Nije samo to što ga ne čitaju - već što ga ne čitaju,ali ga svojataju,iako je bio otpadnik od svega.I to jeste zaista tužno.
„Za Hrvate sam od početka bio Srbin i unitarista. Za Srbe frankovac i ustaša, A za ustaše opasan marksist i komunist, Za neke marksiste salonski komunist, Za klerikalce i vjernike anti – krist koga treba pribiti na sramni stup. Za malograđane poslije rata sam kriv da je do svega ovoga došlo, Za partijce zato što nisam došao u partizane, Za vojnike zato što sam antimilitarist, A za antimilitariste zato što sam boljševik.“ (Krleža)
A i sam Kiš kaže - "Čim te neka zajednica počne svojatati, preispitaj se." (Saveti mladom piscu)
Odnos,ne samo prema politici i totalitarizmu,već i prema književnosti uopšte:
"Čovek ne postaje pisac zato što je odabrao da kaže izvesne stvari,već zato što ih je odabrao da ih kaže na izvestan način" (Sartr)