- Poruka
- 464
Šta se desi kad mirni i dostojanstveni bosanac izgubi razum?
By:
Ozren K.
Mirko pazi snajper!
Podnaslov: Otvoreno pismo deprimiranog Sarajlije narodima i narodnostima bivše Jugoslavije.
Draga braćo
Kako,zbog cega,ko,gdje i kada,s kim a protiv koga,na koliko nacina,i, na kraju, zasto,zasto,zasto....
RETRO
A ponekad ( ali samo ponekad) iz cista mira, izgubim razum. Vjerovatno posljedica rata. Akumulirani stres u tim se trenucima ispoljava kao nekontrolirani bijes. Nije ni cudo. Toliko smo granata prezivjeli, toliko jada dozivjeli da bi logicnije bilo da smo stalno poremeceni, a tek u ekstremnim situacijama- smireni & blazeni. Ali niko ne bira svoju sudbinu. Kad mi se desi napad, ne mogu vladati sobom. U tom uzvisenom stanju postajem intelektualno neuracunljiv, politicki neodgovoran, emocionalno neprepoznatljiv. Medicinski neutvrden.
Zato se unaprijed – jos dok sam pri zdravoj pameti – ogradujem od redova koji slijede. Pazite, ogradujem se. I izvinjavam svima koje cu- sto s razlogom ,a sto bez razloga- uvrijediti. Ali ovo treba napisati... nek cijeli svijet zna kako nam je u casovima tuge, kokuzluka i beznada...
Za moju muku krivi su mi drugi, a samo sebe imam da se iskalim na njemu. Sto se , za promjenu, ne bih malo iskalio na drugima, da barem na tren vide kako nam je zbog onoga sto su nam uradili? I nemoj poslije bilo ko da prigovara. Ovo je samo objektivan prikaz subjektivnog ludila, kao posljedice onoga sto nam se desilo u ratu. Mozete to nazvati i Sarajevskim sindromom,ako hocete, bas me briga. Evropa me drzala za ruke,dok me komsija klao, a susjed mu asistirao.I da znate, rekoncili...Opa,evo napada.Pazite,sad ce.Sad ce da me prihvati.Samo sto nije.Evo dolazi.Krecemo...
Dakle,
OTVORENO PISMO UVRIJEDENOG SARAJLIJE NARODIMA I NARODNOSTIMA BIVSE JUGOSLAVIJE
Horor. Bijesan sam na sve i svakoga. Uzas jedan kako sam bijesan. Svi su mi krivi i nigdje postenog naroda u nasoj okolini. Svi su nas izdali,prevarili,prodali. Da ne govorim sad o ovima sto su nas zaklali. O njima ovdje bez uspjeha trubimo vec deset godina. Nego mislim na ove civilizirane. Sta se sve moglo izbjeci da ste vi, bivsa braco, onda dorasli izazovu. I sami znate epilog rata u nekadasnjoj nam domovini. Epilog staje u jedan sumoran i bezadezan niz: stotine hiljada ubijenih, jedno milion protjeranih, mucenja silovanja,razaranja i sakacenja. Sve to mogli smo rjesiti mirnim putem, kao recimo Cesi i Slovaci, samo da je bilo dobre volje. Ali nije je bilo. Svako od vas je svojom malom nacionalnom sebicnoscu doprinio nasoj ukupnoj nesreci. I svako je od vas prosao bolje od nas, jedini koji su organizirali antiratne protestem dok su u vas bjesnili mitinzi.
Nisam do sada imao vremena da se bavim svojim gnjevom. Ali sada imam. Sad sam sistematski ogorcen.Analitican. Sad sam definitivno bijesan. Juce sam se sjetio kanistera u ratu i opasno se uznemirio. Necu vise da budem rekoncilijantan. Hocu da revitaliziram svoju bol. Hocu da njegujem svoju patnju.
Krenimo onda redom...
By:
Ozren K.
Mirko pazi snajper!
Podnaslov: Otvoreno pismo deprimiranog Sarajlije narodima i narodnostima bivše Jugoslavije.
Draga braćo
Kako,zbog cega,ko,gdje i kada,s kim a protiv koga,na koliko nacina,i, na kraju, zasto,zasto,zasto....
RETRO
A ponekad ( ali samo ponekad) iz cista mira, izgubim razum. Vjerovatno posljedica rata. Akumulirani stres u tim se trenucima ispoljava kao nekontrolirani bijes. Nije ni cudo. Toliko smo granata prezivjeli, toliko jada dozivjeli da bi logicnije bilo da smo stalno poremeceni, a tek u ekstremnim situacijama- smireni & blazeni. Ali niko ne bira svoju sudbinu. Kad mi se desi napad, ne mogu vladati sobom. U tom uzvisenom stanju postajem intelektualno neuracunljiv, politicki neodgovoran, emocionalno neprepoznatljiv. Medicinski neutvrden.
Zato se unaprijed – jos dok sam pri zdravoj pameti – ogradujem od redova koji slijede. Pazite, ogradujem se. I izvinjavam svima koje cu- sto s razlogom ,a sto bez razloga- uvrijediti. Ali ovo treba napisati... nek cijeli svijet zna kako nam je u casovima tuge, kokuzluka i beznada...
Za moju muku krivi su mi drugi, a samo sebe imam da se iskalim na njemu. Sto se , za promjenu, ne bih malo iskalio na drugima, da barem na tren vide kako nam je zbog onoga sto su nam uradili? I nemoj poslije bilo ko da prigovara. Ovo je samo objektivan prikaz subjektivnog ludila, kao posljedice onoga sto nam se desilo u ratu. Mozete to nazvati i Sarajevskim sindromom,ako hocete, bas me briga. Evropa me drzala za ruke,dok me komsija klao, a susjed mu asistirao.I da znate, rekoncili...Opa,evo napada.Pazite,sad ce.Sad ce da me prihvati.Samo sto nije.Evo dolazi.Krecemo...
Dakle,
OTVORENO PISMO UVRIJEDENOG SARAJLIJE NARODIMA I NARODNOSTIMA BIVSE JUGOSLAVIJE
Horor. Bijesan sam na sve i svakoga. Uzas jedan kako sam bijesan. Svi su mi krivi i nigdje postenog naroda u nasoj okolini. Svi su nas izdali,prevarili,prodali. Da ne govorim sad o ovima sto su nas zaklali. O njima ovdje bez uspjeha trubimo vec deset godina. Nego mislim na ove civilizirane. Sta se sve moglo izbjeci da ste vi, bivsa braco, onda dorasli izazovu. I sami znate epilog rata u nekadasnjoj nam domovini. Epilog staje u jedan sumoran i bezadezan niz: stotine hiljada ubijenih, jedno milion protjeranih, mucenja silovanja,razaranja i sakacenja. Sve to mogli smo rjesiti mirnim putem, kao recimo Cesi i Slovaci, samo da je bilo dobre volje. Ali nije je bilo. Svako od vas je svojom malom nacionalnom sebicnoscu doprinio nasoj ukupnoj nesreci. I svako je od vas prosao bolje od nas, jedini koji su organizirali antiratne protestem dok su u vas bjesnili mitinzi.
Nisam do sada imao vremena da se bavim svojim gnjevom. Ali sada imam. Sad sam sistematski ogorcen.Analitican. Sad sam definitivno bijesan. Juce sam se sjetio kanistera u ratu i opasno se uznemirio. Necu vise da budem rekoncilijantan. Hocu da revitaliziram svoju bol. Hocu da njegujem svoju patnju.
Krenimo onda redom...