Srpsko-irački voćni kolač sa želatinom

Način pripreme:
Ispeći patišpan testo (koliko jaja, toliko kašika brašna i kašika šećera), ili u pleh ređati pti ber keks prethodno umočen u sok. Skuvati sladak i gust puding od vanile (na 1l mleka 3 kesice), pa kad se ohladi objediniti sa 250gr prethodno umućenog putera i isto toliko umućene slatke pavlake. Sipati preko prvog sloja testa (keksa) i na to pobacati oceđeno voće po želji i sitno seckani žele. Staviti drugu koru (red keksa) i ponoviti postupak.
Želatiniranje: staviti na ringlu pola litre bistrog voćnog soka i pustiti da proključa. U međuvremenu razmutiti 3-4 kafene kašičice želatina u prahu u 1 dl hladne vode. Prokuvani sok skloniti sa ringle i u njega umešati rastvoreni želatin. Ne vraćati na ringlu. Ostaviti da se potpuno ohladi. (Bez frke – želatin se ni tada neće zgusnuti.) Masu staviti u frižider na pola sata, i povremeno proveravati da li je počela da se steže. Čim počne da se odvaja od zidova posude, preliti preko kolača, nabacati – po želji – krupnije komade voća, i kolač ostaviti u frižideru jedan sat. Nakon toga služiti, dekorisan šlagom i mrvicama od čokolade.
Ko voli, može ga ukrasiti i svežim listićima nane a u puding ubaciti i karanfilić.


Moj zet, Iračanin iz Kerbale, koji već četvrt veka živi u Srbiji, obožava voćne kolače. (Iračani takoreći tradicionalno vole sve što ima veze sa voćem. Kad ne piju voćni čaj, piju kafu s aromom cveća ili voća - što ume da bude prilično šokantno iskustvo za nas, nenavikle da nam šoljica kafe miriše, recimo, na ružu).
Znajući za njegovu ljubav prema voćnim slatkišima, spremila sam mu gore navedeni kolač. Dopao mu se pa mi je tražio recept. Inače, on je vrstan kuvar i često i sam pravi kolačiće s urmama i smokvama, obogaćene egzotičnim začinima.
Istog dana kada sam mu dala recept, javio mi je da mu kolač nije uspeo. Kad smo zajedno prošli kroz sve faze postupka spravljanja kolača, ustanovili smo da je želatin u prahu verovatno bio bajat jer se uopšte nije stegao. Kolač je, doduše, pojeden, ali nije bio onaj "pravi". Zet, nestrpljiv da savlada tehniku spravljanja želatina, otrčao je do obližnje prodavnice da ponovo kupi potrebne namirnice. Celo veče se baktao oko njega, i u deset mi se opet javio, sav razočaran i ojađen: ovog puta je zaboravio da proverava stanje želatina u frižideru, pa se on previše stegao i bio neupotrebljiv kao preliv.

Mojoj sestri i sestriću je do tog trenutka, pretpostavljam, već dozlogrdilo da budu degustatori nepotpunog kolača, pa ga je zet – da se njegov trud ne bi bacio – navodno celog pojeo. (Mada neke indicije govore da je završio kod komšijskog psa)
Ali, zet - inače neumoljiv i istrajan u pokušajima da stvari dovede do perfekcije, a i povređene kulinarske sujete - sutradan je opet kupio materijal za kolač i, vrlo nervozan, zatvorio se u kuhinju, zahtevajući da ga niko ne uznemirava. Po sestrinom svedočenju, odatle je par sati – pored čangrljanja sudova – dopiralo gunđanje, uzvikivanje i proklinjanje. Zet je čak propustio i prenos fudbalske utakmice do koje mu je bilo mnogo stalo.
Sve u svemu, iz kuhinje je izašao kao pobednik, noseći u rukama ogroman kolač, uspešno želatiniran i ukrašen po propisu – šlagom i rendanom čokoladom.

"Pa dobro, je l' vam se dopao kolač?" pitala sam sestru sutradan.
"Iskreno da ti kažem, meni je pripalo muka od njega, samo nemoj da mu kažeš, molim te."

Ispostavilo se da je želatin konačno uspeo ... naušrtb kolača. Naime, pošto više nije imao dovoljno svežeg voća, zet je u kolač ubacio cele sušene urme, i toliko se skoncentrisao na želatin da je zaboravio da im povadi koštice. Baška su želatnirane urme, posute čokoladnim mrvicama, moju sestru neodoljivo podsetile na bubašvabe.

Srećom, zet se kasnije izverzirao u spravljanju voćnog kolača. Izbacio je urme i ubacio breskve, kao pravi srpski zet. Ali nije odoleo a da u kolač ne strpa malo egzotičnih začina koji su doprineli boljem ukusu. Još mi nije otkrio njihova imena, ali obećao je da hoće.
Zato sam ovoj poslastici i dala takvo ime – da se vidi šta se izrodi kada kulinarske mačeve ukrste različite kulture: jedan rođeni Kerbalac i jedna rođena Beograđanka. Uvek nastane nešto jedinstveno i lepo.
 

Back
Top