Jezici Srba

Zmaj_Svevlad:

Dakle, teorija "Crnogoraca", "Dukljana" iliti Crvenohrvata je samo OBIČNA FRUSTRACIJA kmetskih i nečistih plemena i rasa. Polusrba. 8-)

Kliknite za proširenje...

Vladika Rufim:

Iz beogradskog lista Politika 4. novembra 1988., tumačenje pojma Srbin

Dakle, pojam Srbin je socijalni pojam, a SEBARA NIJE bilo u Zeti i Bosni!
Srbi su dakle od starina narod koji ne vezuje porijeklo, vec svetosavlje i u novije vrijeme Vukov vjestacki jezik.

Zato su svi glavni vitezovi i vojskovodje kod takozvani srpskih vladara u srednjem vijeku bili stranci - Spanci, Djenovljani, Njemci...
Srednjekovna Srbija je bila buckuris naroda nikakvu narodnu svijest ti SEBRI o sebi kao narodu, nijesu imali.
Jedinu svijest koju su imali je da su hriscani. .

Kliknite za proširenje...

ancika:

Nemash ti pojma o chemu prichash, vidim ja...

Kliknite za proširenje...

Vladika Rufim:

Bečki književni dogovor


(Prema tekstu objavljenom u Hrvatskom književnom listu br.13 od svibnja 1969.)




Dolje potpisani znajući da jedan narod treba jednu književnost da ima i po tom sa žalosti gledajući kako nam je književnost raskomadana, ne samo po bukvici nego još i po jeziku i po pravopisu, sastajali smo se ovijeh dana da se razgovorimo kako bismo se, što se za sad više može, u književnosti složili i ujedinili. I tako smo

1.
Jednoglasnice priznali da ne valja miješajući narječja graditi novo kojega u narodu nema, nego da je bolje od narodnijeh narječja izabrati jedno da bude književni jezik; i to sve
a) zato što nije moguće pisati tako da bi svaki mogao čitati po svojem narječju;
b) zato što bi svaka ovakova mješavina, kaono ti ljudsko djelo bila gora od kojeg mu drago narječja, koja su djela božija, a
c) i zato što ni ostali narodi, kao npr. Nijemci i Talijani, nijesu od svojih narječja gradili novijeh, nego su jedno od narodnijeh izabrali te njim knjige pišu.

2.
Jednoglasnice smo priznali da je najpravije i najbolje primiti južno narječje da bude književno; i to
a) zato što najviše naroda tako govori,
b) što je ono najbliže staromu slovenskomu jeziku a po tome i svjema ostalijem jezicima slovenskijem,
c) što su gotovo sve narodne pjesme u njemu spjevane,
d) što je sva stara dubrovačka književnost u njemu spisana,
e) što najviše književnika i istočnoga i zapadnoga vjerozakona već tako piše (samo što svi ne paze na sva pravila). Po tom smo se složili da se na onijem mjestima gdje su po ovomu narječju dva sloga (syllaba) piše ije, a gdje je jedan slog, ondje da se piše je ili e ili i, kako gdje treba, npr. bijelo, bjelina, mreža, donio. A da bi svak mogao lakše saznati gdje su po ovome narječju dva sloga, gdje li jedan, i gdje treba pisati je, gdjeli e, gdjeli i - zamolili smo svi ostali g. Vuka Stefanovića-Karadžića da bi napisao o tome glavna pravila, koja su ovdje priložena.

Ako li tkogod iz kojega mu drago uzroka ne bi htio pisati ovijem narječjem, mi mislimo da bi za narod i za književno jedinstvo najprobitačnije bilo da piše jednijem od ostala dva narodna narječja, kojijem mu je volja, ali samo da ih ne miješa i ne gradi jezika kojega u narodu nema.

3.
Našli smo za dobro i potrebno da bi i književnici istočnoga vjerozakona pisali h svuda gdje mu je po etimologiji mjesto, kao po starome slavenskome jeziku, kao što oni zakona zapadnoga pišu h i kao što narod naš od obadva vjerozakona na mnogo mjesta po južnijem krajevima govori.


4.
Svi smo priznali da h u samostavnijeh imena na kraju u rod. množ. ne treba pisati jer mu ondje ni po etimologiji ni po općenome narodnom govoru, ni po ostalijem današnjijem jezicima slavenskijem nije mjesta. Mi smo se opominjali da će se naći književnika koji će reći da bi ovo h samo zato valjalo pisati da se ovaj padež razlikuje od ostalijeh, ili najposlije da bi ove razlike radi mjesto h valjalo pisati kakav drugi znak. Ali jedno zato što se u mnogijeh riječi ovaj padež po sebi razlikuje (npr. zemalja, otaca, lakata, trgovaca itd.), a drugo što u nas ima i drugijeh padeža jednakijeh, pa ih u pisanju nikako ne razlikujemo, i što ovakovijeh stvari ima mnogo i u drugih naroda - mi smo svi pristali na to da se ni h niti ikakov drugi znak na pomenutome mjestu ne piše, osim samo kada se iz smisla ne bi moglo razumjeti da riječ stoji u rod. mn. da se naznače akcenti (koje će nam valjati činiti i u ostalijem ovakovijem događajima).


5.
Svi smo jednoglasice pristali da se pred r, gdje samo sobom slog čini, ne piše ni a ni e, već samo r neka stoji (npr. prst) i to
a) zato što narod tako govori,
b) što književnici istočnoga vjerozakona svi tako pišu (osim jednoga, dvojice),
c) što i Česi tako pišu,
d) što su i mnoge slavenske knjige glagoljskijem slovima tako pisane,
e) što se dokazuje da ni u starom slovenskome jeziku na ovakijem mjestima nije trebalo pisati jerova ni kod r ni kod l, jer su ova oba slova na ovakijem mjestima bila samoglasna, kao i u sanskritu.


Ovo smo dakle za sad svršili. Ako da bog te se ove misli naše u narodu prime, mi smo uvjereni da će se velike smutnje književnosti našoj s puta ukloniti i da će se k pravome jedinstvu mnogo približiti.

Zato molimo sve književnike, koji upravo žele sreću i napredak narodu svojemu, da bi na ove misli naše pristali i po njima djela svoja pisali.


Beč, 28. Ožujka p. n. 1850.


Ivan Kukuljević;

Dr. Dimitrije Demeter;

Ivan Mažuranić;

Vuk S. Karadžić;

Vinko Pacel;

Franjo Miklošič;

Stefan Pejaković

Đura Daničić.


http://hr.wikisource.org/wiki/Bečki_književni_dogovor

Kliknite za proširenje...

Vladika Rufim:

Samo sto Vuk nije smio tu ni da pomisli da ga nazove srpskim!

Kliknite za proširenje...

Nazva ga je Vladika Sava "srbskim jezikom", jasno i glasno, 80 godina prije Njegoša... heheheehe... :

И драго нам је владање ваше који се ви јоште од нашега србскога језика находите.

Gazdarica:

Svevlad i Rufim na megdanu?!
Kukala mi majka...

Kliknite za proširenje...

Wilkołak:

Nije ovo tako lose! Za sada mogu da kazem da ga Svevlad "tuce" kako u gostima tako i na domacem terenu. Vidim da i Pirocanac uleti s vremena na vreme, mada je ovaj Montetot stvarno uporan, doduse, otkako su ga ubacili u masinu postao je nekako nekreativan a i izbegava da odgovara argumentima, sto mu je inace odlika :-)

Sada mi je prosto otuzno da citam njegove postove ... Pitam se samo za koga radi i ko ga placa :-) Ali, ozna sve dozna! Radimo na tome 8) Ako pronadjem prvo cu udostojiti Svevlada tim saznanjem a onda i ostatak auditorijuma 8) IP je cudo!

Kliknite za proširenje...

Vladika Rufim:

Hoces reci da je taj tip napisao ustavri da Srbi posjeduju sve???

Na primjer, da li sadasnja BiH zauzima "veliki dio" Balkana?
Na primjer, da li sadasnja Rumunija "veliki dio" Balkana?

Sto su ti Svetosavci i svetosavski mitovi!
Oce Svetosavci bajku da proglase za istoriju!
Coek napisao da zauzimaju "veliki dio", a svetosavski bajkoman, preveo da zauzimaju sve!!!

hahahahahaahahaha

Kliknite za proširenje...

Vladika Rufim:

Znaci Rumunija ne zauzima "veliki dio" Balkana?

hahaha

Kliknite za proširenje...

Vladika Rufim:

Knjige napisane za vrijeme komunizma su vecinom posteno pisane.
Knjige pisane za vrijeme srpske demokratije, su srpske ili velikosrpske knjige.
Jednostavno, zar ne.

Kliknite za proširenje...

Vladika Rufim:

Hoces reci da je taj tip napisao ustavri da Srbi posjeduju sve???

Na primjer, da li sadasnja BiH zauzima "veliki dio" Balkana?
Na primjer, da li sadasnja Rumunija "veliki dio" Balkana?

Sto su ti Svetosavci i svetosavski mitovi!
Oce Svetosavci bajku da proglase za istoriju!
Coek napisao da zauzimaju "veliki dio", a svetosavski bajkoman, preveo da zauzimaju sve!!!

hahahahahaahahaha

Kliknite za proširenje...

Efendijo Ruvime, u to vrijeme na srbskom tlu bijahu i Grci (Vizantinci) i Avari, dođoše i Bugari... a u isto vrijeme Karlo Veliki, čiji je Ajnhard hroničar, bori se i protiv Srba na šjeveru, na tlu Bijele Srbije, đe Karlo vasspostavlja "Linea Sorabica" (Srbsku granicu)... čitaj malo Ajnharda, on je jedan on najvalidnijih hroničara...ee... da, da... U svemu, niđe se ne pominju Čarnogorci ka neko pleme u Srbiju... e... da, da... (puć)...

Wilkołak:

"Makedonski jezik" je sam po sebi smejurija a o bugarskom da ne trosim reci...

Medjutim, ako cemo lingvisticki, sprski jezik kojim se govori vec vise od 200 godina (znaci i pre Vukove reforme) je prilicno daleko od izvornog srpskog jezika. Lingvistcki gledano, savremeni srpski jezik nema ni jednu jedinu odliku zbog koje bi ga mogli da ga proglasimo za najstariji, ali evidentno je da su pomenuta dva jezika, znaci bugarski i makedonski smejurija. Naravno, normalno je da svaki jezik evouira i da se prilagodjava, tako da ne mozemo ocekivati da govorimo danas onako kako su nasi preci govorili pre 1000 godina.

O hrvatskom, crnskog, gorskom i tzv. bosnjackom ne zelim da pricam jer mislim da su to samo politicki nazivi za jedan jezik juznih Slovena!

Kliknite za proširenje...