Može li vas neko uvrediti , ako isključite sujetu

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Evo na drugoj temi , izrekoh neke malo nezgodne konstatacije , naravno ne sa namerom da uvredim forumaše , već svoj utisak čisto da iznesem.

I kao komentar , osobi uputih da ako ne primećuje takvo stanje, onda je ili ista ili oguglala.
Naravno isto bez uvrede, jer stoji da kad nešto ne primećuješ onda ili si sličan ili oguglao.
Medjutim drugačijim sagledavanjem iste rečenice , osoba može da se ljuti....

Dakle ako isključite sujetu, shvatanje da vam neko govori da bi vas ili hvalio ili potopio , pokudio, može li onda neko da vas uvredi, ako iznosi svoje mišljenje?
(psovanje, životinje i ostale.... izdvojte od ostalog jer izgleda da je to stvar navike a i kulture odnosa prema jeziku, pa ima različitu težinu)
 
Својим мишљењем не може нико да ме увреди, али може да ме повреди изрицањем неистина, извртањем мојих речи, банализовањем, изругивањем стварима које су мени важне и драге.....

А како се ''искључује сујета''? Где је то дугменце?
 
joj :lol:
jedno je razmena mišljenja a drugo je razmena negativnih emocija pod maskom mišljenja i stavova....so - može da me uvredi samo onaj ko se namerio da vređa a ne da priča. Zamisli da me neko psuje a ja da se ne uvredim? Može, pod uslovom da je taj potpuno lud i da psuje iu prozora ludnice. Ili da ga nisam čula.
Čemu remećenje prirodnog toka? Ako će da vređa, će se pobijemo ko ljudi valjda :lol: Ako ćemo da pričamo, nećemo da se vređamo :P


Patak, mislim da uvrede nisu samo subjektivni doživljaj, nevezano za uklj-isklj bilo čega :idea: Hellen je opisala šta sve izaziva tenziju, a lista takvih i sličnih psina je podugačka...
 
Sada, da li je sujeta ako neko jednom kaže - budalo, makar samo u "žaru priče", prihvatiti takav naziv ili ga iskulirati, u većini slučajeva iskuliram dozvoljavajući da osoba jednostavno tako komunicira...
Ali kada drugi put čujem kretenu - a ja se trudim da to, ipak, izbegnem, tu je sada pitanje da li proradi sujeta ili zdrav razum. Dokle je u stanju moj cenjeni sagovornik da ide sa tim rečima?
Šta će biti treće?
I zaista, u nejvećem broju slučajeva, opakom sagovorniku porastu mooda pa počne direktno da vređa i spušta, samo "jer mu se može". Dobije utisak da razgovara sa slabom ličnošću i da takva ustvari "želi da je vređaju" :lol: (ah, koliko sam samo puta čula tu ideju), onda je replika samo pitanje odbrane.
A sujetu primećujem samo u sasvim drugim primerima - neko je nekome zaista dobronamerno skrenuo pažnju na nešto (ja sam sklona to da radim, zato me malo ljudi u startu podnosi), napomenuvši ili ne da mu nije namera da vređa. Pa dobro, možda namera i nije sasvim humana, ali jeste izricanje jasnog mišljenja u cilju istine i samo nje.
Većina ljudi reaguje povređenom sujetom. I dobar deo se, kada se ohladi, usudi da to primeti kod sebe... I koriguje.
Ali jedan deo ljudi se, tada, zakrve sa svojim sagovornikom, jer sujetu zaista mogu da povrede neke malo dublje stvari koje, po pravilu, odbijamo da vidimo na sebi.
Baš sam pre neku noć o tome pričala sa drugaricom.
 
Naravno, ja sam samo malo generalizovala, ima milijardu situacija :)
I ovo je istina, za šale, ali valjda sam govorila o ljudima koji se površno poznaju - pa sagovornik bude provaljen kao, jel'te, slaba ličnost, što ne mora biti istina, da li je onda sujeta ako plane što ga neko ko mu nije ništa tako peečkara?

Eto, uhvatila sam sebe da posredno vređam ljude koji jesu slabi i koji se ustručavaju da mi odgovore, to se radi automatski. I kada primetim ja se malo potišam ili otvoreno pitam tu osobu - što ti ovo trpiš??? :D
Ali stvarno...

Zato neke uvrede, ako ti ne prijaju ili jednostavno sa tom osobom nisi na yeb'si mater, treba saseći u startu. Posle toga možda i postenate na, kako rekoh, yeb'si mater, ali dotle mora proći neko vreme.
 
Betty:
jedno je razmena mišljenja a drugo je razmena negativnih emocija pod maskom mišljenja i stavova....so - može da me uvredi samo onaj ko se namerio da vređa a ne da priča. Zamisli da me neko psuje a ja da se ne uvredim?
Upravo tako. Pritom, to nema veze sa upotrebm ruznih reci. Nego sa namerom.

I jos nesto - zasto uopste iskljucivati sujetu? To je odlican regulator/alarm (ne mislim na bolesnu sujetu, nego na zdravu dozu onoga sto svako od nas ima, e da bi ga sprecilo da mu budale sede na glavi).

Nemam strpljenje za ljude koji ne citaju sta sam napisala, ne potrude se da razumeju, ali smaraju sa replikama koje se pritom ne odnose na moj txt, nego na mene samu. Nemam takodje strpljenja ni za glupost. Trudim se da ne pravim stetu, prosto ne odgovorim na post i - mirna Bosna. 8-)
 
neee...sujeta NIJE odbrambeni mehanizam, naročito ne zdrav. :idea: Sujeta je, kako je ja vidim, prenaduvana slika sebe u sopstvenim očima, kao neki subjektivistički večito -napeti balon što se gega i sudara sa svima u okolini :D
( :lol: stvarno tako gledam na sujetu, a na ljude koji se od nje nadimaju, golim okom se vidi, počinju da liče na žapce ž, sve sa gronikom ispod grla i kreketanjem kakofoničnim - ili to ili im podrhtava glas. Sami sebe sputali. )

Može da bude moćno pomoćno sredstvo za one koji tek počinju, ali u suštini ometa procenu i usporava čoveka. Koji će vam moj sujeta? :?
To ne znači da svako može ili treba da te gazi (o, ne, i rasprava je veština, mislim i sahranjivanje sagovornika je - veština! :lol: ) . To samo znači da nema potrebe da precenjujemo sebe, niti potcenjujejmo druge, iako ili UPRKOS tome što su razlike, možda, očigledne.

Ma jesam li ja naivna :)

Stvarno mislim da sujeta ne vodi ničemu dobrom. :idea:
 
Betty:
ma to je ondaK zloupotreba & manipulacija....pazi qrca "slaba ličnost", koje je to nepoštovanje - pa čak i da jesi jači protivnik, šta treba, da vređaš i gaziš "slabijeg" :?

Isključi tog autopilota, Lexo :)


btw. ja nisam ni sa kim na yeb'si mater :roll: Meni je to pCovka.
A dobro ja sada mogu da napišem da to radi većina ljudi i da ta ista većina treba da reguliše to, ali hajde da poverujem da ti nisi među njima :mrgreen:

A manipulacija itekako može biti nesvesna...
Jača ličnost uvek gazi slabiju, sada zvučim kao Patak, ali tako je.
I tu je izražena sujeta upravo jače ličnosti.

Nije to kod mene, Beti, baš izraženo, samo rekoh da sam sebe "uhvatila"... A kad napišem tako nešto ispadne da sam neka sotona :lol:
Ništa manja od svih vas, zaboga... Ni obrnuto.
 
Razgovor sa sujetnim čovekom izgleda kao hod po jajima - nikad ne znaš kad će pomisliti da si ga napala! Mene ta efemerna i prisilna "diplomatija" bez cilja i svrhe - smara. Neću bwe da optrčavam oko nečijeg zamišljenog baluna, jer se nekom vozdigao da palamudi na moj račun :lol:

Problem je ponekad upravo to što - čim je pristup direktan - nije učtiv :) E ybg, odrastite. Ja se sukobljavam sa sujetnima upravo zato - ne vidim zašto je direktan pristup ujedno i nepristojan? Naročito ako radimo zajedno? :shock: :lol. Stvarno ne razumem :idea: Mora bre čovek sam sebe da prevazilazi i to stalno.
 
Vanity (compare Pride) is the excessive belief in one's own abilities or attractiveness to others. In some religious teachings vanity is considered a form of self-idolatry, in which one rejects God for sake of their own image, and thereby becomes separated from the graces of God. The stories of Lucifer and Narcissus (who gave us the term narcissism), and others, relate the dangers of prideful vanity.
Pride refers to a strong sense of self-respect, a refusal to be humiliated as well as joy in the accomplishments of oneself or a person, group, or object that one identifies with.

Proud comes from late Old English prud, probably from Old French prude "brave, valiant" (11th century), from Latin prode "advantageous, profitable", from prodesse "be useful". The sense of "having a high opinion of oneself", not in French, may reflect the Anglo-Saxons' opinion of the Norman knights who called themselves "proud", like the French knights preux.

It can also refer to hubris, or excessive pride, which was usually the defining trait that lead to the tragic hero's tragic downfall according to Aristotle. It is in this negative connotation that pride is usually referred to with respect to religion.

An excessive pride is/(is demonstrated by) arrogance, the act of obtaining rights or advantages, including merely rhetorical advantages, through violence or threats of violence, or through verbal violence. Arrogance is as much an aspect of aggression as it is of pretension, which is unwarranted pride. An arrogant person is not merely one unjustifiably confident in their own ability and value, but one actively seeking to cow or belittle other "lesser" people in order to achieve their ends. In arrogance one believes oneself to be superior to others, whether or not they really are more important. This negative state of mind results in hubris, because one would naturally disrespect and dispirit others to show their beliefs of superiority.
 
Dodatak za Cali:
HIBRIS je u staroj Grčkoj bio greh koji bogovi smesta kažnjavali. Tumačilo se baš tako: da se drzneš da pomisliš da si isto što i oni, ili bolji! Tako su nestali Androgini. Postali preterano jaki i umislili da im nema ravih, pa ih Apolon raspolutio.


Ipak je ono o čemu sam JA pričala - agresivnost i arogancija, sujeta je skoro simpatična osobina kad se uporedi sa tim ;)
 

Back
Top