Evo nastavljam,nisam ja hrabra,samo nemam sta da izgubim,a napred nemam gde posle svih izdaja,ovakva kakva sam danas i u ovim godinama.Ustvari je prvi tekst trebao da bude i poslednji,ali kad sam kliknula na objavi,osetila sam po prvi put za ovih god. dana nevidjeno olaksanje pa sam zato i nastavila.
Znas boli,mnogo boli,tek kad sam se setila svega(mada nisam jos svega jos uvek postoje neke rupe,ali kazu da cu se sad najverovatnije setiti i ostalog) spoznala sam da oni koji te otvoreno mrze makar to bila i rodjena porodica nikad ne mogu da te povrede koliko oni koji te navodno vole,sve mogu bar da pokusavam da razumem,ali da se neko ko je zahvaljujuci tebi spasen iz pakla prostitucije vrati u tvoj zivot sa namerom da pomogne da se nadjes u paklu iz koga je spasen zahvaljujuci tebi,e to nemam dobru volju ni da pokusam razumeti