"Ukradi konop strpljivo,
Ispleti čvor po čvor.
Dobro zaveži tako, svaki pokret moj.
Žicom zategni tanki gospodski vrat.
Sve što možeš izbjegni, otmi mi zrak
Uguraj tijesno u mini kutiju šibica.
Pošalji nas poštom na kraj svijeta...
Sada me poništi, sve mane izbroji,
Sada me poništi, izmisli novoga mene.
Pa se potrudi da nitko nikad ne sazna
Gdje vodi naš trag, ni novu adresu,
Najmanjih ljudi
Zalijepi nas žešće u vatru šećera i dima
Ušapni korak nek pršti tišina
Nek prsne tišina
Sada me poništi...
Ukleši svijet za mene u mrežu ludila i mijene
Da zapnem kad krenem i padnem na tebe
Sada me poništi..."