Poverenje...?

Pa, prvo bih utvrdila zasto ga nema. Da li ga nikada nije ni bilo, ili je nestalo, i ako jeste, zbog cega se to dogodilo.
Inace, ne bih mogla ziveti bez poverenja u svoje bliznje. Naravno, ukoliko je moguce, pokusala bih da povratim izgubljeno, ukoliko se nesto da popraviti.
Ako je nemoguce, bolje je prekinuti celu pricu, jer je zivot u nepoverenju zaista bezveze.
 
Ako je nekada,sada vec izgubljeno poverenje nestalo,nestalo je sa dobro sebi poznatim razlogom ali ipak, kao prvo treba poci svestno od samog pocetka prelistavanja price i uvideti gde je greska .Ako nije covek siguran bolje je da sve to prepusti vremenu,ali ako je siguran da vise nema poverenja u partnera ,najbolje resenje je da se veza prekine u trenu .
 
Poverenje se stice (citaj zaslizuje), kako kod odraslih tako i kod dece. Svakako da treba drzati na oku sta to deca rade. Ali dete nece ostati zauvek DETE i potrebno je da samostalno donosi neke odluke. Ako vam se obrate za savet mozete ih podrzati ili reci svoje misljenje bez obzira sto je u suprotnosti sa njegovim namerama. Zatim ce ono odluciti sta ce dalje. Netreba razbijati glavu cim shvatite da njegovi potezi nisu za njegovo dobro. Ako niste od pocetka bili agresivni i silom pokusali da nametnete svoju volju (vas smiren ali odlucan glas je najbolje oruzije)mozete svojim argumentima naterati suprotnu stranu da RAZMISLI o svojim buducim ili proslim aktivnostima.
 
Otvorenost je nesto iza cega najcesce sljedi povjerenje...Tesko ga je zadobiti, jednom izigrano..pitanje je kako nazad...ostaje nam vjecna sumnja, vjecno pitanje...cesto nasa ocekivanja ili odnos prema osobi izazove poljuljanost povjerenja. Najcesce krivimo drugu stranu ...zapitamo li se ikada nisam li sam doveo do toga...Zasto netko kome smo vjerovali, tko nam je bio vjeran, odan odjednom vise to nije...Zar nije cesto rezlog neki strah...strah od nas samih..nesto sto izazove potrebu da nam se presuti, zataji...ili je razlog nesto iz proslosti..lose iskustvo i bojazan od reakcije...Direktno pitanje ZASTO..moze mnogo toga pojasniti ako ne i rijesiti...a mucenje zasto se to desilo, zasto smo dovedeni u situaciju da izgubimo povjerenje u tu osobu samo boli i zivot cini paklenim. Razgovor nece povratit povjerenje...mozda ce nam pojasniti situaciju..mozda ce nam olaksati da shvatimo...dati priliku za pocetak...tesko je, tesko ce biti...ali obje strane trebaju mnogo uciniti da se opet uspostavi ravnoteza...moza su dani u pitanju, mozda mjeseci ponekad i godine...pitanje je samo koliko nam je stalo...pitanje je znamo li oprostiti i dali to uopce zelimo.
 
Delfinov san:
Otvorenost je nesto iza cega najcesce sljedi povjerenje...Tesko ga je zadobiti, jednom izigrano..pitanje je kako nazad...ostaje nam vjecna sumnja, vjecno pitanje...cesto nasa ocekivanja ili odnos prema osobi izazove poljuljanost povjerenja. Najcesce krivimo drugu stranu ...zapitamo li se ikada nisam li sam doveo do toga...Zasto netko kome smo vjerovali, tko nam je bio vjeran, odan odjednom vise to nije...Zar nije cesto rezlog neki strah...strah od nas samih..nesto sto izazove potrebu da nam se presuti, zataji...ili je razlog nesto iz proslosti..lose iskustvo i bojazan od reakcije...Direktno pitanje ZASTO..moze mnogo toga pojasniti ako ne i rijesiti...a mucenje zasto se to desilo, zasto smo dovedeni u situaciju da izgubimo povjerenje u tu osobu samo boli i zivot cini paklenim. Razgovor nece povratit povjerenje...mozda ce nam pojasniti situaciju..mozda ce nam olaksati da shvatimo...dati priliku za pocetak...tesko je, tesko ce biti...ali obje strane trebaju mnogo uciniti da se opet uspostavi ravnoteza...moza su dani u pitanju, mozda mjeseci ponekad i godine...pitanje je samo koliko nam je stalo...pitanje je znamo li oprostiti i dali to uopce zelimo.

Divno receno!
Pozdrav.
 
Mozes verovati u neciju snagu, mudrost, moc o kada toga nestane, razocaraces se . Mozda najvise u sebe, zbog lose procene.

Mozes verovati u neciju lojalnost, odanost, privrzenost, pa kada te taj neko izda, osetiti tugu, ljutnju, bol. U romanu "Bezdno" S. Velmar roman se tako i zavrsava. Kralj M. Obrenovic govori : " ...a kada nestane poverenje, nestalo je sve... Ostalo je samo bezdno...".

Mozes verovati u sebe i svoje stavove, moralnu cvrstinu, dobar ukus i sl. Pa kad sam sebe izneveris, e onda... nastaje griza savesti, kajanje i nesanice.

Mozes, sve mozes , sem da se odneljudis, tu vise povratka nema.
Pozdrav za Kastora.
 
Milena_9:
Mozes verovati u neciju snagu, mudrost, moc o kada toga nestane, razocaraces se . Mozda najvise u sebe, zbog lose procene.

Mozes verovati u neciju lojalnost, odanost, privrzenost, pa kada te taj neko izda, osetiti tugu, ljutnju, bol. U romanu "Bezdno" S. Velmar roman se tako i zavrsava. Kralj M. Obrenovic govori : " ...a kada nestane poverenje, nestalo je sve... Ostalo je samo bezdno...".

Mozes verovati u sebe i svoje stavove, moralnu cvrstinu, dobar ukus i sl. Pa kad sam sebe izneveris, e onda... nastaje griza savesti, kajanje i nesanice.

Mozes, sve mozes , sem da se odneljudis, tu vise povratka nema.
Pozdrav za Kastora.

Pozdrav tebi Milena_9!
Lepo receno! :wink:
 
Tužno je kada ga nema,
tužno kada ga izgubimo,
možda najtužnije kada shvatimo da ga nije bilo,
a verovali smo.
A možda ga je i bilo?
A možda...
Ponekad nema pravog odgovora,
nema onog koji bi nam legao na dušu
da zaleči ranu.
Ali, valjda i tada ima nekoga da kaže:
"Ne sekiraj se, proći će."
O tome se mnogo govori na onom drugom forumu. :wink:
Pozdravljam te.
:lol:
 
Pazi, poverenje je veoma rastegljiv pojam...ono sto ti ocekujes od osobe da bi imao u nju poverenje ne mora da se poklapa sa onim sta ona podrazumeva da treba da ucini da bi stekla tvoje poverenje ili obrnuto da bi ga izgubila...mozda ta osoba za koju kazes da u nju vise nemas poverenje ili nisi ga nikad ni imao uopste nije ni svesna da su neki njeni potezi doveli do toga...ljudi su veoma razliciti..poverenje je veoma subjektivna stvar...razgovarajte, mozda vam bude jasnija situacija...
 
Pazi, poverenje je veoma rastegljiv pojam...ono sto ti ocekujes od osobe da bi imao u nju poverenje ne mora da se poklapa sa onim sta ona podrazumeva da treba da ucini da bi stekla tvoje poverenje ili obrnuto da bi ga izgubila...mozda ta osoba za koju kazes da u nju vise nemas poverenje ili nisi ga nikad ni imao uopste nije ni svesna da su neki njeni potezi doveli do toga...ljudi su veoma razliciti..poverenje je veoma subjektivna stvar...razgovarajte, mozda vam bude jasnija situacija...
U svakom slučaju, da li je ovako ili onako, ako je poverenje nestalo (opravdano ili neopravdano), od takve veze teško da može biti nešto kako treba.

Mnogo je teško osobi koja pokušava da povrati izgubljeno poverenje. Još ako je to poverenje nestalo zbog tuđih intriga ili zbog nerealnih očekivanja ili nedostatka tolerancije... Osim što te boli neopravdano izgubljeno poverenje, trudiš se svim silama da ga povratiš, a zapravo sve je to Sizifov posao.
 

Back
Top