kako naterati nekog da preboli?

PUKLAmiSTIKLA

Obećava
Poruka
87
kako preboleti smrt nekoga koga ste obozavali?
kako se pomiriti i nastaviti dalje?
proslo je 8 godina kako mi je umro brat...a njegova devojka je jos sama..jos pati..jos sanja...
ne pitam za sebe.od mene se ne ocekuje da prebolim i zaboravim.ja to nikada necu moci.
sta da uradim?kako da pomognem nekome ko ga je voleo do neba,ko je njemu bio sve,nekome ko mu je ulivao nadu,nekome ko je nama ulivao nadu?
prosle su godine,al ona ce uvek biti nasa uteha...
i boli me kad vidim da je ziva,a umire...4 godine je umirala sa njim...4 godine je bila njegovo svetlo...hocu da voli opet,da bude srecna..
ako iko zasluzuje da se smeje :to je ona.ali kako je naterati?...........
 
pokusala sam svasta....ali ne ide..mozda se nisam dovoljno trudila..njihovo drustvo s emanje vise raspalo posle njegove smrti i raznih drugih desavanja....mnogi su se odselili..neki jednostavno svojom voljom prestali da se trude....
poenta je i sto je ona starija od mene..moj brat je imam 23 kad je umro..to je bilo pre 8 godina..ona je tad imala 21....ja sad imam 20 i....ma ne znam..jednostavno je tesko..tesko mi je kad znam da nas je nekada vezivala ljubav prema istom bicu..da je nekada kads am ja bila dete bilapo ceo dan kod nas..da mu je poslednje dane mamila osmeh..da mu je brisala suze..da nas je sve hrabrila..i da je bila jaka...i da s eslomila tog dana kad smo ga sahranili....
ja znam da s eja oporaviti necu..niti zelim..ali ona mora..zbog nje same....a onda i zbog njega....necu da dozvolim da i ona umre sa njim....a sad je ruina sebe..bila je tako mila i slatka..i vesela..i puna zivota..zaljubljena u zivot..u sitnice..u ljude..a sad...ima povremeno nekog..ali ga ubrzo odgurne od sebe...nikome ne pusta da se priblizi....
vise nismo u kontaktu tako..sretnemo se na groblju....i na njegov rodjendan i neke vazne datume(godisnjice) dodje kod nas....
i pokusala sam da pricam sa njom,ali kao da ne dopirem do nje....u ocima joj se vidi strah..veliki,ogromni..i razumem je..postose isto tako bojim da ne pustim nekog blizu sebe,a da me onda napusti..da mu se nesto ne ne desi...
ali.....ustukne svaki put kad pokusam da doprem do nje..jedino o cemu prica sa mnom jeste on....uvek na kraju zavrsimo pricajuci o njemu.....
ono sto sam ja zaboravila ona me podseca....i uvek na kraju svih krajeva placemo....
ja samo hocu da se ona smeje....ponovo..secam se:imala je tako lep osmeh..
i dugujem mom bratu to da ona opet bude srecna...
 
Њој би требала стручна помоћ,међутим, бојим се да те не би послушала ако би јој то предложила, чак постоји шанса да се увреди....знаш какви су људи кад се помене психолошка помоћ!
Али једна дуготрајна терапија би једино могла да је извуче.
 
Znam kako je to tesko,a i poznajem mnogo slicnih slucajeva..........mislim da ti ili bilo ko drugi od vas ne moze da joj pomogne,ako ona sama ne zeli da prepbrodi to.Ljudi nekad ne zele da izadju iz proslosti........jednostavno stoje u mestu.Ja sam se tako osecala pre 13 godina kada mi je nastradao najbolji drug.Jednostavno,taj decko i ja smo odrasli u istoj zgradi,ceo zivot smo se druzili.......mislim da sam ga volela vise od mog rodjenog brata.U oktobru ce biti 14 godina od njegove smrti.......a kao da je juce bilo.
Inace,smrt neki mogu da prebole neki ne.Za to treba hrabrost kao i za sve ostalo........to sam naucila u zivotu......koji je nekako bio prepun smrti,nazalost.Ali mislim da je Hellen u pravu,strucna pomoc bi joj bila od koristi.Poporicaj sa njenim roditeljima,ili blizskim prijateljima mozda bi je oni mogli nagovoriti,a da se ne povuce u sebe i ne uvredi.
Srecno.
 
ma i ja sam na to pomisljala,ali..kao joj to spomenuti?....ne zelim da i mene potpuno odgurne od sebe....verujem da me pusta da joj se tolikopriblizim iz prostog razloga sto je podsecam na njega...a mozda joj to ne prija..ko zna??....ja znam da joj treba pomoc...i znam da je sama..usamljena i da pati..
nema nikog svog..njeni roditelji vec 6 godina zive u italiji.....
 
Kazu da vrijeme lijeci sve-ali okrenuti novi list nije lako,puno je tu snova i nade,ljubavi-ne mozes od nje ocekivati da to polahko zaboravi i preboli................znam da dugo pati,ali moras je pustiti da ona sama odluci kada ce da okrene novi list u zivotu-nazalost to je jedini nacin!
 
Majka mog dobrog prijatelja koji je umro kada smo imali 21, je popričala sa njegovom tadašnjom devojkom, čini mi se, baš iz razlog jer se brinula da joj se ne desi nešto o čemu ti pričaš. Rekla joj je, da joj je neizmerno zahvalna na svoj ljubavi koju mu je pružila i što je bila do kraja sa njim u teškoj bolesti, ali da je mlada i da mora da misli na sebe.
Možda bi tako neka reč, od strane njegovih bližnjih, njoj bila od pomoći. Možda se ona oseća loše u svakoj novoj vezi kao da je izdala njega ili vas.
 
Jesi li razmislila da joj ponudish neshto konkretno osim rechi? Pare, frajera do jaja, ako ima neshto ljudsko u njoj neshto od to dvoje potrudi se da joj spakujesh i tako cesh pokazati svoju ljubav prema njoj.Sve to u tishini bez suvishnih rechi.Rechi su za zabavu i za tracharenje.
 
@ topmodelsica
Mala, postoje mnogo osetljivije osobe od tebe koji nisu tako surove.
A i ti mislis da si od kamena, mozda se razocaras jednog dana.
Probaj malo da razumes druge, a ne da sve druge gledas kroz sebe- nisu svi kao ti.
Ispadas bezosecajna budala- ako si vec ladna ko spricer na sve ovo ne znaci da su to svi ostali. :shock:
 
pa vredelo bi pokušati videti i drugu stranu ove priče:

možda joj je tvoj brat bila ta jedna istinska prava ljubav. možda i nema više nekog drugog, možda je bio to baš on i niko drugi. zašto onda na silu terati nekoga da preboli i da se zamlaćuje nekom treće razrednom zamenom za pravu ljubav koju je već doživela i koju još uvek oseća?

jedan poznati psihijatar je jednom rekao, da ljudima obično smeta što neko "preterano" dugo tuguje, zato što ih to podseća na to koliko su oni sami smrtni - ili možda zbog toga, što ih grize savest, da oni netuguju toliko za voljenom osobom - ili jednostavno zato što nemogu da podnesu da ih neko stalno podseća na to, koliko im ta osoba u stvari nedostaje, zato što bi nas to previše bolelo ...

ali zapravo zataškavamo taj bol - i to isto nije dobro.

ako ona živi kolko tolko normalno, tj. jede normalno, nepovređuje samu sebe, neme suicidalne namere itd. onda je pustite. ili će jednog dana sama da prestane sa tim i da zavoli ipak nekog drugog - ili je tvoj brat bio zaiste njena istinska ljubav - ona vrsta koja i prevazilazi okove života i srmti, ali bi onda trebali da poštujete njenu odluku, i da je pustite na miru ...
 
Cossack:
@ topmodelsica
Mala, postoje mnogo osetljivije osobe od tebe koji nisu tako surove.
A i ti mislis da si od kamena, mozda se razocaras jednog dana.
Probaj malo da razumes druge, a ne da sve druge gledas kroz sebe- nisu svi kao ti.
Ispadas bezosecajna budala- ako si vec ladna ko spricer na sve ovo ne znaci da su to svi ostali. :shock:
Zivot me je nauchio da budem surova.
 

Back
Top