Onaj gore....a,inace mi jesmo dosta bliski,ali preterao je bas sa vrucinom neki dan ...onako bas je upeklo ,a na moju celavu glavu koja je navikla na zastitu i klima uredjaje svako nenadano izlaganje liči kao skolskom primeru kuvanja jaja na suncu.
Porodica se u velegradu okupila,bas onako srpski, lepo svi na okupu,otac ,brat,pomajka,bratova cura,pomajcina decurlija,nesto malo komsija jer Dorcol bas u tom delu me seca na neko seoce gde su svi stari i dobro se secaju svog,pa onda i mog odrastanja.Kad krenem prema marini stare gospoje koje i sad stoje na prozoru vicu...stani,pa ti si Jovin?Stevooo,brzo dolazi ovamo ,evo ga Jovin sin ,vidi ,al je narastao...i tako zadnjih trideset godina.
Zapakovali se i mi ,odgodili par stvari,jer pobogu bas im odgovara da dodjemo ove subote.Odgodili smo neke druge posete,odmore,Frusku Goru ,da im ne poremetimo plan.Kupili su rostilj ,kaze, lepo sednemo u dvoriste(jos toga ima tamo) pa zapecemo rostilj ,pa cemo do kalisa ,pa do ade...ma videcemo.
Ustanem se ,odlozim jutarnje trcanje ,istusiram se, obrijem,jer ipak sam ja jedan fini zapostavljeni sin koji uvek ispunjava ocekivanja.Obucem Alekseju lepe bele nike patike,za dedu,voli Deda kad je moderan.Moja Mila se isto lepo sredila ,bas onako za goste sto se kaze.
Sednemo u dva auta,jedan vracamo u firmu.
Stignem u firmu ,sednem proverim mail,povedem i Alekseja,on voli da sedi u fotelji igra se heftalicama dok tata radi.
Bas nam je fino krenuo vikend...E onda je usla jedna nadrdana teta sa pola kile pudera koji otpada sa nje kad god se umori od mrstenja pa misici na licu se opuste i shvatis kako je malo za nesrecu potrebno,samo da vidis neko urokljivo oko i sve padne u vodu.
Daklem ,urokljive tete nezadovoljne sopstvenom plodnoscu i dupetom izbegavati pred porodicni obrok.
Elem da l zbog uroka gore pomenute okamenjene tete,ili zbog toga sto nisam hteo sa automehanicarem da podelim strah od 12V struje ,izadjemo sednemo nas lepih troje ,okrenem kljuc i...nista,okrenem kljuc i ...nista...Onda sam probao svasta,otisao do prodavnice u kojoj nema pravih akumulatora,shvatio da vise ni alata nemam,da sam u stranom gradu...sta cu?!Pozovem nju,onu sto joj srednje ime ubacujem da napravim odstupnicu,onu koju podsecam na prugu ,na vozove , na odlaske....i ona to resi za 7 minuta,stigne njen dragi kaze ciri*bu-ciri*ba i auto proradi...Hvala joj,a ja vec treci dan razmisljam kako da joj se zahvalim jer kad god mi nesto treba ona je tu ,ona to moze da resi,ona je sinonim za spas...kako se takvim ljudima oduziti?Uf ,gotovo nikako sem da se molim da ostane to sto jeste i da ce nagrada doci kroz vreme ,ona sjajna ,ona je divna ,ona je...neko za kog cu stalno da se molim ,onako iskreno i da se trudim da je ubedim da sam niko ,ali da sam tu.
Kako god ...sednemo mi tako u sveze popravljeni auto i do Pazove,sem motora otkaze nam sve i zmigavci i muzika i prozori i klima i dan u autu postane vruc kao kad bi nestalo facebook-a kuci i imenika iz mobilnog.Ceo svet i svih deset godina napredovanja koji su nezno dolazili da ni ne primetimo u tih sat vremena povratne voznje do NS su nestali i sav teret i strah hocemo li stici ,hoce li motor prokuvati, se vratio.
Najlepsi deo je ona porodica, tamo na dorcolu, koja na poziv da nazalost ipak necemo moci doci, jer ce se auto verovatno zapaliti,jer ce Alekseju na 40C sa zatvorenim prozorima pozliti...e oni tako da divni u subotnje jutro dok ides ka njima postaju neko cije jedino pitanje je ,a sta cemo sa mesom?Ha HA ha ...eto toliko o tom delu porodice...
Kako oni nisu zvali da vide da li je Aleksej u belim nike patikama OK?,tako ni ja nisam zvao da vidim da li meso OK.Neka im meso ,nek se i pokvari-ne marim.
Ona namrgodjena teta verovatno ceka dan da me ne vidi ,a ni moja ocekivanja nisu manja shodno nesreci koju nosi,ali...a ona druga za koju se molim?E ta druga je definicija dobrih ljudi i Hvala joj,nadam se da cu nekad poceti da licim na nju bar malo i da cu bar nekolicini biti ono sto je ona mnogima.
Kad bih bar malo bio kao Smiljka!
Porodica se u velegradu okupila,bas onako srpski, lepo svi na okupu,otac ,brat,pomajka,bratova cura,pomajcina decurlija,nesto malo komsija jer Dorcol bas u tom delu me seca na neko seoce gde su svi stari i dobro se secaju svog,pa onda i mog odrastanja.Kad krenem prema marini stare gospoje koje i sad stoje na prozoru vicu...stani,pa ti si Jovin?Stevooo,brzo dolazi ovamo ,evo ga Jovin sin ,vidi ,al je narastao...i tako zadnjih trideset godina.
Zapakovali se i mi ,odgodili par stvari,jer pobogu bas im odgovara da dodjemo ove subote.Odgodili smo neke druge posete,odmore,Frusku Goru ,da im ne poremetimo plan.Kupili su rostilj ,kaze, lepo sednemo u dvoriste(jos toga ima tamo) pa zapecemo rostilj ,pa cemo do kalisa ,pa do ade...ma videcemo.
Ustanem se ,odlozim jutarnje trcanje ,istusiram se, obrijem,jer ipak sam ja jedan fini zapostavljeni sin koji uvek ispunjava ocekivanja.Obucem Alekseju lepe bele nike patike,za dedu,voli Deda kad je moderan.Moja Mila se isto lepo sredila ,bas onako za goste sto se kaze.
Sednemo u dva auta,jedan vracamo u firmu.
Stignem u firmu ,sednem proverim mail,povedem i Alekseja,on voli da sedi u fotelji igra se heftalicama dok tata radi.
Bas nam je fino krenuo vikend...E onda je usla jedna nadrdana teta sa pola kile pudera koji otpada sa nje kad god se umori od mrstenja pa misici na licu se opuste i shvatis kako je malo za nesrecu potrebno,samo da vidis neko urokljivo oko i sve padne u vodu.
Daklem ,urokljive tete nezadovoljne sopstvenom plodnoscu i dupetom izbegavati pred porodicni obrok.
Elem da l zbog uroka gore pomenute okamenjene tete,ili zbog toga sto nisam hteo sa automehanicarem da podelim strah od 12V struje ,izadjemo sednemo nas lepih troje ,okrenem kljuc i...nista,okrenem kljuc i ...nista...Onda sam probao svasta,otisao do prodavnice u kojoj nema pravih akumulatora,shvatio da vise ni alata nemam,da sam u stranom gradu...sta cu?!Pozovem nju,onu sto joj srednje ime ubacujem da napravim odstupnicu,onu koju podsecam na prugu ,na vozove , na odlaske....i ona to resi za 7 minuta,stigne njen dragi kaze ciri*bu-ciri*ba i auto proradi...Hvala joj,a ja vec treci dan razmisljam kako da joj se zahvalim jer kad god mi nesto treba ona je tu ,ona to moze da resi,ona je sinonim za spas...kako se takvim ljudima oduziti?Uf ,gotovo nikako sem da se molim da ostane to sto jeste i da ce nagrada doci kroz vreme ,ona sjajna ,ona je divna ,ona je...neko za kog cu stalno da se molim ,onako iskreno i da se trudim da je ubedim da sam niko ,ali da sam tu.
Kako god ...sednemo mi tako u sveze popravljeni auto i do Pazove,sem motora otkaze nam sve i zmigavci i muzika i prozori i klima i dan u autu postane vruc kao kad bi nestalo facebook-a kuci i imenika iz mobilnog.Ceo svet i svih deset godina napredovanja koji su nezno dolazili da ni ne primetimo u tih sat vremena povratne voznje do NS su nestali i sav teret i strah hocemo li stici ,hoce li motor prokuvati, se vratio.
Najlepsi deo je ona porodica, tamo na dorcolu, koja na poziv da nazalost ipak necemo moci doci, jer ce se auto verovatno zapaliti,jer ce Alekseju na 40C sa zatvorenim prozorima pozliti...e oni tako da divni u subotnje jutro dok ides ka njima postaju neko cije jedino pitanje je ,a sta cemo sa mesom?Ha HA ha ...eto toliko o tom delu porodice...
Kako oni nisu zvali da vide da li je Aleksej u belim nike patikama OK?,tako ni ja nisam zvao da vidim da li meso OK.Neka im meso ,nek se i pokvari-ne marim.
Ona namrgodjena teta verovatno ceka dan da me ne vidi ,a ni moja ocekivanja nisu manja shodno nesreci koju nosi,ali...a ona druga za koju se molim?E ta druga je definicija dobrih ljudi i Hvala joj,nadam se da cu nekad poceti da licim na nju bar malo i da cu bar nekolicini biti ono sto je ona mnogima.
Kad bih bar malo bio kao Smiljka!