Јаша Томић

Hellen

Buduća legenda
Poruka
29.970
Данас сам прочитала једну ствар коју нисам знала раније: да је Јаша Томић на железничкој станици у Новом Саду убио ножем неког типа (заборавих презиме) због ''одбране части'' своје жене, иначе Милетићеве ћерке.

Мало сам прочепркала по историјама, али сам нашла само штуре податке....

Знате ли нешто више о томе? И уопште о Јаши Томићу?
 
Jaša Tomić nije ubio „nekog tipa“, već Mišu Dimitrijevića, vlasnika i urednika lista „Branik“, glasila Srpske narodne slobodoumne stranke. Tomić je postao urednik „Zastave“, tada najuticajnijeg glasila Srba u „Južnoj Ugarskoj“ zahvaljujući pre svega tome što je bio oženjen Miletićevom ćerkom, pa je Dimitijević osnovao „Branik“, posle čega je počelo obostrano bespoštedno prepucavanje ta dva lista, mešalući i političke i lične motive. Dimitrijević je onda „malo preterao“ i počeo da objavljuje i „golicave podatke iz imtimnog života“ Tomića i njegove žene. Tomić je tražio „satisfakciju“ (tj. dvoboj) od Dimitrijevića, ali je ovaj odbio. Onda se desilo gore pomenuto, posle čega je Tomić osuđen od strane prvostepenog suda u Novom Sadu na doživotnu robiju. Kasacioni sud u Budimpešti smanjio je kaznu na 6 godina, koju je ovaj izdržao u zatvoru u Vacu 1890-1896.
(Vidi: „Istorija srpskog naroda“, Beograd 1983, šesta knjiga, prvi tom, str. 534-539. Tu ćeš naći obilje podataka o političkom životu Srba u navedenom istorijskom periodu)
 
Evo, nesto o njemu, ali i to je vrlo sturo:

Jaša Tomic je roden 1856. godine u Vršcu. Bio je novinar, politicar i književnik. Studirao je medicinu i književnost u Becu i Pragu, ali ga je politicka borba odvukla sa studija.
Osnivac je grupe tzv. vršackih socijalista. Godine 1884. postaje urednik "Zastave" i Mileticev naslednik u Srpskoj narodnoj slobodoumnoj stranci, koja ce uskoro dobiti naziv Radikalna stranka (1891). Književni istoricari navode da njegova literarna dela predstavljaju pokušaj obrade politickih teza, koje su u prvom periodu imale socijalisticku, a kasnije gradansko-radikalnu sadržinu. Bio je jedan od najuglednijih Srba na Narodnoj skupštini, koja je u novembru 1918. donela odluku da se Banat, Srem, Backa i Baranja prikljuce Kraljevini Srbiji. Umro je u Novom Sadu 1922. godine.



Zbog ubistva Miše Dimitrijevica, Jaša Tomic je u prvih mah, u novosadskom prvostepenom sudu, 9. februara 1891. osuden na doživotnu robiju. Viši sud, "Segedinska kraljevska tabla", smanjila je tu kaznu na 15 godina robije. Konacno, u Budimpešti, pred najvišim sudskim organom ("Ugarska kraljevska kurija") Tomic je 29. maja 1891. osudjen na šest godina robije. Tom prilikom uracunato mu je u kaznu i jedna godina i šest meseci, koje je proveo u istražnom zatvoru. Takode, u završnoj presudi, bio je osudjen i na pet godina gubitka gradanskih prava po izdržavanju kazne.
 
Знам да то већ спада у трачеве и интимне пикантерије, али шта је било по среди? Чини ми се некаква писма њеове жене која су пласирана и преписивана по вароши и ишла од руке до руке... Шта је била суштина тог скандала, због чега је тако бурно реаговао?

И још, како је добио тако малу казну, и како му је дозвољено да настави да се бави политиком, и још да, као убица (уз сво дужно поштовање према заслугама) добије бројне улице, па чак и село по свом имену?
 
Jaša Tomić nije ubio „nekog tipa“, već Mišu Dimitrijevića, vlasnika i urednika lista „Branik“, glasila Srpske narodne slobodoumne stranke. Tomić je postao urednik „Zastave“, tada najuticajnijeg glasila Srba u „Južnoj Ugarskoj“ zahvaljujući pre svega tome što je bio oženjen Miletićevom ćerkom, pa je Dimitijević osnovao „Branik“, posle čega je počelo obostrano bespoštedno prepucavanje ta dva lista, mešalući i političke i lične motive. Dimitrijević je onda „malo preterao“ i počeo da objavljuje i „golicave podatke iz imtimnog života“ Tomića i njegove žene. Tomić je tražio „satisfakciju“ (tj. dvoboj) od Dimitrijevića, ali je ovaj odbio. Onda se desilo gore pomenuto, posle čega je Tomić osuđen od strane prvostepenog suda u Novom Sadu na doživotnu robiju. Kasacioni sud u Budimpešti smanjio je kaznu na 6 godina, koju je ovaj izdržao u zatvoru u Vacu 1890-1896.
(Vidi: „Istorija srpskog naroda“, Beograd 1983, šesta knjiga, prvi tom, str. 534-539. Tu ćeš naći obilje podataka o političkom životu Srba u navedenom istorijskom periodu)

није га требао убити већ оплавити од батина јер друго није ни заслужио.обична пичкица по мени.заиста није вредан убиства.
 
Добро, али сад је актуелан као антисемита. Шта знате о томе? Ја врло мало, а волела бих да чујем.

чисто сумњам да знаш врло мало. био је комплетан линк о том његовом антисемитизму овде на неком подфоруму.мислим политика. невидим ништа погрешно за њега у томе.
 
Jasa Tomic je 1884. napisao knjizicu „Jevrejsko pitanje", koju smatraju antisemitskim djelom, a spomenik njemu vlast SRS u Novom Sadu svecano je otkrila 9. novembra 2006, na dan kada se sirom svijeta obiljezava „Kristalna noc", kada su nacisti poceli da realizuju politiku zlocina nad Jevrejima.
 
Jasa Tomic je 1884. napisao knjizicu „Jevrejsko pitanje", koju smatraju antisemitskim djelom, a spomenik njemu vlast SRS u Novom Sadu svecano je otkrila 9. novembra 2006, na dan kada se sirom svijeta obiljezava „Kristalna noc", kada su nacisti poceli da realizuju politiku zlocina nad Jevrejima.

Ми смо тврдо убеђени, да Јевреји само под данашњим хрђавим законима, могу да цветају и да гуле овај свет. С тога мислимо, да би решење јеврејског питања требало предузети у горњем правцу. Не треба судити и осуђивати само по форми, него по ствари. Треба делење правде тако удесити, да се забрани свако неморално, непоштено, и вараличко дело. Али није доста забранити, но треба створити установе, које ће то срамно дело и казнити. Треба створити установе, према којима би свако морао да се осврће на морал и поштење, а кад Јевреји налете неколико пута на казну и опеку прсте, онда ће пазити да не чине оно, од чега неће имати више користи, но само штете и срамоте.

Види се дакле, да нам предлог нема довде ничијег протујеврејског. Ми тражимо једнако, али и у ствари праведно суђење за све, па било то Јевреји или не. Међутим, ми смо тврдо убеђени, да би установе које предлажемо, најнепријатније биле по Јевреје. А зна се већ зашто.

Једино што би изгледало у нашем предлогу протујеврејски, било би то, што по нашем мишљењу Јеврејима не би требало допустити да учествују као судије у пороти, у суду части. Јеврејски назори о поштењу и њихов морал, разликују се од наших назора и морала. Оно што ми држимо за светло и поштено, то Јевреји сматрају у својој души за глупост. Преварити лукаво, а избећи од казне, то је код њих дика.

Неко би могао рећи, да би брисање Јевреја из поротничког списка, било то исто што и неједнакост, а наш устав проглашује једнакост свију грађана. То је истина, али на ту примедбу хоћемо да кажемо ово: А зар варање и гуљење својих суграђана, није такође по уставу, па шта ћемо сад? Валда тек и томе треба доскочити. Ј. Блунчли, највећи бранилац народности вели у својој "општој државној науци" ово: "Свака народност и раса има права да ужива своја сва права и све народносне и моралне особине, само те особине не сму бити противне општим појмовнма о поштењу". Јеврејски морал је противан општим појмовима о поштењу, те с тога и нема њима онде места, где се суди по начелима тога поштења ...

Овим смо дошли до краја својих разлагања. Испрва смо хтели да нацртамо само хисторију стародревног, средовечног и данашњег антисемитизма. Како би требало стати на пут јеврејској покварености, то и не спадаше у ову расправу. Ми смо у најкраћим потезима учинили и то. Тај одељак би требало разрадити, јер је он овако и неодељан и неполиран али опет доста јасно излаже наше назоре.

Ми ћемо се у осталом задовољити и тиме, кад ова наша расправа побуди друге на мишљење, те они израде боље предлоге за решење овог важног питања. А да је крајње време, да се јеврејско питање реши, то ће бар свако увидети.

ostatak "jevrejskog pitanja" , procitati ovde
http://srpski.narod.ru/tomic.htm

misljenja o anti-semitizmu zavise naravno i od politicke obojenosti.spomenik je, naravno, politicki.
 
Poslednja izmena:
Sve je diskutabilno i svako ima pravo na svoje misljenje narocito kada sve vise isplivava na povrsinu kompletna istorijska laz i kada se dolazi do istine da su Jevreji ubijali Jevreje,i da nije stradalo sedam miliona Jevreja vec mnogo manje.Jasa Tomic je jos tada uvideo koje su zlo Jevreji za covecanstvo.
 
Ne mislis li da je i ova tvoja izjava antisemitska, Bobe?!
Ma kakvi,
pa evo on kaže da
(...) iznosim svoja vidjenja i zapazanja (...)
i pri tome
(što je najvažnije)
i sto je najosnovnije ne vredjam.

Kako on uopšte može da vrijeđa pa on je
(...) zaljubljenik u istoriju (...)

A od takvih zaljubljenika istoriji pucaju kosti.

Što malo ne ode na prirodne nauke i što tamo ne iznosi svoja viđenja i zapažanja o Njutnovim zakonima?
Samo istorija ima tu čast da ima te svestrane zaljubljenike.
Ja sam neki ebni magistar, ali mi ne pada na pamet da diskutujem na temama koje su van moje uske specijalizacije.

Ali to sam ja (ta nučna i profesionalna korektnost se valjda posisa tokom studija), za razliku od mene jedan svestrani zaljubljenik je upućen u sve i raspravlja o svemu - o Jaši, o Porfiriogenetu, o jeziku ... ma jednom rječju o svemu.

To je stvarno strašno.
Ja znam da moderatori ne mogu spriječiti zaljubljenike da pišu, ali moderatori moraju biti svjesni da se pdf istorija sa tim stavom polako, ali sigurno uništava.
 
Sve je diskutabilno i svako ima pravo na svoje misljenje narocito kada sve vise isplivava na povrsinu kompletna istorijska laz i kada se dolazi do istine da su Jevreji ubijali Jevreje,i da nije stradalo sedam miliona Jevreja vec mnogo manje.Jasa Tomic je jos tada uvideo koje su zlo Jevreji za covecanstvo.

1. Židovi jesu ubijali Židove u konclogorima- no, to je bilo zbog dobro ustrojene nacističke mašinerije ubijanja koja je dio tereta bacila na kapo-e, te učinila neke Židove sukrivcima u tragediji vlastitoga naroda. O tom je, uostalom, pisala i Hannah Arendt u knjizi "Eichmann u Jeruzalemu".

2. prvi put čujem za 7 milijuna. Najčešća je brojka oko 6 milijuna, dok je autoritet za tu problematiku, pokojni Raul Hilberg, pred kraj života došao u sukob s izraelskim vlastima jer je on, koji je 1960-ih mislio da je brojka bliža 6 milijuna, daljnjim istraživanjima došao da se vjerojatnije kreće od 5 do 5,5 milijuna.

No- kakve veze imaju bljezgarije Jaše Tomića (i ostalih urotomana) s tim činjenicama ? Za ovo podebljano- predpostavljam da nije loše živjeti u tako crno-bijelom svijetu. Život je, onda, vrlo jednostavna pojava.
 
1. Židovi jesu ubijali Židove u konclogorima- no, to je bilo zbog dobro ustrojene nacističke mašinerije ubijanja koja je dio tereta bacila na kapo-e, te učinila neke Židove sukrivcima u tragediji vlastitoga naroda. O tom je, uostalom, pisala i Hannah Arendt u knjizi "Eichmann u Jeruzalemu".

2. prvi put čujem za 7 milijuna. Najčešća je brojka oko 6 milijuna, dok je autoritet za tu problematiku, pokojni Raul Hilberg, pred kraj života došao u sukob s izraelskim vlastima jer je on, koji je 1960-ih mislio da je brojka bliža 6 milijuna, daljnjim istraživanjima došao da se vjerojatnije kreće od 5 do 5,5 milijuna.

No- kakve veze imaju bljezgarije Jaše Tomića (i ostalih urotomana) s tim činjenicama ? Za ovo podebljano- predpostavljam da nije loše živjeti u tako crno-bijelom svijetu. Život je, onda, vrlo jednostavna pojava.


Pošto si vrstan poznavalac problematike konc-logora i poznat po revnosnom radu na umanjivanju broja žrtava ubijenih u logoru Jasenovac (a sada vidim - ne samo u logoru Jasenovac), da ne znaš možda ko se nalazi na ovoj slici:
image002.jpg
 
Pošto si vrstan poznavalac problematike konc-logora i poznat po revnosnom radu na umanjivanju broja žrtava ubijenih u logoru Jasenovac (a sada vidim - ne samo u logoru Jasenovac), da ne znaš možda ko se nalazi na ovoj slici:
]

Три кољача и командант Јасеновца: Стипе Прпић, фратар Мирослав Филиповић-Мајсторовић, и Јерко Маричић

i sta s njima?kakve veze imaju sa topikom, jase tomica?
 
Jaša Tomić nije ubio „nekog tipa“, već Mišu Dimitrijevića, vlasnika i urednika lista „Branik“, glasila Srpske narodne slobodoumne stranke. Tomić je postao urednik „Zastave“, tada najuticajnijeg glasila Srba u „Južnoj Ugarskoj“ zahvaljujući pre svega tome što je bio oženjen Miletićevom ćerkom, pa je Dimitijević osnovao „Branik“, posle čega je počelo obostrano bespoštedno prepucavanje ta dva lista, mešalući i političke i lične motive. Dimitrijević je onda „malo preterao“ i počeo da objavljuje i „golicave podatke iz imtimnog života“ Tomića i njegove žene. Tomić je tražio „satisfakciju“ (tj. dvoboj) od Dimitrijevića, ali je ovaj odbio. Onda se desilo gore pomenuto, posle čega je Tomić osuđen od strane prvostepenog suda u Novom Sadu na doživotnu robiju. Kasacioni sud u Budimpešti smanjio je kaznu na 6 godina, koju je ovaj izdržao u zatvoru u Vacu 1890-1896.
(Vidi: „Istorija srpskog naroda“, Beograd 1983, šesta knjiga, prvi tom, str. 534-539. Tu ćeš naći obilje podataka o političkom životu Srba u navedenom istorijskom periodu)

Kad je mogao da pise bljuvotine o njegovom intimnom zivotu i da ne pristane na dvoboj, drugi ishod nije ni mogao ocekivati.
 

Back
Top