Probudila me je plava svetlost.
Izbijala je iz mojih grudiju i širila se svud po sobi koja je sada ličila na brod iz Zvezdanih staza.
Bio sam zatečen...i u samo dvadesetak sekundi počele su da mi kroz glavu šibaju ovakve misli:
„...Ja sam ceo život bio ateista,
ali sam (sada je trenutak da to priznam) uvek negde ostavljao nekakvu mogućnost da se i meni, nekad, nekako možda desi - Čudo.
Šta da ne?
Mislim..ako već postoji, pa daj da ga vidim i ja..
Ili ne mora čudo, može i neki Znak..ili šta ja znam..
Uglavnom, da se desi neka božanska munja koja je uverljiva i posle koje ja neću biti isti.
Mislim..kakve veze ima što sam godinama podjebavao i popove i crkvu i za uskrs govorio „Hristos vas kreše“ i lagao klince od sestre kako popovima u bradi živi miš..
Ja sam to ..verovatno iz straha.
Od smrti..tojest .
pa da..
ali, LJudi smo! Ljudi sve brate rade ili zbog straha ili zbog nagrade..pa jel tako?
Ali, ipak, mislio sam da se taj neki znak desi na običan način, možda čak u sred bela dana..
I, iako su mnogi religiozni ljidi pričali kako su upravo videli nekakvu čudesnu svetlost, ja sam ipak bio bliže ideji da ću Znak primetiti na pirmer.. u sivim očima nekog sedog starca koji mi je ..nemam pojma.....nešto kao rekao, pa onda kao misteriozno nestao,
.. ili da ću čuti neki glas
..ili tako nekako..
Ali da ću prosvetljenje doživeti u najbukvalnijem smislu? Kao svetlost? Koja izlazi iz grudiju? (!) (tamo gde je.. duša?) Tome se nisam nadao..
Ali..pa da, ima logike..Trebalo je samo bukvalno shvatiti sve te stvari, sveto pismo i ostalo..I verovati! Verovati vrlo vrlo b.u.k.v.a.l.n.o.
Ali ja nisam verovao.
Budala je sumnjala u sve živo i trtljala „dajte mi Čudo pa ću da verujem“
„Neka neko konačno ustane iz mrtvih, pa ću da verujem“
„Nek neko definiše šta je to Duša, pa ću da verujem“
I sve sam tako kao nešto izmišljao pa ću kao da verujem
E pa molim lepo..Čudo je došlo.
Iznenada,
ne kad Ja hoću, nego kad je..On..Ono..mislim Bog.. odlučio.
I to ne sa neba (kakva glupost) nego iz Grudiju bre! Iz.. Srca..
Ali zašto sada? Zašto ne pre..?
Mora da ima neki razlog..
Možda sam ja ..Odabran?
(na ovu misao mi se srce baš bilo uzlupalo, što je i Svetlost osetila i zatreperila)
Pa da,..sigurno sam odabran..
Oduvek sam se i osećao nekako posebno..a i ljudi su govorili..
nisu ljudi blesavi..
Mada, ne verujem da su svi ovi ljudi što idu po crkvama i pale sveće godinama videli ovo isto plavo svetlo..
Moja keva sigurno nije. Tetke isto. Nikad niko nije pominjao ništa ..
Doduše, jeste baba...
Da! Babi je sveta Petka došla u san!
Pa dabome..mora da je ona mislila da je svetlost sveta Petka..
Šta drugo da misli..šta zna sirota baba..
Sigurno je i ona videla svetlost! To ču je već sutra pitati.
A nije ni čudo što mi je baš baba to rekla.
Ona i ja smo isti.
Šta ja volim da jedem voli i ona, šta se njoj ne sviđa, ne volim ni ja, ona smišlja seksi poskočice, a i ja isto..
Kako je sve to povezano..
Verovatno će sve uskoro isto tako dobiti svoj smisao i povezati se u jednu logičnu, božansku celinu.. „
Svetlost je iznenada nestala.
Soba se pretvorila u najgušći crni mrak kao u sred dimnjaka Kao da sam iz Enterprajza upao u sami kosmos..
Moje uzbuđenje je raslo i sada sam već bio potpuno budan.
Ne znam zašto, ali..očekivao sam da se sada nešto desi.
Mislim, ok..svetlost je bila i nestala i svakako je nekakvo upozorenje, ali ..za šta?
Evo čekam..gledam u mrkli mrak dok mi srce bubnji u ušima.
Ceo pulsiram i čak mislim da se ceo krevet ljulja.
Osećam svaki deo tela i..
...iu tom trenutku, sa mojih grudiju ponovo sinu plava svetlost..
i ja glupo preneražen shvatih da sam zaspao sa mobilnim na grudima čekajući poruku od devojke..koja je upravo stigla..po drugi put..
piše „jesi li zaspao?“..
Izbijala je iz mojih grudiju i širila se svud po sobi koja je sada ličila na brod iz Zvezdanih staza.
Bio sam zatečen...i u samo dvadesetak sekundi počele su da mi kroz glavu šibaju ovakve misli:
„...Ja sam ceo život bio ateista,
ali sam (sada je trenutak da to priznam) uvek negde ostavljao nekakvu mogućnost da se i meni, nekad, nekako možda desi - Čudo.
Šta da ne?
Mislim..ako već postoji, pa daj da ga vidim i ja..
Ili ne mora čudo, može i neki Znak..ili šta ja znam..
Uglavnom, da se desi neka božanska munja koja je uverljiva i posle koje ja neću biti isti.
Mislim..kakve veze ima što sam godinama podjebavao i popove i crkvu i za uskrs govorio „Hristos vas kreše“ i lagao klince od sestre kako popovima u bradi živi miš..
Ja sam to ..verovatno iz straha.
Od smrti..tojest .
pa da..
ali, LJudi smo! Ljudi sve brate rade ili zbog straha ili zbog nagrade..pa jel tako?
Ali, ipak, mislio sam da se taj neki znak desi na običan način, možda čak u sred bela dana..
I, iako su mnogi religiozni ljidi pričali kako su upravo videli nekakvu čudesnu svetlost, ja sam ipak bio bliže ideji da ću Znak primetiti na pirmer.. u sivim očima nekog sedog starca koji mi je ..nemam pojma.....nešto kao rekao, pa onda kao misteriozno nestao,
.. ili da ću čuti neki glas
..ili tako nekako..
Ali da ću prosvetljenje doživeti u najbukvalnijem smislu? Kao svetlost? Koja izlazi iz grudiju? (!) (tamo gde je.. duša?) Tome se nisam nadao..
Ali..pa da, ima logike..Trebalo je samo bukvalno shvatiti sve te stvari, sveto pismo i ostalo..I verovati! Verovati vrlo vrlo b.u.k.v.a.l.n.o.
Ali ja nisam verovao.
Budala je sumnjala u sve živo i trtljala „dajte mi Čudo pa ću da verujem“
„Neka neko konačno ustane iz mrtvih, pa ću da verujem“
„Nek neko definiše šta je to Duša, pa ću da verujem“
I sve sam tako kao nešto izmišljao pa ću kao da verujem
E pa molim lepo..Čudo je došlo.
Iznenada,
ne kad Ja hoću, nego kad je..On..Ono..mislim Bog.. odlučio.
I to ne sa neba (kakva glupost) nego iz Grudiju bre! Iz.. Srca..
Ali zašto sada? Zašto ne pre..?
Mora da ima neki razlog..
Možda sam ja ..Odabran?
(na ovu misao mi se srce baš bilo uzlupalo, što je i Svetlost osetila i zatreperila)
Pa da,..sigurno sam odabran..
Oduvek sam se i osećao nekako posebno..a i ljudi su govorili..
nisu ljudi blesavi..
Mada, ne verujem da su svi ovi ljudi što idu po crkvama i pale sveće godinama videli ovo isto plavo svetlo..
Moja keva sigurno nije. Tetke isto. Nikad niko nije pominjao ništa ..
Doduše, jeste baba...
Da! Babi je sveta Petka došla u san!
Pa dabome..mora da je ona mislila da je svetlost sveta Petka..
Šta drugo da misli..šta zna sirota baba..
Sigurno je i ona videla svetlost! To ču je već sutra pitati.
A nije ni čudo što mi je baš baba to rekla.
Ona i ja smo isti.
Šta ja volim da jedem voli i ona, šta se njoj ne sviđa, ne volim ni ja, ona smišlja seksi poskočice, a i ja isto..
Kako je sve to povezano..
Verovatno će sve uskoro isto tako dobiti svoj smisao i povezati se u jednu logičnu, božansku celinu.. „
Svetlost je iznenada nestala.
Soba se pretvorila u najgušći crni mrak kao u sred dimnjaka Kao da sam iz Enterprajza upao u sami kosmos..
Moje uzbuđenje je raslo i sada sam već bio potpuno budan.
Ne znam zašto, ali..očekivao sam da se sada nešto desi.
Mislim, ok..svetlost je bila i nestala i svakako je nekakvo upozorenje, ali ..za šta?
Evo čekam..gledam u mrkli mrak dok mi srce bubnji u ušima.
Ceo pulsiram i čak mislim da se ceo krevet ljulja.
Osećam svaki deo tela i..
...iu tom trenutku, sa mojih grudiju ponovo sinu plava svetlost..
i ja glupo preneražen shvatih da sam zaspao sa mobilnim na grudima čekajući poruku od devojke..koja je upravo stigla..po drugi put..
piše „jesi li zaspao?“..