Nedelja

Dan kada mogu da ostanem u krevetu koliko želim.
Dan u kome se ne radi ništa važno, koji provodimo bez organizacije, plana... bez obzira na to koliki nas posao čeka.
Budi me njegov oštar glas: "Ćuti, Mico!" upućen našoj luckastoj lajavici koja vežba svoje glasne žice ispod našeg prozora (na opštu radost komšija) :zcepanje:... Meni ne smeta, ali on se probudio ... Kad je shvatio da me je trgao njegov glas, samo se malo promeškoljio, privukao me još bliže (ako je to moguće), poljubio u ono jedno otvoreno oko i promumlao: "Spavaj još".
Ugnjezdim se malo bolje na njegovom ramenu i nastavim da dremkam... Mezimica i dalje laje - menjajući tonalitet, dubinu, dužinu... svakog svog "av", što, na njenom jeziku verovatno nešto znači, ali mi nešto i ne uspevamo to da prevedemo. Ovo i nije namenjeno nama, već nekom ko prolazi, nekom udaljenom lavežu, mački - našoj ili nekoj u prolazu, često oblacima, zvezdama, mesecu... Njoj bar nije teško da nađe razlog za galamu.
U polusnu (onom najlepšem, jutarnjem... jako mrzim naglo buđenje i ustajanje) mi kroz glavu prolaze slike iz prethodnog dana i ne mogu da se ne nasmejem na lica komšinica iz apoteke kada im prilazimo držeći se za ruke... "Od kad ja sa mojim mužem nisam prošetala...", reče jedna od njih sa setom, dok se nastavlja uobičajene konverzacija "Dobar dan", "Kako ste?" i sl. sve tri nas gledaju sa onim lepim osmehom zadovoljstva. (On je to posle "preveo" u: "Jesi videla kako me hvale?" što je tako svojstveno njemu, ali mi je sad zabavno i simpatično... dok bi mi pre par dana bilo razlog za opasku koja se pretvori u besmislenu raspravu :roll:).
Posle se setih posete prijateljima (malo okasnele jer smo prethodno zajedno "odmarali" :zper:), najobičnijeg razgovora i konverzacije na terasi njihove kuće, koja je prijala i uklapala se u taj lenji dan... pred jako napornu sedmicu koja nas čeka.
Budim se nešto kasnije kada ponovo lagano spušta usne na moje lice, šapuće šeretski: "Ovako se pravilno spava... da te stalno osetim" lagano izvijajući usne u osmeh. Oči mu se smeše od kad ih je otvoro i konačno osećam mir, sigurnost, nešto neopipljivo i neopisivo u tom zagrljaju, u svakom slučaju lepo...
Bura je prošla, oboje smo "istresli" bes, i ponovo se našli na onom mestu gde se najbolje snalazimo.
I toliko malo nam treba da se vratimo na početak, da shvatimo da se volimo i sami sebi ličimo na prve dane, one najsrećnije kad nije bilo problema niti bilo kakve sumnje u to da se volimo...
Valjda nam oni drugi momenti služe da shvatimo važnost ovih prvih i koliko je to što smo jednom pronašli dragoceno... i koliko ga treba negovati i čuvati.
Dok sedimo na terasi (prošlo podne kad smo konačno izašli iz kreveta) i pijemo kafu, raspoređujemo uredno iseckane i obeležene kartončiće koji predstavljaju inventar iz kuhinje po precizno iscrtanom planu prostorije u koju to treba da smestimo... Smislili smo kako, a sve drugo ćemo posle... Danas je nedelja.:)
 
Nisam mogla prokomentarisati u predhodnom blogu,pa cu iskoristiti priliku da to uradim sada...

toliko malo nam treba da se vratimo na početak, da shvatimo da se volimo i sami sebi ličimo na prve dane, one najsrećnije kad nije bilo problema niti bilo kakve sumnje u to da se volimo...

Potrebno je tako malo,i malo je mnogo vazno,jer uvek samo malo hvali.....ponekad ni ne znamo kako je lako to malo pronaci,jer uvek je tu negde pored nas.
Dopadaju mi se tvoji tekstovi,koji odisu zivotnoscu ,zivotom onakvim kakav on zaista jeste..
..:)
 
REVELIN;bt43040:
Nisam mogla prokomentarisati u predhodnom blogu,pa cu iskoristiti priliku da to uradim sada...

toliko malo nam treba da se vratimo na početak, da shvatimo da se volimo i sami sebi ličimo na prve dane, one najsrećnije kad nije bilo problema niti bilo kakve sumnje u to da se volimo...

Potrebno je tako malo,i malo je mnogo vazno,jer uvek samo malo hvali.....ponekad ni ne znamo kako je lako to malo pronaci,jer uvek je tu negde pored nas.
Dopadaju mi se tvoji tekstovi,koji odisu zivotnoscu ,zivotom onakvim kakav on zaista jeste..
..:)
Hvala na komentaru... :cmok:
Da, neko pametan reče: "Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni i kako često nam baš to malo nedostaje".
Malo šta je u životu crno ili belo, svakog dana otkrivamo nove nijanse i načine da lepše obojimo svakodnevnicu.
Dobro je dok imamo moć da to činimo... I dok smo spremni da priznamo sebi da je mnogo važnije naći sreću (ili bar zadovoljstvo) nego biti u pravu...
 
Draga moja,našla sam malo više vremena da "prelistam"tvoje Blog-ove(valda je tako ispravno)i uživala sam,naročito ovde.Baš si me raznežila,srećna sam kada su i drugi,meni dragi ljudi, srećni.A još kada znaju da to iskažu ovako toplo,ljudski,jednostavno,sa malo reči,a puno rečenog,onda je to stvarno divno.Ljubim te,uživaj,znam da imaš problema zbog mame, ali i njoj će biti lakše ako vidi da si ti srećna.A i tvoja ljubav prema njoj je,koliko mogu da primetim,ogromna.Ti se,stvarno,previše "daješ"svima.Neka ti samo delić uzvrate i ti si srećan čovek.Žao mi je što nemam žensko dete, jer ljubav ženskog deteta prema roditeljima je stvarno mnogo drugačija od ljubavi sinova.Možda smo svi mi pomalo posesivni,stalno hoćemo nečiju ljubav i ne možemo da shvatimo da to ne može uvek biti kako je bilo.Ali jesu muškarci "tvrdi"i ne može ni jedan sin da "napravi"takav odnos sa roditeljima kao kćerka. Ja to znam i po sebi.Pogotovo što živimo sa mojim roditeljima,što smo stalno zajedno,upućeni jedni na druge.Možda bih ovom rečenicom izazvala komentare i ogromnu raspravu na Forumu, ali tako je kako je i sigurna sam u to.Još jednom,hiljadu poljubaca za tebe i veliki pozdrav za Tvog Dragog.
 
Svetlana 015;bt48855:
Draga moja,našla sam malo više vremena da "prelistam"tvoje Blog-ove(valda je tako ispravno)i uživala sam,naročito ovde.Baš si me raznežila,srećna sam kada su i drugi,meni dragi ljudi, srećni.A još kada znaju da to iskažu ovako toplo,ljudski,jednostavno,sa malo reči,a puno rečenog,onda je to stvarno divno.Ljubim te,uživaj,znam da imaš problema zbog mame, ali i njoj će biti lakše ako vidi da si ti srećna.A i tvoja ljubav prema njoj je,koliko mogu da primetim,ogromna.Ti se,stvarno,previše "daješ"svima.Neka ti samo delić uzvrate i ti si srećan čovek.Žao mi je što nemam žensko dete, jer ljubav ženskog deteta prema roditeljima je stvarno mnogo drugačija od ljubavi sinova.Možda smo svi mi pomalo posesivni,stalno hoćemo nečiju ljubav i ne možemo da shvatimo da to ne može uvek biti kako je bilo.Ali jesu muškarci "tvrdi"i ne može ni jedan sin da "napravi"takav odnos sa roditeljima kao kćerka. Ja to znam i po sebi.Pogotovo što živimo sa mojim roditeljima,što smo stalno zajedno,upućeni jedni na druge.Možda bih ovom rečenicom izazvala komentare i ogromnu raspravu na Forumu, ali tako je kako je i sigurna sam u to.Još jednom,hiljadu poljubaca za tebe i veliki pozdrav za Tvog Dragog.
I ja nikad da dođem do vremena i pregledam i odgovorim na komentare... :roll:
Prvo, drago mi je da si našla vremena za čitanje ovoga, a posebno se radujem što ti ovo se dopada.:cmok2:
Tačno je, oni su drugačije "satkani", oni puno toga ne znaju ili znaju, a ne znaju kako, kruti su i... koješta drugo što bih ja najrađe (da se ne uvrede) nazvala sebičnošću posmatrano iz našeg ugla.
U životu i na svetu sve ima svoju ravnotežu, pa ko zna zašto je to tako na onoj "kosmičkoj vagi" i zašto nas neko čini takvima kakvi smo...
I moja mama je jako želela ćerku i bila ubeđena da ću ja (krajnje neplanirana :D) biti žensko. I nikad to nije skrivala, daleko od toga da me voli više, ali tačno zna šta od kogfa od nas dvoje može da očekuje.
Da, šteta je nemati žensko dete, ali neka su sva ta naša deca živa i zdrava... pa neka ti dovedu svaki po jednu "ćeru" ;).
 
Smeh od malena sam volela lepu pisanu rec.Procitala sam mali milion knjiga, citacu dok me oci sluze i nikad mi nece biti zao vremena sto sam potrosila na citanje.Svog sam sina ocuvala drzeci njega u jednoj, a knjigu u drugoj ruci.Naucila sam i njega da voli lepu rec i to racunam u svoj uspeh.I ne samo sto volim lepu rec, nego umem i da se raznezim, a za ovo sad si ti zasluzna.Lepo, otvoreno, ja volim da kazem novinarski, karatko i jasno.Imam tako malo slobodnog vremena, ali kad otkrijem nesto lepo umem da odvojim i od spavanja.Hvala ti sto postoje ljudi ko ti.
 
vera_mk;bt62023:
Smeh od malena sam volela lepu pisanu rec.Procitala sam mali milion knjiga, citacu dok me oci sluze i nikad mi nece biti zao vremena sto sam potrosila na citanje.Svog sam sina ocuvala drzeci njega u jednoj, a knjigu u drugoj ruci.Naucila sam i njega da voli lepu rec i to racunam u svoj uspeh.I ne samo sto volim lepu rec, nego umem i da se raznezim, a za ovo sad si ti zasluzna.Lepo, otvoreno, ja volim da kazem novinarski, karatko i jasno.Imam tako malo slobodnog vremena, ali kad otkrijem nesto lepo umem da odvojim i od spavanja.Hvala ti sto postoje ljudi ko ti.
Žao mi je što ne stižem da na ovim stranicama boravim češće... te (nepristojno) nisam ranije odgovorila...
Hvala na ovakvom komentaru... tim pre je draži, lepši, vredniji... što dolazi od nekog kao ti. :heart:
 

Back
Top