Balard je jedan od kontraverznijih SF autora.
U tom vremenu 60-tih godina njegova proza je odusevljavala one koji su smatrali da SF treba da ima vise umetnicke pretenzije , a vredjala tradicionaliste koji su dozivljavali kao uvredu svako odstupanje od tradiocionalnih shema SF-a.
Balard je bio jedan od glavnih predvodnika tzv "novog talasa" koji je uspeo da sacuva vezu svoje proze sa zanrom i da se ne izgubi le art pour le art stilu.
"Svetovi koji on gradi po pravilu su rusevine preostale posle neke globalne kataklizme...a likovi koji tu pokusavaju da se snadju su antijunaci koji se nimalo ne upiru da stvari vrate u predjasnje stanje, vec jedino nastoje da pronadju neku svoju kratkovecnu nisu...Ova atmosfera beznadja i apatije koja svojstvena gotovo svim njegovim delima, predstavlja zalogu njihove visoke umetnicke vrednosti , ali i veoma nisku popularnost medju sirom publikom (tadasnjom)"
"Sudar" istrazuje teme kao sto su transformacija ljudske psihologije od strane moderne tehnologije i potrosacke kulture, fascinaciju sa slavnim licnostima, medijima i potrosackim dobrima...
http://en.wikipedia.org/wiki/Crash_(novel)
Konacno pitanje knjige...zasto mi kao prosveceno drustvo prihvatamo takvu "perverznu tehnologiju, koja ubija veliki broj ljudi svake godine - kao integralni deo nase kulture.
U "Sudaru" je Balard svoju licnu opsesiju sa automobilskim nesrecama doveo do logicnog zakljucka, verovatno najbolji primer "pornografskog SF-a" , istrazuje perverzno psiholosko zadovoljstvo opasnosti, sakacenja i smrti na putevima.
To je takodje ispitivanje veze izmedju modernog covecanstva i njegovih masina.
Komentar jednog od Balardovih izdavaca nakon prvog citanja ove knjige bio je "Autor ove knjige je otisao suvise daleko za psihijatrijsku pomoc".
Iako "Sudar" nije SF delo kako SF zamisljaju obozavaoci "Ratova Zvezda" smatra se SF-om najpre zato sto Balard jeste bio SF autor, zatim jer se dogadja u neodredjenoj bliskoj buducnosti (ako se dobro secam) i trece jer opisuje trougao odnosa izmedju tehnologije, drustva i individue sto jeste jedan od zadatka SF-a u njegovom najboljem izdanju.
Klasicna proza se bavi iskljucivo ljudima, eventualno odnosom coveka i okoline, SF se bavi ljudima i tehnologijom (ili kosmosom ili drugim vrstama ili...)
Nadam se da je ovaj post donekle od pomoci, malo sam ga na brzinu sastavio.