A sad malo da vam nateram suze na oci

Bg8333

Ističe se
Poruka
2.383
"Bila je noc jedna kao ova
Ja sam prolazio ulicom Dositejevom
U Novom Sadu na Dunavu
Dolazio sam sa jednog mesta
Gde su svi mirisali na karanfilic
I bili rumeni kao kuvano vino koje su pili
I gde su svi pevali Rozdenstvo tvoje i jos neke pesme
I dugo sam stajao pod njenim prozorom
Tisina je bila samo koraci nocnih ptica u daljini
Lepet krila daleko iza Kisackog druma
A opet ni na trenutak nisam uspeo
Da cujem kako dise u snu"

"Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice od herendi porcelana.
I jedan pulover u kom si bila...

I ostala je ploča "Best of Ru Cooder"
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao željan,
dok me bude
moja mila..."

Dojka
 
Evo mene, emotivca......
d050.gif
 
Druga je "D moll"...

Odlutas ponekad i sanjam sam, priznajem ne ide, ali pokusavam
I uvek dodje D-moll
Spusti se ko lopov po zicama, ruke mi napuni tvojim sitnicama
I tesko prodje sve to

Jedan D-moll me dobije, kako odes ti u sobi je
Glupi D-moll uvek sazna kad je to
Uhvati me cvrsto i ne popusta, lud je za tisinom, to ne propusta
Vodi me u svoj plavicasti dol

Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali,
Nije to, sta je tuga za D-moll

Ponekad te nema i sasvim sam izmisljam nacin da malo smuvam dan
Ali je lukav D-moll
Pusti da se svetla svud priguse, saceka poslednje zvezde namiguse
Vuce mi rukav, idemo

Plasi me on, gde si ti, hiljadu se stvari moglo desiti
Glupi D-moll, za kim tuguje svu noc
Uzme me u svoju tamnu kociju, nebo primi boju tvojih ociju
Znam taj put, to je precica za bol

Jedan D-moll me razvali, neki bi to prosto tugom nazvali,
Nije to, sta je tuga za D-moll

Ostala je knjiga sa par neprocitanih strana
I neke stvarcice od herendi porcelana
I jedan pulover
U kom si bila
Ostala je ploca Best Of Ry Cooder
I fina mala plava kutijica za puder
I ja sam te ostao zeljan dok me bude
Moja mila
 
Cupavka:
Znam ja prilicno dobro tu drugu...upoznale smo se pre 10-tak godina, i,od tog perioda, nesto sam vise sklona instrumentanoj muzici...rasplacu me, bre, svakakve , takve stvari...i filmovi, i pesme, i ...ne volim to kod sebe, nikako, al' sta cu...sem da izbegavam to stivo.

Nema vajde od plakanja. Sem trošenja nakupljenje negativne energije... Osim toga ne vidim nijedan valjan razlog. ;)

Preporučiću ti jednu pesmu koja mene uvek opusti: Cubismo - Days in Havana. :)
 

Back
Top