intra:
Nisi shvatio poentu, ne treba tebe da vaspitava neki desetar već ti treba da se izboriš za svoje mjesto pod suncem, a da je vojska bila svojevrsna škola, o tome je bezpredmetno razgovarati.
Pazi,vojska je jedno iskustvo vise,to stoji.Ali da je bas nazovem skolom?Dobro,naucio sam da pucam,bacam bombe i sl,ali se najiskrenije nadam da mi to nikad nece trebati u zivotu.Moze se reci i da sam naucio da se "snalazim" ako pod tim podrazumevas "hvatanje krivine" ,olaksavanje mladje klase za opremu pri razduzivanju(kao sto sam i ja bio olaksan tokom gusterskih dana),spavanje na svim mogucim i nemogucim mestima,jedenje razlicitih organskih(a i to je sumnjivo) materija koje se samo u vojsci nazivaju hranom,nekupanje po nedelju dana i sl.
Da sam otisao u vojsku sa 18-19 godina i da pre toga nisam mrdnuo iz svog "sreza" mozda bi i mogao da se slozim da je to neka vrsta skole.Ali u mojoj jedinici prosek godina je bio oko 24,samo jedan decko je imao 19 god,svi ostali su bili duboko u 20-tim,vecina (kao i ja) je imala 26-27 god,zavrsili ili zavrsavali fakultete,bili zaposleni,neki vec imali i decu.Mi smo u vojsku otisli kao vec formirani ljudi koje nije trebalo(moglo) vaspitavati.Naravno da onda vojsku dozivljavam kao gubljenje vremena.Ne kazem da nema dobrih momenata i dozivljaja,cak na neki nacin bilo je dobro zezanje,ali za tih 9 meseci ja sam mogao mnogo vise da doprinesem mojoj porodici(i drustvu) nego sto je drzava imala vajdu od mene sto sam spavao u 'ladu i pio pivo ispred kantine nasta se vojska svela posle 3 meseca.A o psiholoskom profilu pojedinih staresina,njihovom (ne)sposobnoscu da shvate promene koje se oko njih desavaju,neshvatanju potreba danasnjih mladih ljudi koji dolaze da sluze a koje se znacajno razlikuju od potreba njihovih oceva kad su oni sluzili,njihovom istresanju svojih privatnih frustracija na vojnike i nize cinove od sebe mogao bi da se pise jedan poduzi referat.
Takodje moze da se prica i ko sve dolazi da sluzi.Ljudi sa astmom,sa hepatitisom C,narkomani,visestruki prestupnici,ljudi sa istorijom mentalnih bolesti,ljudi koji su na granici debiliteta(nije uvreda vec dijagnozirano stanje),sirotinja koja nema pare da ode na odsustvo a po nekom pravilu su hranioci porodica(bio je slucaj da je jedan decko, Rom,pobegao na 2 meseca da bi brao breskve kao sezonski radnik jer mu je porodica bila gladna).Da bi popunili brojno stanje primaju ljude koji u normalnim drustvima ne bi smeli da pridju oruzanim formacijama.
Veliki je problem sto pre upucivanja u kasarnu nema detaljnog psiho-fizickog pregleda novih vojnika,jer cesto izmedju regrutacije i sluzbe prodje 5-10god a za to vreme svasta moze da se promeni.
I da se razumemo nisam od onih koji se zalazu za ukidanje vojske,naprotiv,ali neke stvari moraju da se menjaju pod hitno,nije dovoljno promeniti oznake i znacke,vojska kakvu sad imamo mora se iz korena promeniti i prilagoditi vremenu u kojem zivimo.
Izvinjavam se na duzem postu.