Istorija ljubavi

Odlomak iz knjige ''Istorija ljubavi":

''Prvi jezik kojim su se ljudi sluzili bili su pokreti.Nije bilo niceg primitivnog u ovom jeziku koji je glatko tekao s ljudskih ruku,nista sto sada izgovorimo nije nemoguce reci u beskonacnom nizu pokreta omogucenih finim kostima prstiju i zgloba.Pokreti su bili slozeni i domisljati,ukljucujuci i delikatnost pokreta koja je od tog doba izgubljena.
Tokom ''Doba tisine'' ljudi su komunicirali vise,ne manje.Osnovni opstanak zahtevao je da ruke skoro nikad ne budu mirne,i tako jedino tokom sna(a nekad cak ni onda) ljudi nisu govorili.Nikakve posebne razlike nije bilo izmedju pokreta koji su predstavljali jezik i pokreta koji su predstavljali zivot.Napor podizanja kuce,recimo,ili pripreme hrane nije bio nista manje izrazajan od znaka za VOLIM TE ili OSECAM SE OZBILJNO.Kada je ruka sluzila da zakloni necije lice od straha zbog velike galame,nesto je receno,i kada su prsti sluzili da podignu nesto sto je neko drugi ispustio,nesto je bilo receno.Naravno,bilo je nesporazuma.Bilo je vtremena kada je prst ppodignut da pocese nos,i ako bi se pogled ljubavnika uzgred sreo bas tada,ljubavnik bi slucajno mogao da taj pokret protumaci,potpuno drugacije,kao SADA SHVATAM DA SAM POGRESIO STO SAM TE VOLEO.Ovakve greske su slamale srca.A opet,posto su ljudi znali kako lako moze da se pogresi,jer nisu isli unaokolo ubedjeni da su tacno protumacili ono sto je neko drugi rekao,imali su obicaj da prekidaju jedni druge i pitaju da li su se dobro razumeli.Ponekad su takve greske bile pozeljne,posto su davale ljudima povoda da kazu OPROSTI MI,SAMO SAM CESAO NOS.NARAVNO DA SAM ODUVEK BIO U PRAVU STO TE VOLIM.Zbog ucestalosti ovakvih gresaka tokom vremena pokret kojim se trazi oprostaj razvio se u najednostavniju formu.Samo da otvorite svoj dlan znacilo je:OPROSTI MI.
Osim jednog izuzetka,skoro da ne postoje zapisi o prvom jeziku.Izuzetak,na osnovu kog potice sve znanje,predstavlja zbirku od sedamdeset devet fosila pokreta,otisci ljudskih dlanovazamrznuti u pola recenice i smesteni u mali muzej u Buenos Ajresu.Jedan pravi pokret za PONEKAD KAD PADA KISA,drugi za POSLE SVIH OVIH GODINA,sledeci za DA LI SAM POGRESIO STO TE VOLIM?Pronasao ih je u Maroku 1903.argentinski lekar Antonio Alberto de Bijedma.Krstario je po planinskom vencu Visoki Atlas kada je otkrio pecinu u kojoj je sedamdeset devet pokreta utisnuto u skriljac.Godinama ihje proucavao,a da se nije makao s pocetka,sve dok jednog dana,kada je vec bolovao od dizenterije koja ce ga ubiti,odjednom shvatio da moze da odgonetne znacenje delikatnih pokreta pesnica i prstiju zarobljenih u kamenu.Ubrzo posle toga odveden je u bolnicu u Fesu,i dok je umirao,ruke su mu se micale kao ptice koje prave hiljade [pokreta,neiskoriscene sve te godine.
Ako na velikim okupljanjima i zabavama,ili dok ste okruzeni ljudima s kojima ne osecate bliskost,vase ruke ponekad cudno vise,ako shvatite da ne znate sta s njima da radite,preplavljeni osecajem tuge koja se javlja kada prepoznate otudjenje od sopstvenog tela,to je zato sto vase ruke pamte doba kada su prepreke izmedju tela i duha,mozga i srca,sta je unutra,a sta napolju,bile mnogo manje.Nije to da smo u potpunosti zaboravili jeziuk pokreta.Navika da gestikuliramo dok pricamo ostala je iz tog perioda.Pljeskanje,pokazivanje,podizanje palca:sve su to artefakti pradavnih pokreta.Drzanje za ruke je,npr,nacin da se setite kakav je osecaj kada nista ne kazete jedno drugom.I nocu,kada je previse mracno da bi se ista videlo,imamo potrebu da se sklupcamo uz neko telo kako bismo bili shvaceni.''

Jesmo li zaboravili taj jezik pokreta,ceznemo li za dodirima?
 
Dodir ljudski je najlepsa razmena energije,najlepse zadovoljstvo koje je Tvorac mogao pokloniti coveku.
DODIR - tela,pogleda,duha,misli....dodir dlanova koji
se prepoznaju.....dodirni me :heart:


 

Back
Top