Nisam loza krotka,
u vinogradu rodnom
orezana, od tuge promrzla,
nalivena vinom na dan Svetog Trifuna,
da se oporavim.
Iz mene kapaće suze,
žedj sve jača kopniće dušu,
dok mi godine snagu ispijaju.
Sve manje radosti s proleća radjam,
krhke grane mi vetar lomi
dok se Nebu do crnice klanjam...