Svi smo mi u tom drustvu ljudi sa porodicama,klincima..Druzimo se oko 20 godina,od srednje i uvek smo bili takvi.Nemirnog duha i zeljni avantura.Nasi partneri to znaju i niko nikome ne zamera jer znaju da smo mi prijatelji vec citavu vecnost.To je samo nase vreme odvojeno od ostatka nasih zivota.Presrecna sam sto ih imam jer se mi smejemo salama koje drugima nisu smesne,imamo neki sifrovan jezik koji je nastajao godinama.Dovoljno je da neko kaze "EJ,se secate ..." da mi svi u glas pocnemo da pricamo o nekom dogadjaju iz 1991 ili 1989 godine.Nije nam vazno sta ce ko reci jer usresredjeni smo samo jedni na druge
Znas Dacice kako to meni unese radost i energiju u zivot?Neverovatno