Raspakivati se, počinjati novi život. U stvari, nastavljati stari . Tako je to bilo zamišljeno , nekad, od strane nekog . Pošalješ studente u prestonicu , oni tamo uče pa se zahvalni vrate kući , da pomognu svom zavičaju . I funkcionisalo je tako , ko zna od kad . Još od 19. veka svakako . Setila se kako je čitala o srpskim studentima koje su tadašnje vlasti ili bogati roditelji slali da studiraju čak do Pariza . I posle takav svršeni student dođe kući nazad, na garantovanu poziciju u ministarstvu ili da bude negde okružni načelnik ... Samo vraćati se iz tadašnjeg Pariza na beogradsku tursku kaldrmu, ili možda čak negde dublje u unutrašnjost ... Ali ipak su se vraćali, nastavljali život . I posle, sve do vremena njenih roditelja , odlazili i dolazili nazad . Generacije ljudi, nalik njoj . A ipak, nešto se promenilo. I sad to što joj se desilo izgleda kao poraz . Ne samo njen lični .