Kako stvoriti i pojačati volju?

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Znači pitanje je praktično i teoretsko.

Kako stvoriti i pojačati volju?

Alternativni naslovi:
Kako izazvati želju?
Kako ojačati karakter?

Volju da se uradi nešto , volju da se održi nešto, volju da se radi na nečemu?


///Volju kao generalizaciju koja nema veze sa konkretnim ovom prilikom ne bih da diramo , osim ako iz dirnutog ne sledi neko pozitivno dejstvo ili nauk ka praktičnom/////

****Ako se neko pita zašto ovakva tema, ima mnogo ljudi koji imaju problem sa voljom , a ne motivima, reklo bi se da je to isto , ali ja videh da u praksi nije.Motive imaju , ali volje slabo , pa lakše projektuju nego da voljno stanu na noge....
 
U principu volja je neshto shto se u istoj meri nalazi u svakom choveku,samo je bitno kako je chovek razvija.
Pretpostavljam da shto vazhniju stvar kojom se bavish smatrash to ti je volja veca...naravno ima sluchajeva u kojima lenjost jednostavno pobedi,ali mislim da je osnova da smatrash da posao kojim se bavish ima veliku vrednost za tebe...
 
Ovo je, kanda, konkretizovanje Zmajeve teme? :mrgreen:

Volju, nažalost, podstiče strah. Nažalost, opet, tako je.
I tek kada čoveka pošteno uhvati frka, u stanju je da "startuje".
Ako je "u formi", onda je rešenje - rutina.
Ali mene interesuje, takođe, alternativa, jer strah povlači stres, i bilo bi poželjno izbeći ga kao motivaciju. Ako je, i samo ako je dovoljno jak, on jeste motivacija koja pokreće. Ali kao takav donese više štete nego koristi.
Možda je silovanje rešenje. Siljenje, hehe, da se lepše izrazim.
Napisah tamo da je veštački osmeh u stanju da preraste u prirodni, tako je možda i sa voljom.
Pretvarajmo se da je imamo :)
 
ha, pre par godina radila mi neka cica horoskop..ukratko, zena mi je rekla sledece..imali ste i imacete fuj zivot...nista lako, nista jednostavno..ali sto imate volju..pomera planine:twisted:

i jeste, ponekad je potrebno biti sasvim zakucan za zemlju da bi se probudio inat, volja za zivotom, upornost...i tad pokrecemo sve svoje motore, hvatamo se u kostac i nema prepreka koje ne mozemo preci...a onda opet pokleknemo pred banalnim obavezama tipa da li vezbati danas ili ne..da li bas svaki dan moramo uciti ili ne...da li se kuca mora odrzavati da bude bas tip- top ili ne..jedan genijalac svojevremeno je rekao -jebs karakter koji se ne moze slomiti:wink:

i koliko god je borba nametnuti sebi disciplinu, i u tom smislu imati gvozdenu volju, toliko je borba ne pretvoriti se u masinu, i umeti se opustiti i uzivati...u neradu, u nedisciplini...hahahah, al sam promasila temu , a patak?:)
 
Eee, Sindi, ali ljude je tako lako povući u tu nedisciplinu, onako generalno...
To pitanje bih i ja postavila - kako naći balans? Kada rad donosi rezultat, gde izostaje strah i stres, ali svakako i opterećivanje?
Da li je to tajna uspešnog života, onako u svim sferama? :?

Jao, kao da postoji tajna... I kao da će mi je sad neko otkriti.
 
Ja mislim da su volja i svest dve jako bitne psihicke funkcije koje ne treba odvajati. Dakle, svest je, po mom misljenju, presudna u stvaranju i odrzavanju volje. Volja se radja onog trenutka kada mi postanemo svesni neke nase potrebe (ovde iskljucujem bioloske potrebe, recimo glad, jer smatram da tu volja nije posrednik u trazenju hrane vec pre neki urodjeni nagon). Ja ovde govorim o fenomenoloskoj svesti koja nema za nameru nista, koja je oslobodjena bilo kakvog pritiska. Recimo krenes nesto da ucis i dok ucis tvoja svest treba da bude oslobodjena od bilo kakvih fantazija ( da li cu poloziti ispit, ovo ovde treba dobro da zapamtim, da li ovaj deo teksta da obojim plavom ili zutom bojom, sta ako padnem ispit) koji ti ometaju kontakt sa materijalom koji se uci i upravo te fantazije guse tvoju volju i ti odustajes jer je pritisak veliki. Kako biti ciste svesti u resavanju problema je drugo pitanje koje ne bih sad zapocinjao. Ono sto sam ja hteo da kazem jeste da nije strah taj koji budi i odrzava nasu volju nego svest o tom strahu i da su svest i volja isprepletani i da volja pojacava svest i obrnuto.
 
Pa da jeste tako onda bi motiv i volja bili isto, ali nisu....

Ovo za strah ima malo zamajca tu , ali tražimo dalje....
podrška okoline i pomaganje kroz socijalni karakter samog čoveka, eto to mi pade na pamet, znači ne preko morala...već preko osećaja pripadnosti.....
 
Tuzni_patak:
Strast često izgube ljudi, jer padnu u apatiju i melanholiju....i to je upravo najveći uzrok bezvolje....
Pa onda je malo verovatno da se uhvatimo za strast da bi stvorili i pojačali volju , koja je slaba ili je nema?

kad covek padne u depresiju, njegova strast samo naizgled nestaje...on postaje bezvoljan, umoran(fizicki se lose oseca)...i veoma je tesko pokrenuti se iz tog stanja..i jeste, za to je potrebna celicna volja, samodisciplina, fizicka aktivnost(na koju se bukvalno moras prisiliti)...
ali, neko tu celicnu volju ima, neko nema..kako sad to?iza svake celicne volje krije se ipak ono o cemu je anakin pricala..strast..volja za zivotom ako hoces...duboka sustinska zelja da se zivi i da se pobedi smrt(jer apatija je jedna vrsta smrti)...

naravno, bitan je i karakter..nekom je bog dao da cvrst karakter, satkan od celicne zice...nekom od pamuka...nisam sigurna koliko se vaspitanjem ili uslovima zivota moze ZNACAJNO popraviti karakter, i ojacati volja...mozda 20% posto...

ali, verujem u asketizam..tezak fizicki rad, stalno kretanje, umerenost u jelu i picu..samoca...samoprociscenje...to je nesto sto bi trebali svi povremeno da probamo, kad se izgubimo u kovitlacu savremenog zivota...
 
Tuzni_patak:
Strast često izgube ljudi, jer padnu u apatiju i melanholiju....i to je upravo najveći uzrok bezvolje....
Pa onda je malo verovatno da se uhvatimo za strast da bi stvorili i pojačali volju , koja je slaba ili je nema?

ne moze strast da se izgubi a mislim da je strast i deo karaktera (rekla vec Sindi)...
po meni, strast je hrabrost da stvarno zivis i da se ne bojis velikih zelja..da zelis nista manje od svega sto ti svet nudi - beskompromisnu ljubav, uspeh u necemu sto stvarno zelis, zivot potpuno po svojoj meri...da si u stanju da preskaces preko provalije iako znas da mozes da pogines (shvati ovo simbolicno - nekim ljudima je smrtan strah da se recimo otvore i da vole)...da ne posustanes pred sistemom, drustvom, autoritetom i svim onim sto bi te rado oblikovalo po odredjenom kalupu...to je hrabrost pre nego volja...
i kad ti neko kaze da si nadobudan jer mislis da je ceo svet tvoj, nemoj da spustas glavu nego budi ponosan...ceo svet i jeste tvoj...
isto verujem da postoje ljudi nesalomive volje...
samim tim mislim da se strast i volja ne mogu nauciti jer tesko mozes da menjas svoj karakter...
poenta je da kad padnes, da ustanes...zabluda je da ljudi jake volje nikad ne padaju, ne dozivljavaju poraze i slicno...u tome je i razlika izmedju coveka i sline...slina ce da ostane da se vuce po podu a covek ce da se seti gde je krenuo...
 
E cenim ovo što ste rekli, i na mestu je , ali u fazi dva, znači kad se već krene....sa voljom...
A akcenat teme je na tom prvom koraku....Znači ono što sindi reče, dok nema tog početnog voljnog...ili što bi anakin tumačila , nema strasti prema životu, kako ljubav (pošto nije mržnja prema životu) pretvoriti u strast....

Ili za betty, ako nisi poštovao svoju volju , pa je ona zbunjena i pogažena, kako je postaviti na noge...

Ovde u ovoj oblasti ima mnogo iskustava, i to iz svakakvih uglova...Mislim da je forum pravo mesto za ovakvo pitanje....
 
Hellen:
Их, бре, Синди, има ли неки лакши пут? :-(

ne znam...kod mene nema laksi put...znas, apatija i depresija su usko poveyane sa samosazaljenjem..one fore..jadna ja..nikom nije kao meni..ajde da legnem i da umrem...poznajem gomile ljudi koji nemaju posao, a ne traze ga..zive u uzasnim brakovima a ne razvode se..usamljeni su, a ne izlaze iz kuce...
nema tu drugog resenja nego biti malo strog prema sebi...ma , uostalom, znas ti to vrlo dobro...
e sad, to se odnosi samo na one ljude koji su zbilja nezadovoljni sobom i nesrecni...njih treba prodrmati, dali prsticima, sto kaze patak, ili elektro sokovima , nije bitno...
s druge strane, ima ljudi koji mozda po mojim ili tvojim kriterijumima zive na pola..mogli su vise, a nisu..jer su lenji, jer ih mrzi..ali je njima na tom mestu gde su, dobro...nihova ambicija je manja..ko ima pravo pola reci da ima kaze?niko bre...
na kraju, nije bitno kako zivis, i sta si uradio sa sobom, nego je bitno kako spavas kad na kraju dana legnes u krevet...i da li se sa osmehom budis ujutro:)
 
Tuzni_patak:
ako nisi poštovao svoju volju , pa je ona zbunjena i pogažena, kako je postaviti na noge...
Ja se obicno sebi prvo dobrano smucim. Ono, ljigavim se i nemam snage ni za sta.
I onda jednostavno svane dan kada bude bolje.
Mislim, jos se nikada nije desilo da me nesto spolja pokrene.
Jok.
Dok ne dodje taj trenutak, mogu da budem asketa, mogu da se krecem, mogu sta hoces, nema pomeraja... Samo zamajavanje.
A onda ustanem, i kao da nista nije bilo, nastavim kuda sam krenula.

Mozda nisam dobar primer, ali takvo je moje iskustvo.

P.S. Ukratko, odgovor je: nemam pojma.
 
SINDI:
s druge strane, ima ljudi koji mozda po mojim ili tvojim kriterijumima zive na pola..mogli su vise, a nisu..jer su lenji, jer ih mrzi..ali je njima na tom mestu gde su, dobro...nihova ambicija je manja..ko ima pravo pola reci da ima kaze?niko bre...
na kraju, nije bitno kako zivis, i sta si uradio sa sobom, nego je bitno kako spavas kad na kraju dana legnes u krevet...i da li se sa osmehom budis ujutro:)


Ovo je malo odstupanje od teme, a mozda i nije,..... svi pricaju prihvati i voli sebe onakvim kakav jesi, a sta ako shvatas da ti se ne svidja to sto jesi, i sam znas da mozes bolje i vise, ali ne dajes ni deseti deo sebe, ni u cemu, a hoces mnogo. Ali, eto naucio si da ides linijom manjeg otpora, i da se zadovoljavas time (kao), a ne znas ili ne mozes da pokrenes sve svoje potencijale?!

(a ipak mirno spavas i budis se sa osmehom, kad te puste da spavas koliko hoces?:mrgreen: )

Ja ovo onako SINDI, nije upuceno direktno tebi.
 
Aphroditi:
Ovo je malo odstupanje od teme, a mozda i nije,..... svi pricaju prihvati i voli sebe onakvim kakav jesi, a sta ako shvatas da ti se ne svidja to sto jesi, i sam znas da mozes bolje i vise, ali ne dajes ni deseti deo sebe, ni u cemu, a hoces mnogo. Ali, eto naucio si da ides linijom manjeg otpora, i da se zadovoljavas time (kao), a ne znas ili ne mozes da pokrenes sve svoje potencijale?!

(a ipak mirno spavas i budis se sa osmehom, kad te puste da spavas koliko hoces?:mrgreen: )

Ja ovo onako SINDI, nije upuceno direktno tebi.

ma ok..sve je to deo teme...
znas, pitanje da li se zaista ne svidjas sebi?ili ponekad pomislis jbt, a bas sam mogla..ih, pa svasta sam mogla:mrgreen:
ako je covek relativno zadovoljan, ima neki mir, udobno mu je...eee, pa to kao meda u zimskom snu:lol:
ako si na putu da nesto zestoko zeznes tim svojim kuliranjem-tipa-nje ucim, propascu na faksu, ili sl, to je ozbiljno..
ali, ako si ti kool, to povremeno lamentiranje na temu-sta bi bilo kad bi bilo...ma to je beyopasno...
lep primer su tu npr kile..naravno, da svi mogu biti lepi, vitki i zategnuti..ali, naravno da nisu...mnogo je ljudi koji su debeljuskasti..neki od njih su zbog toga uzasno nesrecni, to se odrazavana njihov ceo zivot, remeti im emotivni i sexualni zivot-uzas..njima je pitanje skidanja kila PRESUDNO-za sve..znaci, oni moraju naci nacin i motiv da taj problem rese..
a opet, ima ljudi koji su srecne debeljuce..svoju lepotu i sexualnost dozivljavaju drugacije, iznutra, jebu se ko stuke, i srecni su:lol: :lol: :lol: a onda, povrem,eno krene prica-e , a bas bih mogla-mogao da smrsam..uz duboki uzdah i pogled uprt u daljinu:D
od toga mozda nesto bude, mozda i ne bude-za skidanje kila potrebna je zbilja celicna disciplina..ali, to nije ZAISTA bitno za njih..
ma nije bre zivot ravna cesta sa jasnim znacima pored puta..svaki covek za sebe mora da odredi sta mu je zaista bitno..ali, onako ..u sebi..:wink:
 

Back
Top