Srbinu

SRBINU


Neka zima čini čuda,
Nek rasiplje snijeg svuda,
Proljeće će doć'.

Neka nebo magla prati,
Sunašce će zasijati,
Ružičasta moć.

Priroda će opet tajna
Raspučiti njedra sjajna,
Darivat' nam med.

Zabrujaće potočići,
Zamirisat' baj-cvjetići
Svuda upored.

Pa nek zima čini čuda,
Nek rasiplje snijeg svuda,
Proljeće će doć'.

I patnika, sirotana,
Koga gone sa svih strana,
Neće satrt' noć.

Ne malakši bolom, jadom,
Već se uzdaj čvrstom nadom
U božju pomoć!

Aleksa Santic
 
KLETVA


Je li to pomam podzemnoga bijesa,
Što mrkle noći kroz turobnu tamu
Ledenom stravom u dušinom hramu
Spokojstvo stresa?

Je li to vjetar što krilatim hukom
Jeseni mutne navješćuje dane?
Ili to munja zadrhti i plane
I ječi zvukom?

Ne, to je uzdah, što s cikotom stiže,
Srbinske majke iz ranjenih grudi;
S vihorom jada on kroz ponoć bludi
I kletvu diže...



U Mostaru, 10. oktobra 1892
 

Back
Top