УМЕТНОСТ (и уметници) У СЛУЖБИ ПОЛИТИКЕ

Strela

Elita
Poruka
17.244
Нобеловац, пацифиста и икона немачке левице, признао је своју нацистичку прошлост! ФАШИСТА - ЛЕВИЧАР и ПАЦИФИСТА - ПОКАЈНИК!

Како вам изгледају овакви драматични обрти код врхунских уметника и интелектуалаца?

*******************************************************************************************************
Nemački književnik Ginter Gras [78] došao je pod udar kritike pisaca, književnih kritičara, istoričara i političara posle okasnelog priznanja da je bio član zloglasnog nacističkog "Vafen-SS-a" .

Gras, dobitnik Nobelove nagrade 1999. godine, u subotu je šokirao javnost priznanjem u jednom novinskom intervjuu, u kome je govorio o svojoj autobiografiji "Ljušćenje luka", u kojoj objašnjava razloge zašto je pristupio nemačkoj vojsci krajem Drugog svetskog rata. "Grasovo priznanje neposredno pred izlazak njegove autobiografije ostavlja gorak ukus za njegovu promociju", napisao je kolumnista Helmut Beger u "Bild am Zontagu" .

"Čak i posle njegovog priznanja, Gras ostaje najvažniji nemački živi pisac. Ali, on je izgubio svoj moralni autoritet. Ne možemo ga kazniti što je bio član SS... ali možemo zato što je lagao o tome 60 godina", istakao je Beger. Književni kritičar Helmut Karasek slaže se da Grasu ne može da se prigovara za pripadnost elitnoj SS jedinici.

"Da sam cinik, rekao bih da to nije otkrio ranije zbog rizika da ne dobije Nobelovu nagradu. Nemojte pogrešno da me razumete: Gras je zaslužio Nobelovu nagradu više od bilo kog drugog nemačkog pisca. Ali, sada se sve posmatra u drugom svetlu", rekao je Karasek nemačkom radiju. Vodeći nemačko-jevrejski pisac Ralf Đordano, međutim, smatra da Grasa ne treba osuđivati.

"Dobro je da je Gras to sada priznao. Gore od pravljenja greške jeste ne priznati je. Njegov primer pokazuje i koliko je lako zavesti mlade ljude", smatra Đordano.

Pisac "Limenog doboša" priznao je da se prijavio kao volonter u mornaricu kada je imao 15 godina, i da je tada bio odbijen. Dve godine kasnije pozvan je u SS. On je ranije govorio da je bio regrutovan 1944. godine i da je bio u artiljeriji, a da je do 1946. godne bio ratni zarobljenik. Posle rata postao je pacifista i ikona nemačke levice.

Gras je "Frakfuter algemajne cajtungu" rekao da ga je ta mračna tajna pritiskala i da je to bio jedan od razloga da napiše knjigu u kojoj pojašnjava svoju vojnu službu.

"Moje ćutanje sve ove godine jedan je od razloga da napišem ovu knjigu. To je moralo da izadje na svetlo konačno", kazao je Gras. On je decenijama unazad zahtevao da Nemačka raščisti s nacističkom prošlošću jasnim priznanjima.
 
Сада је са те основе признања, по мени сувишно причати о Г Г, шта јесте а шта није, својим признањем употпунио је слику о себи бар пред собом, у тим годинама признања нису ретка, све оно што човек сакрије од себе и других, на овај или други начин открије се,.....
Архиве постоје, да није он о себи употпунио сопствену слику, урадио би то неко други....оно што је добро у њему испољио је кроз своја дела, а оно зло над којим се покајао, њега је се на време одрекао.......
 
opanak:
Сада је са те основе признања, по мени сувишно причати о Г Г, шта јесте а шта није, својим признањем употпунио је слику о себи бар пред собом, у тим годинама признања нису ретка, све оно што човек сакрије од себе и других, на овај или други начин открије се,.....
Архиве постоје, да није он о себи употпунио сопствену слику, урадио би то неко други....оно што је добро у њему испољио је кроз своја дела, а оно зло над којим се покајао, њега је се на време одрекао.......

Гинтер Грас је био само повод, прича је могла да крене и од Лени Рифенштал...

Leni Rifenštal je rođena u porodici srednje klase, 22. avgusta 1902. godine u Berlinu. Studirala je ples i kao igračica je pozvana da glumi/pleše u "planinskim filmovima" Arnolda Fanck-a (specifičan nemački žanr koji je sam Fanck promovisao - bavio se uglavnom raznovrsnim alpinističkim avanturama). Najpoznatiji film koji je radila sa Arnoldom je bio "Beli pakao Pic Palu-a" (Die Weiße Hölle vom Piz Palü, 1929). Tokom godina od njega je učila rediteljski zanat te je 1932. je snimila svoj prvi film - "Plava svetlost" ("Das Blaue Licht"). U njemu je Leni tumačila glavnu ulogu, režirala ga, montirala i bila koscenarista. Film se dopao mnogima, ali verovatno najvažniji od novih ljubitelja Leninih radova je bio sam Adolf Hitler koji ju je pozvao da bude "filmski stručnjak" u Nacional-socijalističkoj partiji. Tridesetogodišnja Leni Rifenštal je tada bila oduševljena Hitlerovom harizmom, a i Hitler je voleo energiju koju je Leni posedovala tako da su se dobro razumeli i postali prijatelji.

Prvi njen film na tom "radnom mestu" je bio relativno siromašno produciran "Pobeda vere" (Des Sieg des Glaubens) iz 1933. Ali, ono što će odrediti dobar deo budućeg života Leni Rifenštal je film "Trijumf volje" (Triumph des Willens, 1935). Hitler i najuže rukovodstvo, sa kojima se u tom periodu intenzivno družila su joj dali odrešene ruke i ona je taj dokumentarni film snimala sa 30 kamera i sa 150 ljudi na raspolaganju. Tema tog filma je 4 kongres Nacional-socijalističke partije (4.-10. septembar 1934.). Leni je primenila sofisticiran formalistički pristup, dotad neviđen, gde se nacizmu dodaje metafizička i okultna nadgradnja. Leni film ispisuje monumentalnim dekorom, geometrijski uobličenim masama i trećim glavnim junakom filma - Firerom. Kasnije, kada je zbog "Trijumfa volje" optuživana da je jedan od visokih činovnika Nacističke partije, branila se tvrdeći da je samo snimala ono što se dešavalo, ni više ni manje.
Međutim, "Trijumf volje" jeste dokumentarni film ali sa izuzetno, izuzetno, snažnim autorskim pečatom.

Zajedno sa Albertom Šperom osmislila je grandioznu scenografiju, a sve to pod budnim Firerovim okom koji uprkos propalim pokušaja da upiše Likovnu akademiju u Beču, nije izgubio umetničke ambicije. "Trijumf volje" jeste bio umetnički trijumf Leni Rifenštal, ali će zbog njega i druženja sa Adolfom i Gebelsom provesti sedam godina po zatvorima i suđenjima po završetku drugog svetskog rata.
Par godina kasnije, 1936., održavaju se 11. Olimpijske igre u Berlinu. U glavni grad Nemačke su se skupili sportisti iz celog sveta (dobar deo njih je podihnutom rukom odpozdravljao Fireru na ceremoniji otvaranja) a Leni Rifenštal je započela svoj sledeći veliki projekat. Snimala je Olipijadu a ogromna količina snimljenog materijala (400000 metara filma) je montirana naredne dve godine i film "Olimpija" je premijerno prikazan 2. aprila 1938. (na Hitlerov rođendan).
 
"Како вам изгледају овакви драматични обрти код врхунских уметника и интелектуалаца?"
------------------------------------
Mislim da mu ja tu proslost ne bih oprostila, ma koliko se pokajao. I kad se pokajao? Pred kraj svog zivota, verovatno. Opet, postoji mogucnost da se ne bi ni sad pokajao, ali da je na vreme predupredio slucaj da taj deo njegove ruzne proslosti, buden posthumno otkriven.
Ne verujem ni u kakva pokajanja onda kad je za to kasno, ili prekasno.
Ipak, moguce da se iskreno pokajao, da ga je ta proslost pritiskala (vec si pomenula i Leni Rifemshtal........
Volela bih da ti kao kompetentna licnost:) kazes, sazeto i koncizno, svoje misljenje o samom cinu "pokajanja"!
 
Alekasandar2:
Svi velike "Evropljani" i "Socijal-demokrate" su ex-nacisti

Kod nas, Djole balašević, Tereza Kesovija, i sva Titova plejada, postali demokrate, kao da nisu Titu pevali na uvce...
A ti bi rekao neću da napravim pesmu Titu?
c026.gif
 
Plava Bilja:
"Како вам изгледају овакви драматични обрти код врхунских уметника и интелектуалаца?"
------------------------------------
Mislim da mu ja tu proslost ne bih oprostila, ma koliko se pokajao. I kad se pokajao? Pred kraj svog zivota, verovatno. Opet, postoji mogucnost da se ne bi ni sad pokajao, ali da je na vreme predupredio slucaj da taj deo njegove ruzne proslosti, buden posthumno otkriven.
Ne verujem ni u kakva pokajanja onda kad je za to kasno, ili prekasno.
Ipak, moguce da se iskreno pokajao, da ga je ta proslost pritiskala (vec si pomenula i Leni Rifemshtal........
Volela bih da ti kao kompetentna licnost:) kazes, sazeto i koncizno, svoje misljenje o samom cinu "pokajanja"!

Код људи ми јако сметају крајности и нагле и драматичне промене, од еуфоричног расположења до крајње депресивности. Ценим људе са мером и стилом.
У животу не да је могуће, већ је и неопходно приликом сазревања и одрастања мењати погледе на живот и свет око себе, али овако драстично као што нам показује случај Гинтера Граса, бити у служби најозлоглашеније идеологије, па још у СС трупама, а затим након рата представљати се као пацифиста и левичар, крајње је кукавичи и лицемерно, а при том и веома профитабилно, јер велико је питање да ли би икада добио Нобелову награду да се знало за његову наци прошлост.
Да ли му верујем сада када је признао? Одговор је - НЕ!
 
Alekasandar2:
Svi velike "Evropljani" i "Socijal-demokrate" su ex-nacisti

Kod nas, Djole balašević, Tereza Kesovija, i sva Titova plejada, postali demokrate, kao da nisu Titu pevali na uvce...

Лепо запажање, а при том и тачно. Тој листи би се могли многи придодати као рецимо Милена Дравић, Вељко Булајић, Борка Павићевић, Јован Ћирилов...
 
Strela:
Код људи ми јако сметају крајности и нагле и драматичне промене, од еуфоричног расположења до крајње депресивности. Ценим људе са мером и стилом.
У животу не да је могуће, већ је и неопходно приликом сазревања и одрастања мењати погледе на живот и свет око себе, али овако драстично као што нам показује случај Гинтера Граса, бити у служби најозлоглашеније идеологије, па још у СС трупама, а затим након рата представљати се као пацифиста и левичар, крајње је кукавичи и лицемерно, а при том и веома профитабилно, јер велико је питање да ли би икада добио Нобелову награду да се знало за његову наци прошлост.
Да ли му верујем сада када је признао? Одговор је - НЕ!
BRAVO:)
Strela nikad ne masha.........
I ja ne volim krajnosti, ali, ponekad se zivot potrudi da te gurne u neku krajnost i onda kad to neces i ne zelis. To onako uopsteno i pomalo licno:) sto se za gopsodina ne bi moglo reci.
On je PRITERAN uza zid, i jeedino ressenje je video u tome da SAM kao prizna.
Dzaba mu bilo, trebalo bi izopstiti, bez obzira na njegov stvaralacki rad. OK, neka je sve sto je uradio na tom polju postovano, on kao licnost, ne zasluzuje vise nikakvo postovanje, naprotiv!
Hvala ti na lepom i zaista znalackom komentaru:)
 
Strela:
Лепо запажање, а при том и тачно. Тој листи би се могли многи придодати као рецимо Милена Дравић, Вељко Булајић, Борка Павићевић, Јован Ћирилов...

Да, ови што си их набројала представљају само врх леденог брега - мЛого их има међу уметницима, али ако ја кренем да их "ређам" има Елвин да ме нападне да "пребројавам крвна зрнца"... :razz: :razz: :razz:
 
Jednom nacista - zauvek nacista. Njihovo ''preobracenje'' i pokajanje je maska. To sto je on bio esesovac nije problem, mnogi su bili. Problem je sto je nosio masku godinama zbog svog uspeha koji je tesno vezan za levicarsku ''elitu'' i koji ne bi bio moguc bez njihovog blagoslova, odnosno - ne bi bio u mogucnosti da radi i stvara. Sada ga boli cose, mator je, moze da prizna.
 
eremita:
Да, ови што си их набројала представљају само врх леденог брега - мЛого их има међу уметницима, али ако ја кренем да их "ређам" има Елвин да ме нападне да "пребројавам крвна зрнца"... :razz: :razz: :razz:

Јел' још жив Елвин? Ја га већ одавно не видим, хвала Богу... :-D
 

Back
Top