko u tom filmu video isto sto i ja - zivot ti se daje jednom i treba ga proziveti zahvalno i dostojno. mislim ima film mnogo vise pouka i generalno je super, kao i apokalipsa danas, na razocarenje svih koji gledaju takve filmove zeljni iskljucivo akcije...
 
pa sad kad gledam dal bi mi bilo svejedno da se sledetje godine razbolim i umrem - ne bi...to bash ne bi voleo...
sad kad pogledam da imam 95 bilo bi mi svejedno...
al kad budem imao 94???...ne mozhe chovek sa sigurnosthju retji...neke stvari morash da dozhivish da bi znao...
dugo i ja sam govorio da tju se ubiti ako dozhivim 65 i da je moj deda kreten shto je govorio "e samod a dozhivim unuka...e samo da dozhivim da napuni 18...e samo da se ozheni...e samo da dobije dete"...miiisiiiim ko zna kako tju razmishljati za 6meseci a zamisli da prodje 30god...ako budem isto razmishljao kao sad ubitju se...ne zato shto sam previshe mator da zhivim vetj shto sam isti onaj kreten od pre 30god...

shta sve masturbacija mozhe da priredi choveq...
 
the.nesica:
da... kvalitet pre kvantiteta.... ...


E upravo ovo sam htio da kazem razmisljajuci o svojoj zivotnoj filozofiji.
Pa ima i nekoliko poslovica na ovu temu, sad se bas ne sjecam tacno ali otprilike: bolje je zivjeti godinu kap lav nego 100 kao pas.
Sto se Zuca tice, Radje bih zivio jos 5 godina zadovoljan zivotom nego 300 s mukom i nevoljom.
 
Zuco:
E upravo ovo sam htio da kazem razmisljajuci o svojoj zivotnoj filozofiji.
Pa ima i nekoliko poslovica na ovu temu, sad se bas ne sjecam tacno ali otprilike: bolje je zivjeti godinu kap lav nego 100 kao pas.
Sto se Zuca tice, Radje bih zivio jos 5 godina zadovoljan zivotom nego 300 s mukom i nevoljom.

I muka i nevolja i sreća i zadovoljstvo...je u glavi.
Uostalom,who want's to live forever.
 
Кад сам прочитала део наслова ''Колико је важна дужина...'' помислих: ''О, не! Зар и на филозофији???'':lol:

Кад сам имала 15 онда ми је идол била Џ. Џоплин, као оно:''Живећу кратко али слатко!''...:lol:
И говорила сам да нема потребе да се дуго живи, ако се живи интензивно! :-? ''Живи брзо, умри млад и буди леп леш!'' :lol:

Јаооо...шта бих све пропустила да сам умрла млађа!:lol: Свако доба носи са собом лепоту, и често хватам себе како уживам у помисли да ћу једнога дана имати унуке, на пример.....или шетати са неким дедом по Врњачкој Бањи руку под руку....:)

Живот није ништа друго до пут у смрт, и ја верујем да људи који су лепо и заиста проживели живот, који су дочекали да подигну децу, пропрате унуке, остваре се у животу и породично, и професионално, и лично.....који су заиста сазрели, верујем да они у неким годинама могу да дођу у то стање да смрт прихвате као нешто природно, нормално, па чак и да јој се са радошћу предају.....да осете да је време да иду, да су свој циљ на овом свету остварили и испунили сврху свог постојања....

Надам се да ћу имати толико времена да дођем у то стање.
 
Zuco:
E upravo ovo sam htio da kazem razmisljajuci o svojoj zivotnoj filozofiji.
Pa ima i nekoliko poslovica na ovu temu, sad se bas ne sjecam tacno ali otprilike: bolje je zivjeti godinu kap lav nego 100 kao pas.
Sto se Zuca tice, Radje bih zivio jos 5 godina zadovoljan zivotom nego 300 s mukom i nevoljom.

Ma koliko mi to ziveli uvjek cemo prolaziti kroz isti proces. Da li zivimo 30 ili 300 godina je potpuno nevazno.
 
Hellen:
Кад сам прочитала део наслова ''Колико је важна дужина...'' помислих: ''О, не! Зар и на филозофији???'':lol:

Кад сам имала 15 онда ми је идол била Џ. Џоплин, као оно:''Живећу кратко али слатко!''...:lol:
И говорила сам да нема потребе да се дуго живи, ако се живи интензивно! :-? ''Живи брзо, умри млад и буди леп леш!'' :lol:

Јаооо...шта бих све пропустила да сам умрла млађа!:lol: Свако доба носи са собом лепоту, и често хватам себе како уживам у помисли да ћу једнога дана имати унуке, на пример.....или шетати са неким дедом по Врњачкој Бањи руку под руку....:)

Живот није ништа друго до пут у смрт, и ја верујем да људи који су лепо и заиста проживели живот, који су дочекали да подигну децу, пропрате унуке, остваре се у животу и породично, и професионално, и лично.....који су заиста сазрели, верујем да они у неким годинама могу да дођу у то стање да смрт прихвате као нешто природно, нормално, па чак и да јој се са радошћу предају.....да осете да је време да иду, да су свој циљ на овом свету остварили и испунили сврху свог постојања....

Надам се да ћу имати толико времена да дођем у то стање.

Zivot nije nista drugo do put ka transformaciji- transformacija u nesto sto nemozemo zamisliti.
 

Back
Top