Misleći da je na 112 parceli prošla sam je uzduž i popreko(u više navrata gubeći ravnotežu zahvaljujući neravnim i uskim prolazima između spomenika).Shvatila sam da je na 114, i uz pomoć radnika pronašla jedinstvenu široku ploču sa Milanom u manjem (mermernom) formatu.Naišla sam na njegovu majku, tačnije dočekala i nju posle 10H.Ocenila sam da je žena zadržala neku specifičnu vitalnost i gipkost u pokretima(jer, očekivala sam nešto sasvim drugo premda je gospodja 33').Pomogla sam joj da mesto očistimo od napadalog lišća i isečemo preduge drške cveća koje je tu stajalo i ukrašavalo zajedničku grobnicu Milana, njegovog ćaleta, i njegove još žive keve.Pogledavši irise rekla je da je voleo plavu boju(irisi su bili više ljubičasti, nego plavi, ali to je to).Nisam želela da namećem nikakvu priču, kroz sat ipo-do dva, krenula sam svojim putem, natrag u smederevo.