ČOVEK, SEBIČNO I EGOISTIČNO BIĆE?

shaddow

Iskusan
Poruka
5.155
Frojd je postavio tezu o postojanju nagona agresivnosti. Ovaj nagon, pored libida, odnosno seksualne energije, jedan je od dva pokretačka nagona čoveka.
Međutim, pred smrt i sam Frojd se odrekao postojanja ovog nagona, mada i danas nije poznato da li je to bilo po nagovoru prijatelja ili iz istinskih ubeđenja.
Ovakvo Frojdovo stanovište ukazuje da je čovek po svojoj prirodi SEBIČNO I EGOISTIČNO BIĆE KOJE TEŽI PRVENSTVENO ZADOVOLJENJU SVOJIH POTREBA. Da li možemo prihvatiti ovakvo stanovište o ljudskoj prirodi ili bismo pre mogli da posmatramo čoveka sa humanističkog stanovišta?
 
shaddow:"Ovakvo Frojdovo stanovište ukazuje da je čovek po svojoj prirodi SEBIČNO I EGOISTIČNO BIĆE KOJE TEŽI PRVENSTVENO ZADOVOLJENJU SVOJIH POTREBA. Da li možemo prihvatiti ovakvo stanovište o ljudskoj prirodi ili bismo pre mogli da posmatramo čoveka sa humanističkog stanovišta?

I ovo je humanističko stanovište. Frojd ni u jednom momentu nije sa tim svojim stavom ugrozio čovjekovu "ljudskost". Sebičnost i jeste najvažniji aspekt ljudskog "profila". Bez nje mi ne bi bili to što jesmo, nego nešto sasvim drugo ... i ko zna možda bi bili i lošiji nego sada.
 
Dok je ograničenog životnog trajanja , mora biti animalan , pa i agresivan.
O duhovnosti koja nije licemerna možemo govoriti samo kod većnog života.

Večni život se može ostvariti na tri načina....
Religijski , što može biti čista zabluda.
sociološki, tip osinjaka i mravinjaka, gde jedinka živi kroz celo društvo,
biološki, gde stvarno fizički osoba živi beskonačno....

U protivnom svaki humanizam je protkan egoizmom ili je u pauzi delovanja animalnog , sujetnog, egocentričnog.
Ili pod humanizmom podrazumevaš pomoć ljudi ljudima , primarno gledanje, gde te ne interesuje što se humanitarnim donacijama ustvari dobija ćar na drugoj strani tipa, oslobadjanje mafioze "humanitarnog člana društva".

Animalnost je vezana za ograničenost života.
Agresivnost i sujeta, borba za vlast, za egzistencijalnu premoć je takodje sve evoluciono potrebno ponašanje. Ne mora da bude tako , ali alavost je posledica nesigurnosti i istovremeno i "mudrosti".
Neanimalno ponašanje ili duhovno ponašanje , koliko god neetički to izgledalo , nema prolaz dok čovek zna da je smrtan.
Gubljenjem naslednika kao u sparti , se nažalost ne rešava problem animalnosti , ali se rešava i ublažava problem alavosti. Jer otpada alavo skupljanje za buduće pokolenje, kao i različit polazni položaj pojedinaca samo na osnovu porodične pripadnosti....
Težnja za moći ipak ostaje....Ali se animalno jako smanjuje....

Sva druga posmatranja humanističke "potrebe" su projekcije radi hranjenja onog dobrog u nama koje niti je, niti želi da bude stalno, niti kad je teško, ispoljeno .
Altruisti , su altruisti sve do gole egzistencije, čak i do žrtvovanja , ali su realno i duhovno i biološki i evoluciono gledano izuzeci koji su promašaji , tj. njihova žrtva nema dugotrajnije posledice....

Animalno i egoistično u čoveku radi još jednu stvar, a to je ograničavanje brzine promene i progresa.
Jer dok se ne vidi u krilatici progresa i u interesu , progres se koči koliko je to moguće....
Čak i oni koji bi sve dali i ne bi kočili shvataju da će progres koji predje brzinu egoistično dozvoljenu biti sankcionisan od svih ....
 
krauterbox:
shaddow:"Ovakvo Frojdovo stanovište ukazuje da je čovek po svojoj prirodi SEBIČNO I EGOISTIČNO BIĆE KOJE TEŽI PRVENSTVENO ZADOVOLJENJU SVOJIH POTREBA. Da li možemo prihvatiti ovakvo stanovište o ljudskoj prirodi ili bismo pre mogli da posmatramo čoveka sa humanističkog stanovišta?

I ovo je humanističko stanovište. Frojd ni u jednom momentu nije sa tim svojim stavom ugrozio čovjekovu "ljudskost". Sebičnost i jeste najvažniji aspekt ljudskog "profila". Bez nje mi ne bi bili to što jesmo, nego nešto sasvim drugo ... i ko zna možda bi bili i lošiji nego sada.

Sta zelis da kazes stim "losiji nego sada"?
 
Kada sam rekao "humanističko stanovište o ljudskoj prirodi" mislio sam pre svega na humanističku psihologiju u kojoj i pored veoma široke literature možemo naći nekoliko zajedničkih tačaka:
1. Pažnja je usresređena na osobu koja doživljava.
2. U prvi plan stavljene su takve isključivo ljudske osobine kao što su: stvaralaštvo, vrednovanje, samoostvarenje, izbor i suprotstavljanje mehanicističkom i redukcionističkom načinu mišljenja o ljudskom biću.
3. Izbor problema istraživanja je pod uticajem njegovog značaja za ljudsko biće, dok su metodološki problemi objektivnosti saznanja stavljeni u drugi plan.
4. Interes humanističke psihologije je usmeren ka čovekovom dostojanstvu, vrednosti i razvoju njegovih unutrašnjih mogućnosti
Ovaj psihološki pravac je pre svega zainteresovan za osobu, način na koji ona otkriva sopstveno biće i odnosi se prema drugim osobama i društvenim grupama.

Kada sam reako "humanistički", na to sam otprilike mislio.

Sa druge strane treba imati u vidu da je Frojdova teorija biologistička, iako je kasnije pretrpela određene promene koje su uneli pre svegta njegovi naslednici, a ne on sam. Još tridesetih godina prošlog veka veliki broj psihoanalitičara prelazi u SAD i nastavlja svoj dalji razvoj pod uticajem socijalno usmerene misli. Četrdesetih godina dolazi do najvećih promena. U okviru psihoanalize konačno se izdvaja socijalno orijentisana grupa (Karen Hornaj, Erih From i Hari Stak Saliven).

Dakle, pitanje je: ČOVEK KAO PRVENSTVENO NAGONSKO ILI SOCIJALNO BIĆE?
 
shaddow: "Da li je to dobro ili loše?"

Pa bolje bi bilo da je neokorteks malo dominantniji .., ali šta je tu je.

shaddow: "Da ali čini mi se da smo mi ipak negde između nagonskog i društvenog.
Pa šta je sa moralnim normama, na primer?"


Pa jesmo, ali je to "između" jako, jako tanka linija. Moralna norma je kompromis između razumskog i nagonskog, kompromis je zato, jer mora da daje mogućnost za ostvarivanje barem minimuma prohtjeva nagona u određenom društvenom odnosu koji se sa njom reguliše. Ona je u suštini društveno prihvatljiv oblik manifestacije ljudske prirode, nastao izlučivanjem iz razumske spoznaje i analize, kako određenog odnosa, tako i određene manifestacije naše prirode, koja zadire u taj odnos.
Prag civiliziranosti je pređen onog momenta kada smo počeli, na jednoj strani, da potiskujemo nagone, a na drugoj, da se rukovodimo moralnim normama, odnosno pređen je onog momenta kada je čovjek postao zoon politikon.
No, u svemu ovome što sam rekao, akcenat je na onome "potiskivati", mi i sada potiskujemo nagone, što zbog vaspitanja, što zbog društvenih sankcija, ali ih i dalje potiskujemo. Neko sa manje, a neko sa više uspjeha.
 
Ne.
Mi nismo negde izmedju trenutno ....
Pojedinci jesu. Ali društvo nikada nije...
Ono što vidimo u moralu i ostalim humanim i humanističkim postupcima i stavovima nisu ništa drugo do snobovski pokušaji simulacije napredne duhovnosti kroz simulaciju produkata takve duhovnosti.

Kao što svirac na klaviru nije isto što i virtouz, kao što muzičar u kafani "igra" na kartu muzičke duhovnosti , a ustvari koristi samo estetsko-receptivni ( kontemplativni ) pristup koji je animalan i ništa više. Kao što ogoljeno svaki prevarant uplaćuje u humanitarne svrhe ne bi li se "oprao" pred drugima (i bogom možda).
Moralne norme po meni su samo semafor slabosti, a ne i spoznaji sebe kao društvenog bića ili još drastičnije odgovornog bića....što je po meni sledeći viši korak....

Da li je dobro ili loše?
Loše je i to mnogo. Jer dok god ima animalnog , čovek je osudjen na animalnu sudbinu , u prevodu :
ima svoj rast, razvoj, maksimum , prepopulaciju i zamiranje.
To znači da će potrošački animali , kao i svi drugi , živeti dok ne istroše potrebne resurse i onda ćao.

Ne slažem se sa putokazom da se uzdignuće čoveka čini potiskivanjem animalnog.Ni zbog vaspitanja ni zbog sankcija , ni zbog ličnog izbora...
Probao sam na svom primeru i gledao kod drugih.
Jednostavno prelaskom na bolje i prirodnije čovek ne potiskuje već unapredjuje svoje ponašanje.
Potiskivanje dovodi samo do onoga što je Žigon naveo kao produbljene oscilacije duše , doseg u visine u jednoj oblasti i ponor u dubine u drugoj. Licemernost specijalizacije ustvari čini takve pojedince uočljivim , pa se stiče utisak da su oni najizgradjeniji , ali nisu.

Ovde ne bih zadržao obzervaciju na generalno i globalno , jer globalno će uvek biti animalno , već na ono što se pružilo ka tom medjuprostoru koji ste primetili...I od tih malobrojnih pojedinaca (uopšte ne računam konzumente umetnosti i nauke u pripadnike tih pojedinaca, uglavnom snobovsko egocentrično sposobni da demagoški svoj ekscentričan pogled predstave kao iskorak ka duhovnom)

Po meni , mnogo izgradjeniji su ljudi koji podižu svoju srednju vrednost oscilacija , MRT, efektivnu vrednost, medijanu . Oni nisu uopšte uočljivi , što je i njima cilj , a i da nije ne bi imali problema.
Cilj im je jer se različito osudjuje i zavidi mu se....
Šta je tajna takvih ljudi? Iskrenost prema sebi, oslanjanje na svoje snage, svakodnevno upoznavanje sebe i mikro promena u svojoj duši. Malo ih je jer to nije ni moderno , ni isplativo .
Što reče neko , bolje je voziti 200 na sat i život gledati u retrovizoru, ali onda ga i ne živiš, samo se u pojačanoj pozornosti drugih na koje se nailazi (zbog pomoći , straha, uticaja) osećaš i osećaš uticaj i moć koju vožnja koju činiš ima na okolinu....A na šta ovo liči . Na hranu za sujetu...Ne činim ono što mi najviše godi već ono što najviše talasa....

Oslobodjen duh(animalne i duhovne potrebe) je stvarno poštovanje sebe. Neugrožavanje drugih je poštovanje drugih. Ostalo su igre sujete i kompenzacije slabih....Prva rečenica je najomiljenija zloupotreba animalista - duhovnih snobova.
---------------------------------------------------------------------------------
Pošto se meni čini da se neanimalno poistovećuje sa umetničkim (što nije istina, inače se cirkuske životinje ne zovu životinje samo zbog homocentričnog pristupa stvarima) smatram da treba ukratko navesti tri vida posmatranja umetničkog dela.
-estetsko - receptivni (kulturna funkcija umetnosti da nadje put do konzumenta sa artikulisanom receptivnom estetskom svešću
-filozofsko - metafizički (sistem ideja koji stvori rezonansu u kreativnom biću i kreira stvaralački udar u totalno drugoj oblasti bez poznavanja , estetskog uticaja , demagoških i snobovskih,konformnih valorizacija , ima veze sa metafizikom i psihologijom kreativnog umetničkog dela)
-naučno -kritički (klasičan naučni pristup umetničkom delu, autentično , sugestivno , epohe, istorijska i ostala društvena prožetost)

----------------------------------------------------------------------
I šta bi bio onda neki reper duhovnosti ?
Mera .
Mera u duhovitosti, odlukama, potrebama, ophodjenju. Mera nije propisana , i zato i nedodiriva imitatorima....pozerima. Sa dve tri krivine se svaki pozer može lako tu razotkriti, jer mimikrija je samo sa jedne ili dve strane , ali ne u suštini...
Stvar iluzije. Iluzija je moderna zamka istine. Poželjna slabima, oružje jakima, oduvek sredstvo za gubljenje odgovornosti, nastalo prvo u velikim gradovima , a tu se i najviše održava. Efektom zasićenja informacijama. Kako se boriti? Getoima. Manjim celinama je iluzija sprečena da se ustoliči. Još i ako se kvalitet članova ujednači radi bržeg i lakšeg unapredjenja, bingo.

S poštovanjem T.P.
 
@ Tuzni_patak

Moram priznati da nisam bio precizan kada sam definisao pojam moralne norme. Nju shvatam u širem smislu, znači ne mislim samo o noj kao o onome što direktno proizilazi iz Mojsijevog dekaloga ( mada, ruku na srce, on je izvor svega), čak ni na ono što predstavlja prvi i drugi krug posredno iz njega izvučenih moralnih postulata. Ono što sam imao u vidu je čitav spektar modaliteta društveno poželjnog ponašanja.
No to vjerovatno nije ni bitno, jer ne vjerujem da bi značajno uticalo na Tvoje stavove, na koje bih imao ponešto da primjetim.
Ti si rekao da jednostavno prelazimo na "bolje i prirodnije", ali zar nije prirodno ono kakvi smo bili u "prirodnom stanju"? Za promjenu genskog materijala npr, po mišljenju nauke, potrebno je 7 miliona godina, a onaj prag civiliziranosti mi tako davno nismo prešli. Zbog toga i jeste naša društvenost ipak samo tanka glazura na našoj pravoj prirodi, kojom dominiraju nagoni i strasti.
Rekao si i da je to i "bolje" - uzmimo eto banalan primjer, neki dan pored mene prolazi čovjek i pušta vjetrove, drugim riječima radi nešto što je društveno neprihvatljivo. Ti, a i ja takvo nešto nikada ne bi svjesno uradili, ali pitanje je da li ispravno postupamo, jer to što je taj čovjek uradio je zdravo, a onda je po nekoj logici stvari i bolje.
Onda tu je i ona Tvoja "nepodnošljiva lakoća" "jednostavnog prelaza", kao i tvrdnja "da nema potiskivanja", a sve to natopljeno u, svemu tome imanentan, ali opet i napola skriven, izraz ličnog trijumfalizma u odnosu na nagone.
Ne zamjeri T.P., ali ima mi tu mnogo "olako obećane brzine", koja u iskustvu čovjećanstva nije fundirana , a na Balkanu nije fundirana uopšte ni u čemu. Uzmimo npr. svece (svih provinijencija), ogroman dio njihovih ispovjesti posvećen je borbi sa iskušenjima, kao jedinoj pravoj borbi. A to je zato što ona i jeste borba (ne samo kod njih, nego kod sviju) i to svakodnevna i teška borba, teška zato što se borimo sa onim što je dominantno u našoj prirodi, ustvari sa onim što i jest naša priroda.
"Kvaka 22" je u našem mozgu, odnosno u evoluciji koja je ,umjesto da reptilsko-paleosisarski mozak (hipotalamus), zadužen za nagonsko i emocionalno ponašanje, preobrazi u novi, na njega nadogradila novu "superiornu" strukturu (neokorteks) koja upravlja govorom, logikom, razmišljanjem u obliku simbola i tome sl. Dok je ovaj potonji razvijen eksplozivnom brzinom, dotle onaj prvi evolucija jedva da je dotakla. Rezultat je u jednom svom aspektu katastrofalan, funkcije i jednog i drugog mozga se djelomično poklapaju, ali zbog one brzine, nervni putevi između starog i novog mozga su neadekvatni, tako ne da nije samo osigurana jasno razgraničena prevlast neokorteksa, nego između njih ne postoji ni solidna integracija i kordinacija.
Posljedica gore opisane šizofiziološke dihotomije je to da smo mi mentalno neuravnotežena vrsta. U raskoraku su nam intelekt i emocije, razum i vjera. S jedne strane racionalna misao i logika, a sa druge sumanuta strastvenost pri zastupanju iracionalnih vjerovanja.
Tako da naša sudbina jeste i borba sa nagonima i njihovo potiskivanje i mnoštvo paradoksalnih krajnosti, kao što su (da parafraziram Hobsbauma) Aušvic i Diznilend.
 
Svaka akcija , pa i vetrovi mogu da nadju povoljan modalitet u "ne čini drugome ono što ne bi voleo da čine tebi" ali na dovoljno visokom duševnom nivou....Zašto sam naglasio dovoljno visokom? Pa da se ne bi bonton(koji je jedna od posledica ) pravio po normama snobova , pozera i duhovnih plagijatora. Očigledno postoji vremenski i "prostorni" medjuprostor, kanjon trenutno, u cilju i metodama demokratskog poštavanja prava slobode na "vulgarnost i glupost".

Opet dolazimo do mere.Mera nije nešto apstraktno , ona je pokušaj. Balansiranje izmedju suprostavljenih prirodnih potreba i zahteva....
U tvom primeru gasovi koji su opasni po zdravlje čoveka i efekat aromatičnog delovanja i gnušanja društvene okoline...(pri tome isključujem one koji su samo čuli , a nisu osetili, koji može biti snobizam kulture u jednom vremenskom trenutku)
Retko kada je nemoguće jednostavno se izolovati i zvučno i aromatično odahnuće i ozdravljenje obaviti u WC, makar to činili i 5,6,10 puta u toku posete od 2 sata.
Hoće li danas osoba koja posle vas udje u taj isti WC pomisliti da ste nekulturni ili da imate stomačnih problema?
Karikiranje i karakterizacija osobe koja to ponovi 5,6,10 puta u ..donja, sera ili još nekako ne pokazuje duhovnu izdignutost osobe koja to čini , već upravo siromaštvo...
------------------------------------------------------
Šta sam mislio pod bolje i prirodnije?
Nisam mislio bolje u animalnom , ni prirodnije u animalnom smislu.
Kad se duhovno izdigne, pojedinac , to novo i manje opterećujuće za intelekt, razvoj, i ostale aktivnosti stanje i odnose , vidi kao bolje i prirodnije .
-------------------------------------------------
Dobro je što si naveo svece i "svece".
Iskustvo je jako bitno . Medjutim iskustvo će nekoga poboljšati jer će shvatiti da mu je to omogućilo komunikaciju sa svojim delom duše sa kojim inače nikada ne bi mogao da komunicira.
Sa druge strane , za druge će iskustvo i greške počinjene biti opterećenje i kompleks i strah koji će ga ukočiti i stvoriti okov koji neće moći nikada da prevazidje i taj deo duše će mu ostati zatvoren...
Zato je iskustvo bitno i dobro prihvatati i u odgovarajućem trenutku imati...
Ništa nije proizvoljno , ali su za većinu , ovakve stvari nepotrebne , jer može se i bez toga...

Ti za osnovu uzimaš animalni subjekt i iz njega pokušavaš da izvučeš nešto što je neanimalno, pri tome se držiš animalne logike i spoznaje....T ne vidim nikakvu mogućnost da zaključiš bilo šta osim ekstremne primere animalnog ispoljavanja (aušvic i diznilend su samo karikirane šok predstave ekstremnih primera animalnog ispoljavanja)

Imamo veliki problem u komunikaciji.
Jer pristup ti je potpuno okrenut animalnom i ustvari ne priznaje ništa što nije animalno....iako ga tako naziva duhovno , neanimalno...
--------------------------------------------------------------------------------------------
Najlakše ti je da stvoriš predstavu neanimalnog , ako uzmeš da možeš da živiš beskonačno i da imaš još i pravilo "ne čini drugome ono što ne bi voleo da drugi čine tebi".
Kritičnije od bilo kojih drugih akcija je ljubav i želja za nekim .
Ako živiš beskonačno, onda tvoja potreba nije da nadješ beskonačno partnera, ma kako se mnogima to činilo, već da unaprediš sebe i svoj sistem, znači i na taj način što će se težiti maksimalno dobrom uparivanju i traženju partnera koji je ispoljeno zaljubljeno , ali i potpuno komplementno biće vama samima.
Da li to znači da će čovek biti sa jednom osobom ceo svoj beskonačni život?
Ne.
Jer će u svom razvoju dostizati razne nivoe i brzina daljeg njegovog unapredjenja će zavisiti od komplementarnosti partnera....U ljudskom životu koji je kratak (plus što je i animalan, ali da nije animalan) razlika u brzini unapredjenja duhovne i svekolike vrednosti pojedinca i njegovog partnera se malo razlikuju ako su oni komplementarno upareni....
Medjutim u beskonačnom životu , ta razlika u brzini bi narastala i jednog trenutka bila kritična....
Zašto ne odmah?
Zato što se i kod gasova , neke stvari retko dešavaju i predstavljaju izuzetak, eksces.
Ali bi kod ćešćeg ponavljanja jasno bilo da je pojava hronična i to bi dovodilo do drugačijeg pregrupisavanja....sve radi prirodnijeg unapredjenja i razvoja...
(ovo je animalno posmatranje a kao nazvali smo ga neanimalno)

Ili bi ustvari osoba shvatajući da ima mogućnost da živi beskonačno(da ne stari) , ali i da tu mogućnost ugrožavaju prirodne i ostale okolnosti ,shvatila da je najmudrije biti totalno socijalizovana, duhovno podredjena i na taj način dovodila do najbržeg napretka celog društva , pa i sebe.
U ovom slučaju bi se radi društva sama uklonila iz okoline radi gasova, ili radi emotivne sreće osobe koju voli ali nije uzajamno.Pri tome bitno je da nije potiskivanje, već odluka , evaluacija na bazi više kriterijuma...
Inače se svakodnevno potiskujemo da ne padnemo sa mosta, da ne odemo pod neko vozilo.

Možda će ovde biti problem i glagol potiskivanje i moje shvatanje da odluka koja se donosi iz mogućeg seta više izbora nije potiskivanje ostalih već odluka na bazi kriterijuma.

Na taj način zakoni nikad ne prestaju da se preispituju. Čovek nikad ne upadne u zamku da ga sama logika i staro znanje drže u nemogućnosti da spozna nove stvari koje obaraju neke od osnova u tom starom znanju.
Sloboda izbora uvek postoji, i favorizovana je da se uvek nanovo , ako postoji želja , preispita odluka na bazi kriterijuma.
----------------------------------------------------------------------
Kroz ovo se vidi koliko sitnih detalja i značenja reči ustvari odvlače čistu misao i ideju od čistote i pretvaraju je nekad u totalnu suprotnost....

P.S. Misliš da ne razmišljam i obraćam posebnu pažnju na mogućnost trijumfalizma nad nagonima.
Moj osnovni stav da svako potiskivanje nagona nije dobro. Nagon mora da se ispoštuje.
E da li će njegov zahtev da preovlada u donošenju odluke , to ne znači...
Primer....
Neka imam aneurizmu na mozgu, što mi ne smeta da se napalim na neku žensku .
Medjutim , povećan pritisak kod snošaja bi doveo do pucanja aneurizme i do "možda" fatalnih posledica.
Moj seksualni nagon će biti znači tog trenutka likvidiran radi lečenja i izbegavanja fatalnih posledica.
On nije potisnut, on je svesno prisutan, ali je nižeg prioriteta od zaštite od šloga.

Neka imam Seksualno prenosivu bolest. Opet se napalim. Nagon je prisutan. Opet je svestan. Opet je odluka da se nagon ne odradi , jer postoji moj duhovni kriterijum koji je važniji i trenutno u sukobu sa seksualnim....Pri tome ostaje prisutan i na snazi....(ovde postoji mogućnost i kondoma, ali recimo da nema kondoma pri ruci)

Jeste bolest opasan primer jer kod bolesti se sigurno javlja ometanje pravilnog razvoja svesti (duhovne) usled projekcije (i nemoći). Medjutim projekcija nastaje samo ako se osoba odvaja od svoje realnosti.
Niko ne pravi projekcije što nije Karl Luis i nema takve sposobnosti. Što?
Zato što mediokritetski pristup tu ne nameće odvajanje od realnosti radi animalnih zahteva poništenja konkurencije....i projekcije svoje nemoći.Sasvim je (danas) normalno da nisu svi sposobnosti kao Karl Luis, pa osoba ne pravi projekcije i stvarno realno priznaje i sagledava svoje sposobnosti.Da društvo mediokritetski očekuje drugačije , odmah bi se (danas) javile projekcije , i zato se kod bolesti javljaju projekcije nemoći ,jer je mediokritetski stav da treba biti zdrav....i moćan.
I ne samo stav , već društvo tako funkcioniše.....Biti bolestan je hendikep....ne samo nemoć.
 
Човек је интензивно егоистичан, тј. себичан. Нимало не мисли на друге, само на себе. Не мисли ни на какве последице, већ само гледа свој интерес. Примери су свуда око нас, а и ми сами. Рецимо САД максимално користи нафтне деривате и нуклеарно гориво, а познато им је да је то опасно и по саму планету Земљу. такође познато им је да постоје други извори енергије који су еколишки, тако рећи апсолутно чисти.
 
Mislim da chovek jeste egoistichno bice. Kada radi neshto na svoju shtetu on to radi zbog poremecenosti, odstupanja, da se tako izrazim, od prirodnog toka stvari(Svima je poznat losh uticaj droga na ljudski organizam, i njihove posledice na taj prirodan tok stvari koje prouzrokuju degradaciju i samounishtenje jedinke).
Chovek i kada ljubi drugog, on u stvari ljubi sebe, svoj osecaj opijenosti. I sva dobrochinstva koja chini za drugu osobu ustvari chini zbog posledice, nagrade, socijalnog odobravanja(u krajnjem sluchaju je to automatizovana radja) ili zbog uzivljavanja u nepovoljno stanje drugoga, dakle opet kao krajnji uzrok izbija zabrinutost za sebe. I stvarno je neukus ili licemerstvo, (ukoliko po sredi nije maloumnost), pozivanje na humanizam, odnosno kako se on folklorno shvata, na chinjenje dobra choveku zarad samog tog choveka a ne zarad sebe. I taj, nazovi humanistichki pristup, koristeci lazne termine na perfidan nachin izaziva osecaj odgovornosti kod onoga kome je dobro uchinjeno , kao da dobrochinitelj samim tim postupkom nije imao sopstvenu korist. Duznost da se uzvrati, koja je buduci zasnovana na laznim tvrdnjama, ima specifichnu odliku koja podseca na stalno gladnog krpelja.
 
Svet bi bio mnogo lepse mesto za zivot kada bi bilo vise altruizma...nazalost, nesebicnost nije imanentna Ijudskoj prirodi vec sebicnost jer ima koren u pranagonu sopstvenog samoodrzanja. Altruizam se stice vaspitanjem a egoizam imamo u genima, nasledenim od nasih pra-predaka - poluzivotinja
...samoljublje koje opazamo kod zivotinja, primitivnih ljudi i dece je naivni egoizam jer je spontan i prirodan a ne zlonameran
...obicno su najveci dobrocinitelji i darodavci u sustini, najveci egoisti i egocentrici jer najveci broj njih ocekuje zahvalnost, a to nije davanje vec razmena...onaj ko daje unapred ocekujuci zahvalnost od primaoca, ne daje nego uzima - cak iznuduje....obicno kaze "ja njima toliko cinio, a oni meni tako"...cak i roditelji kad govore o svojoj deci....naravno to ne znaci da je nezahvalnost plemenita ljudska osobina :)
 

Back
Top