Paolo Koeljo - lik i delo

Lavrentije:




Dakle, sta mislite o liku i delu Paola Koelja ?

Njegove knjige su lagane, ali su lepe.Ima lepe i zanimljive ideje kojima objasnjava ono sto su klasici odavno napisali u svojim knjigama ali na neki dubokomisleniji nacin.Ima taj rezon da treba u knjigama da se izvuku neke istine o zivotu, kao sto su to radili pisci klasicnih romana, i na primer Ivo Andric.Samo sto on to sve uoblici da vrlo bude prilagodljivo, lagano, za citanje i komercijalno.
 
Kao prvo Paulo Koeljo definitivno nije ni smarac ni dusmanin ni biznismen! Meni se njegove knjige dopadaju jer, brate, ne seva mnogo. Kaze to sto misli na pravi nacin a i ima smisla. Pise o stvarima koje su bitne u zivotu. Jedino mi prirucnik za ratnika svetlosti i nije nesto. Alhemicar je zakon!
 
Ne mogu da verujem!!!
Upravo sam završila čitanje ''Veštice iz Portobela''.
I mogu reći da knjiga nije za svakoga, nije za široku čitalačku publiku (iako je baš takvi kupuju), nije nimalo jednostavna za razumevanje, teško su prihvatljive nove ideje koje nudi (vizije drugačije od onog na šta smo navikli)... Meni je fantastična - i svakome ko se malo razume u neke druge dimenzije, ko je zagledan malo u magijsko, okultizam, energije, nadzemaljsko... Nije religiozna i nije zasnovana na racionalnom, a ipak je sva usmerena ka traženju istinske ispunjenosti i radosti života u sadašnjem trenutku i mestu gde se u datom trenutku nalazimo (sloboda i Ljubav u najčistijem obliku, lišeni predrasuda i pojedinih zakona kojima smo učeni), tako da je pripadnicima ovih grupacija - ograničenim vernicima ili ortodoksnim racionalistima ne bih preporučivala, jer je NEĆE shvatiti... Knjiga uči da uživamo u životu... to je jedan od slojeva poruke...

Ono što me najviše nervira u vezi sa Koeljom, to je to što su ga iskomercijalizovali - bezosnovno!!!
Svaka sponzoruša i svaka folk pevačica čita Paula Koelja. I ''Blago cara Radovana'' (ludim kad kažu da im je to omiljena knjiga) - mora da se Dučić prevrće u grobu...

Paulo Koeljo je na neki poseban način obeležio moj život. Nekako su mi uvek pod ruku uvek ''dolazile'' one njegove knjige koje su bile svojom tematikom vezane za taj ili upravo završeni poeriod mog života. Neke odgovore na važna pitanja pronašla sam kod njega. Neke mi je nemire smirio, neke mi je magle podigao.
Otvorio put nekim novim razmišljanjima.
Smatram da je kvalitetna ona knjiga koja na neki način izvrši uticaj na naš sistem razmišljanja, a njegov ''Alhemičar'' (knjiga koja govori o tome da nekad krećemo u potragu za blagom/srećom/ljubavlju, a ne vidimo da je ona oko nas, pod, pred nama... - to bi bila neka glavna linija i ideja), ''Peta gora'' (razmatranje pojma boga), a naročito ''Zahir'' (meni je dala neka objašnjenja za muško-ženske odnose u ljubavi) i ova poslednja ''Veštica iz Portobela'' - sudelovale su (i još sudeluju) u nekim procesima formiranja mojih misli...
 
Čitala sam obrnutim redom, tako da sam prvo pročitala "11 minuta" - dopalo mi se, ali nisam shvatala zašto tolika buka oko Koelja, jedna obična priča. Zatim sam pročitala "Zahira" koji je, u suštini, dobra priča, ali je zaista odužio i sa nekim delovima smorio. Tek na kraju sam pročitala "Na obali reke Pjedre sedela sam i plakala" i, iako svi vole ovu knjigu, meni je bila neverovatno dosadna. Neke važne životne istine, svoja viđenja on saopštava, kao pouke, zato ga i zovu instant piscem. Sad pitanje je da li svako želi da mu se tako u jednoj rečenici sažme pišćevo mišljenje. Neko voli da kroz opis događaja ili likove sam dođe do zaključaka. Ne bih se složila da je čitanje Koelja gubljenje vremena, jednostavno nekome odgovara njegov stil, a nekome ne.

Ko zna, možda i o meni malo govori to što mi se dopala knjiga "11 minuta" a nije "Na obali reke Pjedre..." :-D
 
Paulo Koeljo - komercijalni mediokritet.

Svima koji ga hvale, preporucio bih da prvo procitaju sa razumevanjem sve lektire koje su preskocili, pa onda neka dodju da diskutuju o njemu. Ako ne promene misljenje, skidam kapu. ;)
 
Не само да је лош писац већ је плагијатор...
Алхемичар није ништа друго до једна арапска прича којаопшитно препричана.
Није проблем у томе што је комерцијлан већ у томе што је плитак.
Није написао ништа што бих пожелео да прочитам два пута.
 
"Omiljeni pisac manekenki i fudbalera."

moram prestati da jedem lazanje. verovatno je to omiljeno jelo manekenki i fudbalera.

"komrecijala
Mislim da covek ima dara za biznis - svaka cast
Zanatlija.
Menadzer."

Balzak je najbolje knjige napisao po narudzbini. slicno je i sa mnogim kompozitorima.

"pisac za decu........"

verovatno jos uvek mislis da je Luis Kerol pisac za decu? (hint: Alisa u zemlji cuda)
 
"There is nothing in philosophy which could not be said in everyday language." Bergson

-------------

Vecina pisaca je zaokupljena vise stilom nego sadrzinom, pokusavaju da budu originalni po svaku cenu, a jednino uspevaju da budu dosadni. Zatvoreni su u svom svetu i ja otkrivam jedan zanimljiv izraz u francuskom jeziku renvoyer l' ascenseur". To, zapravo, znaci: ja govorim pohvalno o mojoj knjizi a ti govoris pohvalno o mojoj, i stvaramo novi kulturni zivot, revoluciju, novi filozofski pravac, patimo jer nas niko ne razume, ali to se desavalo i drugim genijima u proslosti, i sudbina je svakog velikog umetnika da bude neshvacen u svom vremenu."

.....

Posle deset godina imam ogroman stan s pogledom na Senu, citaoci me vole, kritika mrzi (iako me obozavala sve dok nisam prodao prvih 100.000 primeraka, jer sam od tog trenutka prestao da budem "neshvaceni genije").

Paulo Koeljo
 
Не само да је лош писац већ је плагијатор...
Алхемичар није ништа друго до једна арапска прича којаопшитно препричана.
Није проблем у томе што је комерцијлан већ у томе што је плитак.
Није написао ништа што бих пожелео да прочитам два пута.

Plitak???

Sve je, ali to nije.
On piše o stvarima koje su samo malom procentu čovečanstva dostupne kao znanje i razumevanje. Površna priča ovom većom procentu može delovati nezanimljivo, viđeno, glupo, PLITKO. A kad se razgrne taj površinski sloj - što opet mogu samo pojedinci (jer podrazumeva neko nad-znanje o stvarima koje se graniče sa okultizmom - reč je o nevidljivoj liniji između racionalnog i naslućenog iracionalnog) - otvori se čitav jedan svet, drugačiji...
On je dosta uticao na moje poimanje Boga i suštastva.
 
Kad smo kod knjiga za decu, reći ću samo to - one nimalo nisu naivne i bajkovite, kako to na prvi pogled izgleda... pri plitkom čitanju... U njima je sadržana jedna sveobuhvatna filozofija...

A kažu da je neuporedivo teže napisati knjigu za decu nego za odrasle...
Ona mora imati nešto specifično što samo dečji svet poznaje (a taj svet je blizu izvornosti postojanja), a što odrasli zaborave u međuvremenu...
Mora imati i briljantnu maštu pretočenu u lepljivu reč... nešto poput meda...

Tako da, ako ga svrstaju u dečje pisce, mislim da to itekako treba njemu da bude laskava titula...
 
"Omiljeni pisac manekenki i fudbalera."

moram prestati da jedem lazanje. verovatno je to omiljeno jelo manekenki i fudbalera.

"komrecijala
Mislim da covek ima dara za biznis - svaka cast
Zanatlija.
Menadzer."

Balzak je najbolje knjige napisao po narudzbini. slicno je i sa mnogim kompozitorima.

"pisac za decu........"

verovatno jos uvek mislis da je Luis Kerol pisac za decu? (hint: Alisa u zemlji cuda)

Zanatlija ne znaci da je pisao knjige po narudzbini, vec da stvara mehanicki, a ne umetnicki. Brkamo babe i zabe.
A i da nije.
Slicno je i sa mnogim kompozitorima. Sa Mozartom na primer. On je po narudzbini stvorio Rekvijem. Jedina razlika (koju zanemarujes) je da je Mozart genije, a Koeljo daleko od toga.
 
Plitak???

Sve je, ali to nije.
On piše o stvarima koje su samo malom procentu čovečanstva dostupne kao znanje i razumevanje. Površna priča ovom većom procentu može delovati nezanimljivo, viđeno, glupo, PLITKO. A kad se razgrne taj površinski sloj - što opet mogu samo pojedinci (jer podrazumeva neko nad-znanje o stvarima koje se graniče sa okultizmom - reč je o nevidljivoj liniji između racionalnog i naslućenog iracionalnog) - otvori se čitav jedan svet, drugačiji...
On je dosta uticao na moje poimanje Boga i suštastva.

Koeljo se dotice dubokih tema, filozofije, pise o njima, ali je sam po sebi plitak. On te teme ne razradjuje jer ne ume. On prica o filzoofskim temama, ali povrsinski. Ne ume da zadje u srz. On nacinje neka pitanja, koja naivnom citaocu probude mastu, ali ne ume da prodre u to. Zna sta trziste zeli i to stvara. Po receptu. Plitke, bajkovite knjige, sa toboze filozofskim aspektom, koje su svakom prosecnom citaocu dojmljive. Ne zna on mnogo o okultizmu i stvarima koje "razmatra". U biografiji navodi kako je godinama izucavao alhemiju, ali u Alhemicaru ne dokazuje to. Sa strucnog aspekta pise stvari koje bi bilo ko od nas mogao kada bi procitao bilo kakav prirucnik o tome.
 

Back
Top