Prijatelju mom....

Prijatelju moj,iznad nas je nebo tumurno
Cujem govoris o meni ruzno
A rame mi je i sada od tvojih suza vlazno
Prijatelju nije to ni vazno
Izmedju zemlje i vasione nocas se desilo nesto cudno
Pukla je jedna nit,nevidljiva koja je spajala nas
Bila je to prijateljska ljubav
A od danas ovaj svet obogacuje jos jedna mrznja
Prijatelju ,zasto si tako sebican?
Nije ti nista ova planeta duzna
Da bi ti cinio da ona postane ruzna
Oprastam ti ja,nije mi tesko
Meni sve ovo postaje pomalo smesno
Gledam kako se polako udaljavas
Gledam to i nadam se da si zadovoljan
Ako jesi,budi i dalje
Neka tvoja sreca traje
Ako nisi,pomoci ti ne mogu
Jer prijatelj ti vise nisam,i necu biti
Prijatelju,moraces sam svoje suze liti
 
Е, па пријатељ по моме није мачији кашаљ.
Пријатељ се не одбацује тек тако. Ја пријатељу и кад ме увреди не враћам увредом,
јер сам пријатељ, и не одбацујем га ко изношену ствар, кад ми више не треба, не одговара;
већ се за њега, пријатеља, борим свом снагом:think:
 
Просим, мржња?! – мислим у чему је штос?
Е, докле се дофурало са пријатељством, пријатељу!

Биће да је у питању само ситница, неспоразум. А?
Није фора да се одваљује храмљење через једног ниског ударца.
Омакне се, фајт је зајебан на кратком одстојању. Нема се контролишке.
Ајде, де! Гранд мадер опрашта све... јел тако?
 
Mozda...ali lepo ti rece ''dokle se dofuralo sa prijateljstvom''
prijatelji nismo,oprastamo se svako na svoj nacin...Ovo je moj nacin,i mislim da je izuzetno lep-bez teskih reci,udaraca niskih,samo stih nekome ruzan,nekome lep meni bitan...
 

Back
Top