Teleća čorba a la Aca

Sastojci:
- komad telećeg mesa
- 3-4 šargarepe srednje veličine
- 1 praziluk
- manji celer
- glavica brokolija ili karfiola, ili 300gr sitnog prokelja
- pola kafene šoljice pirinča
- buketić peršuna
- lovorov list
- kisela pavlaka
- jaje
- malo brašna
- tajanstveni začin

Meso iseckati, pa posoljeno prodinstati na malo ulja sa sitno seckanim prazilukom, celerom i kolutićima šargarepe. Naliti vodom do vrha, dodati lorber i kuvati. Pri kraju ubaciti pirinač, cvetiće karfiola ili brokolija, ili prepolovljene glavice prokelja. Sa strane napraviti tanku zapršku i uliti u čorbu. Pred serviranje začiniti kiselom pavlakom (u koju smo umešali jaje) i peršunom.

Ova čorba trpi razne varijacije; u nju se može staviti skoro svako povrće (zelje, seckana blitva, grašak, krompir), pa čak i pečurke.


Kad god kuvam teleću čorbu ne mogu a da se ne setim Ace, našeg porodičnog prijatelja. U vreme kada je nastao recept koji u sebi sadrži tajanstveni začin (o kome će biti reči kasnije), imao je dvadeset šest godina, i još uvek živeo sa roditeljima. Po ceo dan je zbog prirode svog posla bio van kuće, i hranio se na kioscima brze hrane. Nekoliko puta zatekao se kod mene u vreme ručka i bio pozivan da nam se pridruži, ali je on to odbijao. Mislila sam da je reč o gadljivosti (kojoj je bio sklon), a kako smo u stanu imali dva psa, verovatno je smatrao da psećih dlaka ima i u našim obrocima. Koren njegovog odbijanja ležao je u činjenici da mu je majka, inače medicinska sestra, usadila u glavu teoriju po kojoj je opasno po zdravlje ići u toalet i jesti u tuđoj kući. Interesantno je da mu nije skrenula pažnju na rizik od uličnih pljeskavica, što ga je kasnije koštalo dvonedeljnog ležanja u krevetu zbog salmonele, posle čega je zauvek postao skeptik u odnosu na hranu s nogu.

Elem, jedanput je teleća čorba koju sam spremala toliko zanosno mirisala, da je Aca digao ruke od svojih principa i pridružio nam se za ručkom. Međutim, bio je vrlo oprezan i sumnjičav – sipao je tek pola kutlače čorbe i udubio se u sadržaj kašike. "A šta je ovo?" pitao je, upirući prst u kolutić šargarepe. "Pa šargarepa", odgovorila sam, "zar nikad nisi jeo šargarepu i ne prepoznaješ je?" "ZNAM da je šargarepa, samo sam hteo da proverim. A ovo?" "To je karfiol". "Hm, ovo zeleno interesantno izgleda. Šta je to? ... a ovo, ovo ... ovo?" "Aman", rekla sam u jednom trenutku, "ohladi ti se to malo čorbe u tanjiru dok zapitkuješ!"
I tako se Aca napokon odvažio da srkne prvi gutljaj. "Mmm, nije loše", bio je njegov prvi utisak, da bi ubrzo slistio sve iz tanjira, i sipao još jedanput.
I dalje bi se, kad bi ugledao komadić nekog povrća koji mu nije zapao u prvoj turi, raspitivao o njegovom poreklu ... ali sve ređe. Posle druge porcije već se potpuno opustio.

No, čorbe su pune iznenađenja; odjednom je napravio čudan izraz lica i nešto ispljunuo u salvetu. "Šta se desilo?», pitala sam. "Ništa, ništa ... Neki začin koji mi nije po ukusu", ljubazno je odgovorio. Razmišljala sam koji bi to začin mogao biti i pomislila da je u pitanju neka zalutala koščica. "Ma reci mi šta ti je zasmetalo", insistirala sam. Stridljivo je odvio salvetu. Na njoj je ležalo nešto malo, okruglo, crveno. Bubamara. Verovatno je završila u čorbi sakrivši se u korenu karfiola ... ili je, nesrećnica, upala u lonac dok se čorba kuvala. U svakom slučaju, jedno je bilo sigurno: dovela je gosta i, sticajem tragičnih okolnosti, završila u njegovoj kašiki. Bilo mi je ujedno i neprijatno i smešno – zar Acin prvi obrok u našoj kući da se završi neslavno? Šta će čovek pomisliti o meni, da ne perem povrće pre nego što ga pripremim za jelo, da sam neka aljkavuša?
"To je bubamara", kazala sam postiđeno.
Zamislio se. "Bubamare se stavljaju u čorbe?"
"Nije uobičajeno."
"Ne čudi me, gorka je i tvrda. Možda daje neki karakterističan miris?"

Umalo se nisam presamitila od smeha; Aca je, dakle, bio ozbiljan.
"Slušaj, Aco, bubamare se ne koriste kao začin. Slučajno je dospela u čorbu."
"Nije važno, ručak je bio super."

Možda zvuči neobično, ali Aca više nikada nije odbio hranu koju sam mu nudila. Na neki način, epizoda sa bubamarom bila je njegovo vatreno krštenje. Nismo je spominjali sve dok se nije oženio i svoju mladu suprugu uputio na mene za recept za teleću čorbu. Kada sam joj na papiriću zapisala sastojke, i među njima "tajanstveni začin" a u zagradi - 1 sveža bubamara prosečne veličine, iz fazona je kupila plastičnu bubamaru i ubacila mu u tanjir.
 
Možda je bolje bilo da si je nazvala "bubamarina čorba". Šteta što nisi videla koliko ima tačkica na sebi. One sa sedam(cocinella septempunctata) su ove godine izvršile inavaziju na englesku i kažu upropastile im turizam a ove druge (ventiquatropunctata) su štetočine. U svakom slučaju čovečanstvo si olakšala za jednu štetočinu al' vidiš ispostavilo se da je ona tvoj tajni sastojak zbog koga je ručak ostao u lepom sećanju. Možda da se koristi u nekom ljubavnom napitku?
 
Koren njegovog odbijanja ležao je u činjenici da mu je majka, inače medicinska sestra, usadila u glavu teoriju po kojoj je opasno po zdravlje ići u toalet i jesti u tuđoj kući. Interesantno je da mu nije skrenula pažnju na rizik od uličnih pljeskavica, što ga je kasnije koštalo dvonedeljnog ležanja u krevetu zbog salmonele

:hahaha:

Mamin propust.Salim se .Slepi mis ili ..leteca veverica ?:D

flying_squirrel.jpg
 
Čorbica je ekstra... A, ja obožavam Čorbu... Šteta što moja žena ne ume da je sprema!!!!!!
A ja moju ženu volim najviše na svetu... Tako da zbog ljubavi moram da trpim njeno ne znanje... LJubav je ponekada veliki bol!
Bar tako kažu....
 

Back
Top