Stihovi za moju dusu

Amo lo que veo y lo que ocultas
Amo lo que muestras o insinuas
Amo lo que eres o imagino
Te amo en lo ajeno y lo que es mio
Amo lo que entregas, lo que escondes
Amo tus preguntas, tus respuestas
Yo amo tus dudas y certezas
Te amo en lo simple y lo compleja

Y amo lo que dices, lo que callas
Amo tus recuerdos, tus olvidos
Amo tus olores, tus fragancias
Te amo en el beso y la distancia

Y amo lo que amas yo te amo
Te amo por amor sin doble filo
Te amo y si pudiera no amarte
Se que te amaria aun lo mismo

Y amo lo que amas yo te amo
Te amo por amor a dar lo mio
Te amo con orgullo de quererte
Por que para amarte yo he nacido

Amo lo que seas y lo que puedas
Amo lo que afirmas lo que niegas
Amo lo que dices lo que piensas
Te amo en lo que mides y lo que pesas
Y amo lo que atrapas lo que dejas
Amo tu alegria y tus tristezas
Te amo en la carne y en el alma
Te amo en tus crisis y en tus calmas

Amo lo que pides y regalas
Amo tus caricias, tus ofensas
Amo tus instantes y lo eterno
Te amo en tu cielo, y en tu infierno

Y amo lo que amas yo te amo
Te amo por amor sin doble filo
Te amo y si puediera no amarte
Se que te amaria aun lo mismo

Y amo lo que amas yo te amo
Te amo por amor a dar lo mio
Te amo con orgullo de quererte
Porque para amarte yo he nacido
 
Kad si ljubila istinski
onako kako zelis
znas kako
svijece vino vecera
kad si ljubila
mozes li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao
sad mi je smijesno
casna rijec
nezamislivo mi je
a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe
proslo je mjesec dana
od tvog rodjendana
zao ti je sto ti nisam cestitao
ali nisam stigao vjeruj
znas da je uvijek neka guzva
veceras sjedim sam
znam da te cudi ali sam sam
cini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima
a ljubio bih te nocas
pozelim to
nedostaje mi ponekad neka ludost
nesto izmedju bola i srece
muzika s kasetofona
i sjecas li se samo
kako smo iskljucili telefon i zvono
a bilo te je sram u pocetku
ugrizla si mi usnu
iscjedila dva limuna u caj
i prolila kavu na cistu bijelu plahtu
znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati
ali nema smisla
mozda si vec zaspala
a mozda radis i neke druge stvari
mozda si sada i bolje izabrala
nisi vise onako neozbiljna
ne slusas valjda samo neke gluposti
i znam da si govorila kako bi voljela
da razumijes Zaratrustu
da gledas Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to mozes kad hoces
a ljubio bih te nocas
znam da je nemoguce
i kazem to tek tako
da shvatis kako mi nije svejedno
zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog jos puno sitnica
koje zivot zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene
kad se sretnemo
volio bih da imas onu istu haljinu
cini mi se da je bila plava
zguzvali smo je bar deset puta
i nikad nemoj reci nesto
sto bi nas moglo zaboljeti
vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela
sad cu otvoriti prozor
i viknuti volim te
grad spava
a snijeg pada
volim te
 
Reci da li znas

Reci da li znas, da li stvarno osjecas
da ljubav jaca je iz dana u dan...
reci da li znas....

svi putevi neznosti moje,obilaze tvojim usnama..
i ne znam za dane bez tvoje slike u mojim milslima...
u ocima tvojim vidim ljubav do beskraja..
i sve mi mirise na tebe u ovim ljetnjim nocima..

reci da li znas,da li stvarno osjecas
da ljubav jaca je iz dana u dan...
reci da li znas,da li stvarno osjecas da ludo volim te..
kao nikad nikoga...

dok tjelima igramo se..
poljupci bude novi dan..
osjecam sve dodire i nikad ne prestaje taj san...
u ocima tvojim vidim ljubav do beskraja
i sve mi mirise na tebe u ovim ljetnjim nocima....

reci da li znas da li stvarno osjecas da ljubav jaca je iz dana u dan...
reci da li znas,da li stvarno osjecas da ludo volim te..
kao nikad nikoga.
 
ZA TEBE GOVORIM

Ako jednom stavis na gramofon moje srce,
Cuces ono sto sam izmislio samo da bih tebi rekao:
"Mozak svih biljaka, mozak svakog drveta nalazi se u zemlji,
Da li je tamo vec i mozak covecanstva?"
Javno iznosim recenice kojima sam te osvojio,
Govoreci o drugim stvarima govorio sam o tebi,
Pucajuci u plafon izjavljivao sam da te volim
I sve sto sam lepo rekao o drugima tebi je namenjeno,
Dok sam s tobom govorio telefonom
Moja krv je tekla zicom do tvojih usana
I telefonska mreza se pretvarala u krvotok,
Kao sto se bolest pismom prenosi iz drzave u drzavu,
Kao sto stotine koza ubijenih zivotinja cine tvoju bundu,
Kao sto je u mojoj glavi prostor manji od ovog izvan nje,
Tako je i u mojoj utrobi sapeto nesto vece od mene.
"Ako eksplozija provetri utrobu zemnje
Izletece iz nje kamenje vece od nase planete,
Oko bivse zemlje ostace kao kavez nagoreli meridijani,
Kao konstrukcije porusenih hangara,
Kao kosturi konja na nekoj visoravni. "
Neka mi bude zabranjeno da te volim,
Hocu da ispastam, hocu da pokazem sta mogu da ucinim za tebe.
Neka mi na ledja natovare betonsku kuglu,
Hocu da zamenjujem gipsanog roba na ulazu u tvoju kucu!
Neka postari odbiju da ti uruce moja pisma,
Neka mi bude zabranjena upotreba javnog saobracaja i telefona.
Sve sto je receno o buducnosti,
Da je receno o tebi, bilo bi istinito i ne bi propalo.
Da je uzidano u tebe ono sto je uzidano u hramove,
Sve to ne bi bilo besmisleno.
Ono sto se govori tudjim zenama ja sam govorio tebi,
Iz punih pluca pod slemom i pod punom ratnom spremom,
Jer nista ne zasluzuje himne i toliku patetiku osim ljubavi.
Zato sto me volis ja volim sve ostalo,
I nikome ne zelim zlo.
Moja ljubavi, digla si me toliko visoko
Da i kad bih pao - do zemlje bi se naziveo!

Dizem primitivnu buku kao sto sneg grmi i dimi se u klancima,
Da si muskarac imao bih najboljeg druga!
Neka se izvrne sav svet i na levak sruci u tebe,
Neka nice drvece koje niko nije posadio.
Neka se niko ne pridrzava svojih oblika i granica,
Neka tresnje, neka jabuke ne budu okrugle,
Nego kakve god i kolike god hoce,
Neka se slonovi uvuku u misje rupe!
Neka moju dusu grubo istovare na prvom djubristu,
Neka najjaci glasovi sruse sve plafone,
Neka se nebesa otarase snega i kise,
Neka sve ostane cisto i slobodno,
Neka samo moji prsti budu prljavi od mastila,
I neka se proglasi ludakom
Svako ko pomisli da te vise voli!

M.Bećković
 
Tebi poklanjam zivot,pticu sumornog leta.
Tebi poklanjam veze i buket nocnih zvezda.
Tebi poklanjam svoju ljubav veseli cvete moj.
Prosetaj stazom mog zivota i budi vecno moj.
Dajem ti srce na poklon...
Dajem ti krv da njome speres sumnju...
Dajem ti zivot i ne trazim da mi ga vratis...
..i sta....sta bi jos hteo....
 
Prichaj mi tiho,ja cu te chuti.
Prichaj,nemoj tugu da zadrzhavash u sebi.
Prichaj mi,prichaj,nemoj da cutish,
deo svog bola pokloni meni.
Ako ti se plache,onda plachi.
Evo ti sada moje rame,jer
verujem da ti ono ipak znachi.
Trebace ti – za plakanje.
Ne boj se,razloga nemash da se mene bojish,
ja samo zhelim tebi pomoci da se zhivotu vratish
i da malo manje patish.
Pokloni i meni malo tuge svoje,
dozvoli da je podelimo nas dvoje.
Umesto srece,da je podelimo mi,
hajde prichaj,prichaj mi ti.
... :cry:
 
Nocas me svi na tebe podsjete
pogledima moju bol osjete
cutim a znam da dele nas dani

Mrzim sto svi za tebe pitaju
Sa usana moju tugu mi citaju
Eh da si tu ko nekad ko lani

Nemir sam ja, slome me pitanja
gdje li si sad, uzalud skitanja
cutim a znam da sada smo sami

Nazovi me
i da si jos dobro to mi javi
ja nemam kud, stalno si tu u mojoj glavi
ko spas nazovi me
bez tebe su dugi ovi dani
jer kao lud ja zivim za nas


Mrzim sto svi za tebe pitaju
Sa usana moju tugu mi citaju
Eh da si tu ko nekad ko lani

Nemir sam ja, slome me pitanja
gdje li si sad, uzalud skitanja
cutim a znam da sada smo sami

Nazovi me
i da si jos dobro to mi javi
ja nemam kud, stalno si tu u mojoj glavi
ko spas nazovi me
bez tebe su dugi ovi dani
jer kao lud ja zivim za nas

 
come speak to me easy like hands on skin
come speak to me easy like sky on earth
we are going to do something if you come and tell me
just how you feel
'cause we are gonna work it out
even if your world's falling apart
are you gonna do something?
are you gonna trust me?
are you gonna take care of what i've been given?
are you?

birds are crying for the two of us can't sleep
'cause the moon reminds me of
your face and now
i can see sunsets on my homeland
through yor words still
alive

come speak to me easy like hands on skin
do you know why i left?
it's 'cause i was digging into my past
are you gonna do something?
are you listening to me?
are you gonna take care of what i've been givin'?
are you, are you?

the sun keeps telling me stories
(are you listening to me? are you?)
the moon keeps telling me stories
(are you gonna take care of what i've been givin'?)
:sad:
 
Ceznem da ti kazem najdublje rijeci
Koje ti imam reci;
ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mi se mogla nasmijati.
Zato se smijem sam sebi
I odajem tajnu svoju u sali.
Olako uzimam bol svoju,
strahujuci da bi to mogla ti uciniti.

Ceznem da ti kazem najvjernije rijeci
Koje ti imam reci;
ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato se oblacim u neistinu,
i govorim suprotno onome sto mislim.
Ostavljam bol svoju da izgleda glupa
Strahujuci da bi to mogla ti uciniti.

Ceznem da upotrijebim najdragocjenije rijeci
Sto imam za te;
ali se ne usudjujem,
strahujuci da mi se nece vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem ruzna imena
I hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol
Bojeci se da neces nikada saznati sta je bol.

Ceznem da sjedim nijemo pored tebe
Ali se ne usudjujem,
jer bi mi inace srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako
I zatrpavam svoje srce rijecima.
Grubo uzimam svoju bol
Strahujuci da bi to ti mogla uciniti.

Ceznem da te ostavim zauvijek
Strahujuci da bi mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu
I dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strijele iz tvojih ociju
Cine da je moja bol vjecito svjeza.



(Rabindranath Tagore)
 
ZNAT ĆEŠ


LJUBAVI, koliko puteva do jednog poljupca,
kakva lutajuća samoća do tebe!
Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom.
U Taltalu još nije svanulo proljeće.

Ali ti i ja, ljubavi, mi smo sjedinjeni,
sjedinjeni od odjeće do korijenja,
sjedinjeni od jeseni, vode i bokova,
sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno.

Misliti da je stajalo toliko kamenja
koje nosi rijeka, ušce vode Boroa,
misliti da smo se, odijeljeni vlakovima i narodima,

ti i ja jednostavno morali voljeti,
izmiješam sa svima, s muškarcima i zenama,
sa zemljom koja sadi i gaji karanfile.

SJETIT ćeš se onog hirovitog klanca
gdje su se uspinjali dršćući mirisi,
s vremena na vrijeme ptica odjevena
u vodu i tromost: a to je odjeća zime.

Sjetit ćeš se darova zemlje:
neobuzdana mirisa i zlatne gline,
trave šiprazja, mahnita korijenja,
začarana trnja poput mačeva.

Sjetit ćeš se rukoveti koju si donijela,
rukoveti sjene i vode s tišinom,
rukoveti kao što je kamen s pjenom.

I tada bijaše kao nikada i kao uvijek:
pođimo tamo gdje nas ne čeka ništa
i nađimo sve što nas tamo očekuje.

Neruda
 
SRECA (kojoj se jos uvek nadam)


Ne merim vise vreme na sate,
ni po suncevom vrelom hodu;
dan mi je kada njegove se oci vrate,
a noc kad ponovo od mene odu.

Ne merim srecu smehom, ni time
da li je ceznja moja od njegove jaca;
sreca je meni kad bolno cutim s'njime
i kad nam srca biju ritmom placa.

Nije mi zao sto ce zivota vode
odneti i kaplju moga zivljenja;
sad neka mladost, i sve neka ode
on je stao kraj mene pun divljenja.


Desanka Maksimovic
 
kupidonia:
SRECA (kojoj se jos uvek nadam)


Ne merim vise vreme na sate,
ni po suncevom vrelom hodu;
dan mi je kada njegove se oci vrate,
a noc kad ponovo od mene odu.

Ne merim srecu smehom, ni time
da li je ceznja moja od njegove jaca;
sreca je meni kad bolno cutim s'njime
i kad nam srca biju ritmom placa.

Nije mi zao sto ce zivota vode
odneti i kaplju moga zivljenja;
sad neka mladost, i sve neka ode
on je stao kraj mene pun divljenja.


Desanka Maksimovic


Sta se desilo s tobom Kupidonia, taman sam pomislila dosla ljubav tvog zivota...
nema te sto godina... Bice, bice ne brini... :)
 
UTEHA


Ako nismo zajedno po aprilskoj gazili travi,
sacekacemo zajedno prve mirise snega.
Ja volim vise zime cistotu mirnu
od bolesnoga dana prolecnjega
kad ruke bez strasti ne mogu da se dirnu.

Zivecemo zjedno svecane dane
kad dusa pocinje tiho da sazreva,
i bivaju pune ploda njene grane,
i o vecnosti vec kradom sneva.

Smejacemo se zajedno u vecernje case,
kad se covek smeje tise i redje.
Volecemo se kada pocinju da se
zivota ovoga sagledaju medje,
kad ljubavnici postaju jedno drugom
prijatelji blagi i braca.
Rastacemo se samo pred putanjom dugom
sa koje ne moze da se pise,
ni da se vraca.

Desnaka Mksimovic

-------------------------------------------
...izgleda da od ljubavi nista...

ali bar ste primetili da me nema! :)
 
kupidonia:
UTEHA


Ako nismo zajedno po aprilskoj gazili travi,
sacekacemo zajedno prve mirise snega.
Ja volim vise zime cistotu mirnu
od bolesnoga dana prolecnjega
kad ruke bez strasti ne mogu da se dirnu.

Zivecemo zjedno svecane dane
kad dusa pocinje tiho da sazreva,
i bivaju pune ploda njene grane,
i o vecnosti vec kradom sneva.

Smejacemo se zajedno u vecernje case,
kad se covek smeje tise i redje.
Volecemo se kada pocinju da se
zivota ovoga sagledaju medje,
kad ljubavnici postaju jedno drugom
prijatelji blagi i braca.
Rastacemo se samo pred putanjom dugom
sa koje ne moze da se pise,
ni da se vraca.

Desnaka Mksimovic

-------------------------------------------
...izgleda da od ljubavi nista...

ali bar ste primetili da me nema! :)


slicno se slicnom raduje :)
 
TRAG



U ovoj noci,
dok pogledom obuhvatam uspavani grad,
sjecam se…..
Listam album I poznate stranice zivota
mi nasmijani na slikama
osjecam taj trenutak,
lutam……
I ……ti sada postojis
u nekom kutku ovog grada,
u dijelu moga srca……
Ne znam zasto je
Ova noc posebna
Ne znam zasto su
Svijetla grada drugacija
Ne znam zasto je
Moja zelja probudjena
Mozda je to samo trag sjecanja………
 
Balada o prolaznosti

Kad lutali smo svijetom
kao raspršeno sjeme,
govorili smo sebi -
to je za neko vrijeme.

I ne znajuć’ da smo
na izgubljenom brodu
mi vikali smo: "Kopno!"
dok gledali smo vodu.

Kad ljubili smo kratko
u tuzi kišne noći,
govorili smo za se
da ljubav tek će doći.

Postavljali smo stvari,
ali opet ne za dugo.
Za sva smo mjesta rekli -
odredit ćemo drugo.

Kad rađala se sreća
i čekala je slava,
pomišljali smo opet -
to nije ona prava.

Kad prijatelja nema,
a dani idu sporo,
govorili smo za se
da vraćaju se skoro.

Gdje najviše smo dali
dobivali smo manje,
ali mislili smo - to je
tek privremeno stanje.

Kad gubili smo život,
govorili smo: "Neka"
i vjerovali čvrsto
da pravi tek nas čeka.

Putovali smo dalje
kad davno već smo stigli.
Tek počeli smo nešto,
a drugo već smo bili.

I ostali smo tako
kraj odlazeće vode,
nerazjašnjeni sasvim
i pomalo van mode.

U započetoj priči
u ljubavi bez traga,
jer svakoj smo se kući
približili do praga.

U privremenom redu
nekorištenih stvari
ni osjetili nismo
da sami smo, i stari.

Dok vjerovali još smo
da svaki put se mijenja,
mi rekli smo si zbogom
govoreć doviđenja.
 
Tada i ondje
ti bi hodala po kuci, odlazila dolazila,
palila svjetlo, gasila,
primala goste, jela, pila,
i generalno zivjela;
nit ne slutec da sam bas ja
ono sto te uskoro ceka.


Sada i ondje
ti zavrsavas radni dan
umorna od sefice, posla i karijere
gasis Oultlook i Internet Explorer
gasis cigaretu i oblacis jaknu;
nit ne slutec da ti ja
pisem ovu pjesmu, sada i ovdje.


Tada i ovdje
ja bih dolazio u ovaj isti coffieshop
da umaknem vrevi officea
i na miru razmislim o pocinjucem projektu
uz hladno pivo i vruci joint;
nit ne slutec da si bas ti
ono sto me uskoro ceka.


Sada i ovdje
nakon vise godina opet u istom coffieshopu
i bas istim povodom, premda nikad od tad;
samo ovaj cas umjesto na projekt
ja mislim na tebe tada i ondje,
na sebe tada i ovdje,
i na tebe sada i ondje.


(p.)
 
Parni Valjak - Zaplesi sa mnom ovu noc



Uzmi me sada, bez sminke, bez sjaja
Samo danas sam ovdje, samo danas sam tvoj
Vrijeme nam bjezi, nedostaju dani
Tako malo smijeha ostace iza nas
Zagrli me cvrsto
I ne brini, ja sam tu.

Jos jedna pjesma, jos jedna litra
Zaplesi sa mnom ovu noc
Znam da si sama i ne cekas nikog
A sutra je daleko, ko zna kada ce doc
Zato svu svoju ljubav
Sada mi daj.

Uzmi me, zaboravi sve
Ljubi me ko nikoga prije
Reci da zelis i vrijeme ce stati
Isprazni casu do dna.

Nasmij se, nasmij se sada
Ravno iz srca, danas je dan
Zatvori oci i pusti da traje
Pruzi mi ruku, pokloni mi san.
 
Pokloni mi svijet
U malom sendviču sa sirom
Uz dopuštenje voljenja

Pomakni moje granice stvarnosti
I pokaži mi naša ljeta
U konzervama navike

Dok vodom perem ostatke jutra s lica
Umiri moje misli
Skrivene u prašini pod krevetima

Odijeli zvijezde
I postavi jednu kao crtež
Poviše mog desnog oka

I popit ću propisane lijekove
Bez obzira na rok trajanja
I ispljunuti zrak iz tvojih pluća

Hranimo se nervozom proteklih večeri
Uz dosadne filmove
I prebiranje po gitari

Pogledaj malo bolje
Kroz neoprane prozore
Moje

Možda shvatiš kako nam ljubav
Prestiže korake
I penje se na dalekovode

Sasvim
Sama
Bez nas

(z.)
 

Back
Top