jeste ata..
prvo prodjes onu fazu trudnoce, koja meni nije bila laka..onda nesanice, koja traje do danas..pa se boris sa pubertetom i hormoni ti suze teraju na oci..
a onda te oni tako razoruzaju takvim gestovima koji su meni veliki kao kuca..
i onda znas da koliko god ima svakodnevne nervoze i ubedjivanja, da si uradila odlican posao i napravila dobrog coveka!
e tad mi je srce puno!
meni ne znace datumi, ni rodjendani, osmi martovi i slicne stvari..al kad mi priusti onakvu paznju, kupi me za ceo zivot

videces..u svojima vec uzivas..kako rastu, bice i problemi veci sa njima ali i vece zadovoljstvo..