Deca su nesto sto me podstice na zivot i jedva cekam da imam svoje dete. Naravno jasno mi je da diabetes nije bolest i da je to samo poremecaj i sve mi je to izuzetno jasno, ali se ipak plasim, ukoliko me razumete, ipak ni moja porodica nije bas daleko od diabeticara, sa oceve strane imam ujaka i tetku koji su takodje diabeticari, stime sto iskreno ne znam ni sam koliko smo srodni jer je to dalji mi rod ali sam cuo da kod diabetesa se to ne prenosi sa kolena na koleno vec se javlja sam po sebi... Mislim da razumete moj strah i zabrinutost ali povrh svega ja sam se cini mi se zaljubio u tu devojku i naj iskrenije voljan sam da zbog nje i doktoriram diabetes ako treba, ja zelim da budem uz nju da joj dam podrsku i sve ostalo ali deca su ta koja me najvise brinu... Ja zelim jednu lepu i spontanu bezbriznu porodicu i normalan zivot...
Nadam se da ste razumeli moje pitanje i moju zabrinutost i nadam se vasem skorasnjem odgovoru.
Uz svo duzno postovanje Bogdan J.
Nadam se da ste razumeli moje pitanje i moju zabrinutost i nadam se vasem skorasnjem odgovoru.
Uz svo duzno postovanje Bogdan J.