Tuga...

Tuga....moj verni pratilac zadnjih dana...Pogodi me pesma,misao,stih,svuda se pronalazim...Da li je prekasno za nove pocetke,da li je smesno verovati u ljubav u ovim godinama?Ponekada....sama sam sebi smesna....I bude me stid mojih zelja i ocekivanja...Cemu se nadas,imas 44 godine ,kazem sebi...Ne budi smesna,mislim dok pisem sms poruku onom koga volim....Nekad je posaljem takvu,punu romanticnih i lepih reci....Pa se pokajem,jer cemu,nikada necu dobiti slicnu od njega..Jer dok ja lebdim u oblaccima,on je cvrsto na zemlji....A nekada izbrisem i napisem ono sto ocekuje od mene....Predstavim se onakvu kakvu me zeli i ako u tom momentu to nije ono sto bih rekla...
Zasto to radim,da li je to strah od samoce,od gubitka onoga do koga ti je stalo,a znas da buducnosti nema?Da mora doci kraj kad tad,da se ne moze ovako beskonacno....
Zaboli me i sama pomisao na taj dan,pa odmah uzimam jos jednu dozu tebe,onoliko koliko mi das...Zasto nisi jak dovoljno da ovu bitku izguramo zajedno,da se suprostavimo svima, nasom ljubavlju?Koga to zavaram ne mogu voleti za dvoje...Mogu,ali to nije dovoljno....
I kada me pozoves danas pravicu se da sam vesela,necu pricati dugo da ne primetis moju tugu...
Nije nam vreme i nikada nece biti...


 
Čim se vrata jedne sreće zatvore-odmah se otvore vrata druge sreće,ali ...mi predugo gledamo u prva.Valjalo bi naučiti ugledati druga,pa treća,pa...Iza svakih je sreća.
 

Back
Top