neke male price

............... ..............

Prica jednog plamicka

Obidjem oko zgrade i udjem u lozionu stare vojne pekare. Stotinak listova, svojom rukom pisana pisma, slozena i ukoricena, bacim u razbuktalo zdrelo vatrene nemani. Halapljivo ih proguta nepovrat.
Zurim u to bolno kvrcenje i lelujave plamene jezicke. Plavicasta svetlost stopi ljubavna slova sa uzarenom masom uglja. Bukte moji mladalacki zanosi, besane noci, poletni dani. Kulja secanje. Oduzima mi snagu, obliva vrelinom strasnom. Ne osecam ruke, noge, ne cujem, ne vidim, tlo ne dohvatam. Zgara moja prva ljubav. Zaborav prizivam.
- Kakva je to teka? - prenu me glas vojnika.
- Neka ,,teka,, - neveselo promrmljam.
- Devojka ti pisala? - siri oci dobrocudna naivcina.
-Ne, to sam ja njoj pisao.
- Zasto? -pita, dosadu razbija.
- Lagala me! A ti, pazi sad kako lozis. Cela kasarna kao iver moze da plane. Mnogo sam vatre dodao.
Cudi se moj budalas i pocne svoje muke da mi kaci. Moli da ga sad u leto na odsustvo pustim. Kaze, zimi se tamo ne ide, sneg do guse, pojesce ga vuci. Nabraja rodbinu, prosnje, veridbe, svadbe, slave, sabore, zetve, mobe, dace, ispracaje.
Raspolozi me, malo. Za dzep se masim, objavu za putovanje mu u ruke tutnem. Gleda, ne veruje. Poskoci i iz nekog budzaka dve flase iznjedri. Pijemo za njegovu srecu i moju tugu.
-I ne zaboravi,... zaveje li te sneg u julu, transporterom dolazim da te 'apsim. Sutra putujes. Srecno!

>>>-------neni-(CH)-->
 

Back
Top