Pazi problematika cepanja drva me veoma zanima, jer su ova pleća nosila bukove klade po bednim južnijim planinama od tog raja gde ti živiš.
Kod nas se drva trovare na konjskim samarima, jer traktor ne može svuda da prođe.E, ali konj se ne tovari sam, a kada se natovari moraš da ga pratiš pentrajući se uz uzbrdice i vraćajući se nazad.I tako 50 puta.
Uveče gledaš u neku tačku na zidu od ćepenki, očiju krvavih od loše rakije koja ubija bol, dok gutaš svoj spartanski obrok od neke čorbe , što će reći hrana je skromna.
Onda legneš da spavaš, ali u nekoj sobici gde mede nema, nego samo gomila odeće sumnjive starosti i porekla, koja se oseća na buđ, memlu i nešta drevno što ne bi trebalo da postoji.
Ujutro se budiš sa upalom, popiješ svoju jutarnju rakiju i pojedeš opet skroman obrok gledajući u onu istu tačku od juče.Zagrobna tišina, jer znaš šta opet čeka.