Ah, ta tuga...

tuga11.jpg


Nema čoveka koga nije tuga ogrnula pod svoje skute...
Čini mi se da mi je tuga sastavni deo života, treba znati kako živeti sa njom...
Kada me ogrne svojim plaštom, uglavnom ćutim...
Puno razmišljam, ponekada te misli zapišem, jer mislim da će mi biti lakše tako...
Mnogo znači kada imaš nekoga ko razume taj osećaj...
Nekoga ko zna kako ti je...
Onda je lakše, ne moraš da objašnjavaš, osim,
ako taj neko želi da ti pruži utehu i da olakša taj osećaj tuge...
To je talas koji naiđe i zapljusne te, sve zavisi koliko si u tom momentu jak...
Da li ćeš pasti na kolena ili ćeš uspeti da se održiš...
Ponekada se zagledam u nebo, ili odem kraj reke, tražim odgovore...
Nekada vozim biciklu sa slušalicama na ušima sa muzikom puštenom do ´´daske´´...
Eh, da...slušanje muzike mi puno pomaže, nekako me ´´pridigne´´...
Ako je tuga jaka, onda se na kraju isplačem, trudim se da izbacim sve iz sebe...
To obično radim kada sam potpuno sama...
Imam i druge načine kako da se izborim sa tugom...
Uhvatim pa se zavitlavam i šalim, čovek nikada ne bi pomislio da sam tužna...
Inače sam šaljivdžija, po prirodi, tako da mi ne pada teško...
Borim se na razne načine, uostalom kao i svi...


TUGA
( Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije )


´´ Tuga (ili žalost) je primarna emocija koja se javlja kao reakcija na gubitak nečeg dragocenog,
važnog, čemu pojedinac pridaje poseban značaj.
Prema psihoanalizi, žalost je normalan odgovor na gubitak voljenog objekta.
Za tugu je karakteristično bolno neraspoloženje, prolazni prekid interesovanja za spoljašnji svet,
gubitak sposobnosti za ljubav, bezvoljnost.
Na planu ponašanja, žalost se manifestuje u usporenom hodu,
odsustvu gestikulacije, tihom i monotonom govoru, izbegavanju kontakata i sl.´´




SVET TUGE - Negativ

´´ Noćas je umrla sva moja vera,
do poslednje kapi je upila zemlja,
noćas sam sama na svetu bila,
duboko u srcu se gasila želja.

Da živim sama u svetu tuge,
pustinji hladnoj, noći duge,
čak i kad svane sivi su dani,
uz takav život.

Noćas sam oči okrenula nebu,
tražila zvezdu pod koju da stanem,
ali sve su one pale na zemlju,
i dale mi snage da sebi priznam.

Da živim sama u svetu tuge,
pustinji hladnoj, noći duge,
čak i kad svane sivi su dani,
uz takav život i smrt me mami.

Ja živim sama u svetu tuge,
pustinji hladnoj, noći duge,
čak i kad svane sivi su dani,
uz takav zivot i smrt me mami.

Noćas su anđeli sklopili krila,
okrenuli glavu na drugu stranu,
i dali mi snage da sebi priznam.

Ja živim sama u svetu tuge,
pustinji hladnoj, noći duge.

Ja zivim sama u svetu tuge,
noći duge, i smrt me mami,
noći duge, i smrt me mami...´´

angels-2.jpg







 
Eh, da...slušanje muzike mi puno pomaže, nekako me ´´pridigne´´...
Ako je tuga jaka, onda se na kraju isplačem, trudim se da izbacim sve iz sebe...
To obično radim kada sam potpuno sama...
Imam i druge načine kako da se izborim sa tugom...
Uhvatim pa se zavitlavam i šalim, čovek nikada ne bi pomislio da sam tužna...
Inače sam šaljivdžija, po prirodi, tako da mi ne pada teško...
Borim se na razne načine, uostalom kao i svi...



Slicne smo....Jos jednom bravo za sve misli koje si na ovako lep nacin uoblicila i podelila sa nama...
 

Back
Top