Plava Bilja
Domaćin
- Poruka
- 3.533
Kada čujem reč oluja, ne dižem pogled ka nebu, niti pokušavam da lociram nesreću na zapadu. Spustim oko ka zemlji i pohodi me stid, peče me osećanje krivice zbog onoga što nismo učinili. Onomad su slike egzodusa i masakra ponovo postale java zahvaljujući „revnosti” ustaško-balijskih kinoamatera. Videli smo da su Srbi ubijani poput besnih pasa, kraj puta na sprženim ledinama. Srpska sela gore najlepše. Nejač umire ćutke. Samo urlaju krivci željni krvi u prividnoj pobedi. Ali, to je druga priča. Posle snimaka egzekucije nad kolonom Srba izbeglica iz Krajine čujem kakofoniju kreštavih glasova od preko Drine. Laži Sulejmana Tihića i Atifa Dudakovića. Potonji sliči Deda Mrazu na letnjem raspustu zaobljenog lica nalik dečjem dupetu. Ne obazirući se na račvaste jezike krvnih neprijatelja, zgadio mi se Rus na privremenoj dužnosti u Hagu. Mucavac je govorio nešto kako su zločini tokom ustaške „Oluje” zastareli, tj. Nisu više u nadležnosti tog kurčevitog suda. Durak.
Onda je prostrujala izjava: DA LI SU SE NEKI IZ KOLONE IZBEGLIH SRBA IZ KRAJINE ZAPITALI DA NISU MOŽDA SAMI KRIVI I DOPRINELI ONOME ŠTO IM SE DESILO!
To nije glas iz groba Mire Barišića, niti se našom nesrećom naslađivao koljač na slobodi Naser. To je izgovorio crv sa beogradskog pločnika (ulica Kralja Petra) podno štrafte, iznad Saborne. To su reči zarđalog psihologa, člana nekoliko fantomskih stranaka, šljama, olinjale tetke rastočenih guzova. Albino bubašvaba koja se osvrće na ime Žarko Korać. Da mu ***** žarko sunce. Sretao sam oksidiranu smrdibubu u mladosti na klizanju. Danas se kajem što to gov-no nisam bodičekom izbacio preko bande, oduvao proliv sa leda, polomio mu želatinske kosti. Psihopata nije mogao ni ovoga puta da zadrži zatvorenim **** od ustiju. Najbolja drugarica hermafrodita sa fiokom na mestu vagine, jedan od izumitelja kovanice „govor mržnje” ovim je prešao crtu trpeljivosti. Zbog tog nesretnika pomenuta ulica (Kralja Petra) vapi za dekaldrmisanjem. Kalemegdan želi da se otcepi i poteče Dunavom stidan što je taj kancer među nama nekada štitio svojim hladom.
Govor mržnje? Ne, pizdo klempava, ovo je urlik mržnje. Trebalo bi te obesiti za šinu, politi katranom i posuti perjem kukavice. Proterati u Zagreb, osuditi na Sarajevo. Nema mira i tolerancije sa ništacima i umnim bolesnicima. Srećom, nebeski arhitekta pobrinuo se da gamad nemaju poroda da se ne bi nakotili u krvavim vremenima. Slutim da će i ovu pošast pokriti mrak, ili šaš, kako vam drago. Nema pravde za pravedne, ona je u krvavim rukama lažnih pobednika i osvedočenih krvnika. Pravdu isteruju najgori među nama. Dok ne ojačamo i prisetimo se šta nam se desilo. I zašto. Kada spalimo vaške pod nedrima, ta ***** pravde zakucaće i na njihovom doksatu. Osetiće šta je prava oluja. To je amanet svakome ko još pamti ko je i šta je, tato u sećanju osvetnika. Yebo vas sud i steram vam u toleranciju. Toliko.
P.S. A ako bih se predao umesto mog komandanta Mladića, da li bi Mišo Kovač pristao da još jedan put otpeva „Ave Maria” u „Topčiderskoj noći” sa svećom u rukama i suzom u oku? Pozdrav Miši iz Beograda. Šifra: JNA.
12.avgusta 2006
Onda je prostrujala izjava: DA LI SU SE NEKI IZ KOLONE IZBEGLIH SRBA IZ KRAJINE ZAPITALI DA NISU MOŽDA SAMI KRIVI I DOPRINELI ONOME ŠTO IM SE DESILO!
To nije glas iz groba Mire Barišića, niti se našom nesrećom naslađivao koljač na slobodi Naser. To je izgovorio crv sa beogradskog pločnika (ulica Kralja Petra) podno štrafte, iznad Saborne. To su reči zarđalog psihologa, člana nekoliko fantomskih stranaka, šljama, olinjale tetke rastočenih guzova. Albino bubašvaba koja se osvrće na ime Žarko Korać. Da mu ***** žarko sunce. Sretao sam oksidiranu smrdibubu u mladosti na klizanju. Danas se kajem što to gov-no nisam bodičekom izbacio preko bande, oduvao proliv sa leda, polomio mu želatinske kosti. Psihopata nije mogao ni ovoga puta da zadrži zatvorenim **** od ustiju. Najbolja drugarica hermafrodita sa fiokom na mestu vagine, jedan od izumitelja kovanice „govor mržnje” ovim je prešao crtu trpeljivosti. Zbog tog nesretnika pomenuta ulica (Kralja Petra) vapi za dekaldrmisanjem. Kalemegdan želi da se otcepi i poteče Dunavom stidan što je taj kancer među nama nekada štitio svojim hladom.
Govor mržnje? Ne, pizdo klempava, ovo je urlik mržnje. Trebalo bi te obesiti za šinu, politi katranom i posuti perjem kukavice. Proterati u Zagreb, osuditi na Sarajevo. Nema mira i tolerancije sa ništacima i umnim bolesnicima. Srećom, nebeski arhitekta pobrinuo se da gamad nemaju poroda da se ne bi nakotili u krvavim vremenima. Slutim da će i ovu pošast pokriti mrak, ili šaš, kako vam drago. Nema pravde za pravedne, ona je u krvavim rukama lažnih pobednika i osvedočenih krvnika. Pravdu isteruju najgori među nama. Dok ne ojačamo i prisetimo se šta nam se desilo. I zašto. Kada spalimo vaške pod nedrima, ta ***** pravde zakucaće i na njihovom doksatu. Osetiće šta je prava oluja. To je amanet svakome ko još pamti ko je i šta je, tato u sećanju osvetnika. Yebo vas sud i steram vam u toleranciju. Toliko.
P.S. A ako bih se predao umesto mog komandanta Mladića, da li bi Mišo Kovač pristao da još jedan put otpeva „Ave Maria” u „Topčiderskoj noći” sa svećom u rukama i suzom u oku? Pozdrav Miši iz Beograda. Šifra: JNA.
12.avgusta 2006