Vidim miran crveni horizont na zapadu, sa crnilom zemlje ispod i oblaka iznad, u kapljici vode koja samo sto se nije otkinula i poletjela da nastavi svoj vjeciti put. Nema duginih boja, ni radosnog odsjaja sunca, samo nagovjestaj, kao nada, da negdje daleko nije nevrijeme i da sunce ipak postoji. Zatim se taj glasnik pritajene nade i srece lagano odvaja i leti dolje, da postane hladna rosa koja budi jezu u bosim nogama djevojcica.
